Dragan Vujić Vujke: Advokat likova koje tumači

Dragan Vujić Vujke: Advokat likova koje tumači

Autor: | 17/12/2011

0

Poznati glumac Dragan Vujić Vujke se posle teške saobraćajne nesreće i oporavka vratio glumi. Dorćolskog romantika mlađe kolege zovu pozorišni "ćale", jer im šapuće tajne koje mu je preneo njegov profesor Rade Marković i ostale legende "memljivih" fosni koje život znače. Pored brojnih pozorišnih predstava, snimanja i rada na animiranom filmu "Mačak u čizmama", upečatljivi Panjković iz serije "Bela lađa", u razgovoru za magazin „Hello!“ kaže da mu poslednjih dana pažnju  zaokuplja organizacija trostrukog jubileja koji je začinjen pedesetom godišnjicom od dodele “Nobelove nagrade” Ivi Andriću.
- Osećam se kao Andrićev glasnik jer sam rođen na dan kada je Ivo Andrić dobio “Nobelovu nagradu” za književnost. Ove godine slavim tri jubileja, pedeseti rođendan, dvadeset pet godina uspešne glumačke kilometraže i dvadeset godina rada u “Pozorištu na Terazijama”. Svečanost je umom matičnom teatru, bez glamura, u društvu dragih ljudi koji će govoriti o meni, a ja ću ih slušati. Potrudiću se da mi specijalni gost bude doajen naše muzičke scene, čovek koji liči na mog pokojnog oca, Predrag - Cune Gojković, sa kojim ću otpevati pesmu "Ljubav mi srce mori".
Pozorišni, filmski i televizijski umetnik priznaje da je veliki emotivac i trudi se da nikoga ne povređuje što mu je i životni moto. Srećan je što ne pripada srpskom džet - setu i glamuru, a privatni život krije od očiju javnosti.
-
Živim sasvim normalno i svoju intimu čuvam za sebe. Ne zavirujem ni u čiji krevet, lonac i glavu, i ne dozvoljavam da to meni čine. Mediji se  interesuju za moju privatnost, stalno bi nešto da istražuju, ali se ja oglušujem i pravim lud. Kada budem hteo da pričam o tome, pričaću bez pitanja. Ja sam kao Petar Pan. Moja jednostavnost je dosadna i neprijemčiva. Po prirodi sam miran i stidljiv čovek koji živi neki svoj dorćolski život sa okruženjem koje je prirodno i normalno - kaže Dragan Vujić.
- Legendarni Petar Kralj je govorio: "Nikog nemoj povrediti". To je moj moto. Radim posao koji volim, publika me poštuje. Nisam osetio glamur u životu, jer živim ovde gde živim i sve što me okružuje na srpskoj sceni za mene nije glamur. Naš džet-set je tragikomičan, kada vidim ko je sve VIP, radujem se što mu ne pripadam. Moj glamur je moj, u njemu je publika koja me poštuje i voli ovo što radim.
Pozitivno poimanje života nasledio je od oca. Trudi se da mu smeh bude životni stil i voli kada kažu da je lud za sve pare.
- Otac mi je bio zaštitni znak Dorćola, duhovit, šarmantan i to sam nasledio od njega. Svi me doživljavaju kao komičara, što i jesam u društvu, ali u komunikaciji jedan na jedan sam miran i emotivan. Kad god bih se više dao i u prijateljstvu i ljubavi, doživljavao sam poraze. Često sam bio i "Mačak u čizmama", a sada sam dobrodušni klovn.
Posle jedne godine pauze, zbog teške saobraćajne nesreće u kojoj je zadobio trostruki prelom nadlaktice, ulogom Campana u Felinijevoj "La strad" vratio se na scenu matičnog teatra “Pozorišta na Terazijama”.
- Volim da radim i na filmu i u pozorištu, ali priznajem da su mi daske koje život znače bliže srcu. Film se snima, pa se sklapa, a pozorište je trenutak i ima posebnu draž. Po povratku na scenu, pred predstavu sam se prekrstio, poljubio zavesu i rekao: "Ponovo gazim ove daske" - kaže umetnik koji živi za aplauz publike i ne voli premijere zbog tenzije.
- Ne volim premijere jer stvaraju nepotrebnu tenziju. Deseta repriza je najbolja. Dok sam bio mlađi imao sam fetiš da pre predstave provirim kroz zavesu i nađem nekoga kome ću da igram i uživim se. Naravno, uvek je to neka dama. Svakom glumcu je bitan aplauz koji je tačka na slovu „I”. Zadovoljna lica publike su mi najvažnija, to je znak da je moja misija uspešna. Balzak kaže: Uvek jedna strana voli, a druga dopušta da bude voljena“. Kod mene je to izbalansirano, publika me voli, kao i ja nju.
Uloge ne odbija, ali mu bude krivo kada ga ne pozovu za neki projekat. Najviše voli da radi u tandemu sa Milanom Gutovićem.
- U dubini duše sam dete, ne plačem zbog toga, ali se durim. Igrao sam mnogo uloga i svaka je posebna na svoj način. Ja sam advokat svog lika. Ljudi me poistovećuju sa ulogama, pamte me po raznim imenima. Apostrofiran sam kao Panjković iz “Bele lađe”, što znači da sam oduševio publiku. Zadovoljstvo je raditi sa Milanom Gutovićem Lanetom, ta gluma iz drugog plana je dobra škola. Spadam u one privilegovane kolege koje on voli, poštuje, što se projektuje i na snimanju. Veliki je glumac i čovek. Poseduje specifičan humor koji ja dopunjavam. Mi smo kao Tom i Džeri.
U trenucima odmora, van pozorišnih dasaka i kamera, voli da gleda filmove, čita knjige, sluša muziku i "kuje" planove za budućnost.
- Planiram da naredne godine napravim nešto slično kabareu, neklasičnu pozorišnu formu u kojoj će publika biti aktivan učesnik.

Piše: Tijana Dimitrijević

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Slične Vesti

Pročitajte još