Vujadin Savić: Nije bilo lako menjati države, gradove i klubove, a istovremeno sačuvati porodicu

Vujadin Savić: Nije bilo lako menjati države, gradove i klubove, a istovremeno sačuvati porodicu

Autor: | 20/12/2018

0


O životu je učio trčeći za loptom po zelenom terenu pod budnim okom oca Dušana, legende srpskog fudbala. Nastavio je tradiciju u kopačkama, postao „Zvezdino“ čudo, kapiten i štoper, ali i jedan od najzgodnijih frajera na našoj sportskoj sceni. Srce zgodnog Vujadina Savića davno je pripalo Mirki Vasiljević, sa kojom je svio porodično gnezdo. Kako trenutno stoje stvari, sinovi Andrej i Mihajlo mogli bi da krenu tatinim stopama jer fudbalski gen sve jače dolazi do izražaja, dok je, s druge strane, ćerka Adrijana prava mala dama i ima sve predispozicije da jednog dana nasledi mamu na sceni.

U ekskluzivnom razgovoru za „Hello!“ proslavljeni fudbaler objašnjava zbog čega biti „Zvezdaš“ nije izbor, već stvar krštenice i kućnog vaspitanja, otkriva kako pored troje „sitne“ dece održava romantiku sa lepom glumicom i kako mu se čini ideja da svoju dugogodišnju ljubav konačno ozvaniče.

Jasno je da ste o fudbalu najviše naučili od slavnog oca Dušana Savića. A šta ste kroz fudbal naučili o sebi?

- Fudbal je prava škola života. Prošao sam kroz razna iskušenja, kako na terenu, tako i van njega. Igrom, borbenošću i ljubavlju prema crveno-belom dresu na terenu sam morao da pokažem da nisam samo sin Dušana Savića već Vujadin Savić, sa velikim „V“, a van njega da pobedim razne pehove, nedaće prouzrokovane povredama, i da se posle njih vratim bolji i snažniji. Nije bilo lako menjati države, gradove i klubove, a istovremeno uvećavati i sačuvati porodicu. Kroz sve to bolje sam upoznao sebe i svoj karakter.

Da li se „zvezdaš“ zaista postaje rođenjem?

- „Zvezdaš“ se postaje kućnim vaspitanjem. Ako, pri tom, potičete iz porodice u kojoj je otac legenda „Crvene zvezde“, stric i deda okoreli „zvezdaši“, nekadašnji fudbaleri, a kućni prijatelji „Zvezdine“ zvezde Dragan Džajić i Vladimir Petrović Pižon, šta mislite, za koga sam mogao da navijam?

Zanima li fudbal vaše sinove Andreja i Mihajla?

- Po porodičnoj tradiciji Savića, prva igračka za sinove uvek je lopta. Tako je bilo i sa Andrejom i Mihajlom. Andrej ima sedam godina i već nekoliko meseci trenira sa vršnjacima u „Crvenoj zvezdi“, dok Mihajlo juri loptu po kući.

Šta zaokuplja Adrijaninu pažnju?

- Ona voli da crta, da slaže slagalice, pravi figurice od plastelina, da se doteruje, peva, ali i da Mirki pomaže u kuhinji, a sestri baka-Mire Ljilji u pripremanju zimnice.

Šta vam znači 29. maj?

- To je jedan od najvažnijih datuma u mom životu, iako sam imao nepunih godinu dana. Tada je „Zvezda“ postala šampion Evrope, a ja sam 29. maja 2014. odabrao za dan krštenja svoje dece.

Kako vam zvuči ideja da se 29. maja naredne godine konačno oženite?

- Odlično zvuči da se dogodi na taj datum, ali koje godine, to već zavisi od raznih dešavanja. Možda i od toga da li će mladin veo nositi, ako Bog da, još jedna naša devojčica ili dečak.

Kako supruga i vi uz troje male dece održavate romantiku?

- Trudimo se da svaki slobodan trenutak posvetimo jedno drugom. To se obično dešava uveče, kad deca spavaju. Umorni, ponekad i ćutimo ili, da bismo se opustili, gledamo neki dobar film. Uz biće koje voliš i ćutanje može da prija. Naš život udvoje je naša romantika.

