28 godina od napada na Moniku Seleš: A sve je u mom životu moglo da bude drugačije...

28 godina od napada na Moniku Seleš: A sve je u mom životu moglo da bude drugačije...

Autor: | 30/04/2021

0

Monika Seleš Hamburg 1993 - 28 godina kasnije...

“Ja sam samo prstom probao sport, pa te zato molim, veliki svete, nemoj da nam sada pokvariš dete. Mala Mo je stvarno cura i po, ona ima srce, ima tri čiste, ne mešajte je u kursne liste, neka to briga nekom drugom postane, pustite nju, neka joj sve igra ostane.”

Ovim stihovima je, pre mnogo godina, panonski mornar Đorđe Balašević počeo pesmu posvećenu svojoj slavnoj sugrađanki, neprikosnovenoj vladarki teniskih terena s kraja prošlog milenijuma. Iako je bila jedan od najmlađih šampiona u istoriji vrhunskog sporta, kao od šale je pomerala granice ljudskih mogućnosti i obarala rekorde, ostavljajući za sobom nedostižne prepreke budućim generacijama. Od beskrajne radosti do neizmerne tuge, od vanserijskih uspeha, upisanih u sve sportske enciklopedije, pa do životnih poraza punih bola, suza, a i krvi – Monika Seleš kao da je personifikacija svega što se poslednjih decenija dešavalo na ovim prostorima.

Pročitajte: Monika Seleš - Njegova smrt boli me više nego rana od noža

Profimedia

 

 

Nož u njenim leđima, tokom nesrećnog četvrtfinala u Hamburgu igranog 30. aprila 1993. godine, bio je, pokazalo je minulo vreme, pokušaj bolesnog uma da izvrši atentat na sve što proklamuje olimpijski duh. Udarac, snažan ne toliko fizički koliko psihički, praktično je uništio zlatnu i sve samo ne konvencionalnu karijeru jugoslovenske teniserke, koja se nakon incidenta nikada nije sasvim oporavila i vratila na vrh.

Pročitajte: Monika Seleš - Imala sam osećaj kao da sam se probudila u paklu, ni kriva ni dužna

Getty Images

 

Sa nepunih dvadeset godina već je imala osam gren-slem titula u kolekciji. To se nikom pre nje nije dogodilo. A ni posle nje. Tri maja zaredom pobeđivala je u Parizu, isto toliko puta u Melburnu, dva pehara donela je iz Njujorka... Samo Vimbldon nije osvojila. Od januara 1991. do februara 1993. zabeležila je 231 pobedu i tek 23 poraza. Monikin pristup igri i mentalna snaga napravili su pravu revoluciju u ženskom tenisu. I ko zna šta bi čudo od deteta još postiglo, samo da se tog nesrećnog poslednjeg dana aprila makar povredila, da uopšte nije ni izlazila na teren...

Getty Images

 

Hamburg 1993, crna mrlja na belom sportu. Ginter Parhe, poremećeni obožavalac Štefi Graf, nekako je uspeo da unese kuhinjski nož na četvrtfinalni meč koji je Monika igrala sa Magdalenom Maleevom. U jednom trenutku krik se prolomio terenom... Monika se srušila, sa bolnim izrazom lica i rukom na leđima. Obezbeđenje je brzo reagovalo, Parhe je uhvaćen, ali je na suđenju proglašen neuračunljivim i za kaznu je dobio samo psihijatrijsko lečenje.

Getty Images

 

- Iako sama povreda nije bila toliko ozbiljna, pravi pakao počeo je kada sam napustila bolnicu. Dugo sam patila od nesanice, depresije, prekomerne težine, od košmara i paranoje zbog imaginarnog napadača, koji me je opsedao u snu. Obuzimale su me crne misli. Dešavalo se da nekoliko nedelja provedem zatvorena u svojoj sobi. Roditelji su me, bukvalno, iščupali iz pakla. Poslali su me na kliniku u kojoj sam mesecima boravila, daleko od svega. Tamo sam se družila sa žrtvama silovanja i paraolimpijcima, koji su mi pomogli da shvatim koliko sam srećna što sam uopšte živa. Kada pomislim na to koliko se ljudi nalazi u mnogo težim situacijama od moje, zadovoljna sam onim što imam, a to je, posle svega, samo zdravlje - ispričala je svojevremeno slavna teniserka. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Palo CTM! (@palo.ctm)


U život se vratila, ali na terenu nije išlo kao nekad. Osvojila je još samo jedan gren-slem, u Melburnu. Reket je, naposletku, okačila o klin, a o onoj drugoj, manje poznatoj strani svog života progovorila je u autobiografskim knjigama „Od straha do pobede“ i „Getting a Grip“. Obećanja da više neće nogom kročiti u Nemačku i dalje se drži.

Kada se pomene ime Monike Seleš, uvek negde lebdi i pitanje – da nije bilo nesrećnog Hamburga, da li bi joj bilo ravne. 

- Ne znam. Možda... Uvek ima neko bolji od nas. Ponekad me naši ljudi koje na Floridi srećem u šoping-centrima uz uzdah pitaju: „Eh, draga moja, da ne beše ludog Nemca, gde bi ti bio kraj?“ Nasmejem se, možda zaiskri koja suza, jer ne znam šta da kažem... Postoji jedna užasna, mračna strana moje ličnosti, koja je umnogome usporavala sve lepo što je moglo da mi se desi. Ta strana nestajala je samo dok sam bila na terenu. Tu nije mogla da me pobedi. A sve je u mom životu moglo da bude drugačije...

Pročitajte: Monika Seleš ponovo zvezda US Opena


Šta danas radi Monika Seleš, velika šampionka koja je utrla put Novaku Đokoviću, Ani Ivanović, Jeleni Janković... I dalje živi u svojoj kući u Sarasoti, na Floridi, uvek je, kako kaže, u potrazi za novim avanturama, „trenira“ kuvanje, a ako je verovati objavama na Instagramu – u tome se odlično snalazi. Mada, ako bi sada izašla na teren i našla se oči u oči sa trenutno najboljim igračicama sveta, ne bi bilo nimalo lako Sereni Vilijams i kompaniji.


 

Komentari (0)

Loading
Snežana Ilić hellomagazin

Pročitajte još