Oko fudbalera se uvek nalaze lepe žene. Kako se Mirka nosi s ljubomorom?

Nastavak pročitajte na sledećoj strani

Oko fudbalera se uvek nalaze lepe žene. Kako se Mirka nosi s ljubomorom?

- To već morate da pitate nju. Ja vam mogu reći da je ona toliko svesna sebe i sigurna u moju ljubav prema njoj i našoj porodici da nema razloga za ljubomoru. Imam utisak da je poznajem celog života, kao i ona mene.

Šta su odlike dobrog muža?

- Još kao mali naučio sam da je najvažnija odlika dobrog muža u isto vreme i najvažnija osobina oca za vaspitavanje dece da tata voli mamu. Dakle, u osnovi svega dobrog je ljubav. Ubeđen sam i da dobar muž može da bude samo pravi muškarac, onaj koji poznaje prirodu žene i njenu ćud, koja je “smiješna rabota”, kako bi rekao Njegoš.

Priželjkujete li još dece?

- Deca su Božji dar. I Mirka i ja priželjkujemo bar još jednu ćerkicu, da svako dete u kući ima i brata i sestru.

Uspevate li da u slobodno vreme ne razmišljate o fudbalu?

- Kada sam van stadiona i trening-centra, trudim se da vreme iskoristim sa porodicom, prijateljima i saigračima. Teško je ne razmišljati o fudbalu jer je to moja profesija. Ali i pored fudbalskih, imamo raznih tema za razgovor, tako da uspevam da skrenem misli i na druge zanimljive sadržaje.

Zašto vas zovu Giška?

- Sa 18 godina bio sam na pozajmici u Fudbalskom klubu “Rad”, išli smo na pripreme i u autobusu sam čitao knjigu o Giški i Belom. Kada su saigrači to primetili, odmah su počeli da se šale na moj račun. Objasnio sam im da mi je Đorđe Božović Giška pradeda stric, brat od strica mog pradede Bogdana, i da želim da saznam više o njemu. Od tog trenutka prozvali su me Giška, a taj nadimak aktiviran je mojim povratkom u “Crvenu zvezdu”. Kada sam na “Instagramu” objavio fotografiju na kojoj sam pored Giškinog spomenika, Marko Gobeljić odmah je počeo tako da me zove, što se prenelo i na ostale igrače.

Po kome ste dobili ime Vujadin?

- Po slavnom fudbaleru i treneru Vujadinu Boškovu. Popularni Vujke bio je trener mom ocu u „Sportingu“ iz Hihona 1983. u Španiji, kada je i počelo veliko i iskreno prijateljstvo između naših porodica. Ono što je meni zanimljivo, pre nego što sam se rodio Vujadin Boškov postao je deda i svom unuku, čiji je otac Italijan, dao ime Dušan. Kad god smo ga pitali zašto ga je baš tako nazvao, kroz smešak nam je odgovarao da ime nije dao on, već njegov zet Antonio, po caru Dušanu. Tome se najviše smejala Vujketova supruga Jelena, jer je ona najbolje znala da je mali Dušan dobio ime po mom ocu.

Instagram“ vaše majke prava je riznica fotografija, porodičnih uspomena, nekadašnjeg Beograda... Kako je bilo odrastati uz jednu tako inspirativnu ženu?

- Imao sam sreće da, rastući pored takvih roditelja, mnogo toga na vreme naučim o životu. I moja majka i moj otac su kompletne, zaokružene, ostvarene ličnosti, uz koje smo brat i ja ispravno sazrevali.

Kakvi su profesionalni planovi u narednom periodu?

- Moji planovi i želje su da sa „Zvezdom“ prođemo grupnu fazu „Lige šampiona“, da osvojimo titulu i „Kup Srbije“ i da ponovo dobijem poziv reprezentacije. Što se tiče teme da li ostajem ili odlazim, moram da kažem da živim najlepše trenutke u karijeri, pa još u klubu koji volim najviše na svetu. Želeo bih da u „Zvezdi“ ostanem do kraja života, ali to ne zavisi samo od mene. Nadam se i verujem da ćemo naći rešenje na obostrano zadovoljstvo.

 

Zorica Radulović Mirko Tabašević

Najnovije vesti