Unuk Tomanije Jeremić je Nikola Đuričko
Nikola Đuričko, koji poslednjih godina u Americi niže uspehe, od svoje bake Tomanije nasledio je glumački gen i kosmopolitski duh.
Tomanija Jeremić rođena je 1914. godine u Šapcu, a kao jednoipogodišnja devojčica je, zajedno sa vojskom koja je napustila otadžbinu, stigla do Francuske. Prve scenske korake napravila je u Mentonu i Nici, gde je kao trogodišnjakinja sa svojim vršnjacima igrala kolo i pevala srpske pesme.
- Teško smo živeli, nije bilo novca, a lišavali smo se gotovo svega. Ali, beskrajno smo voleli pozorište, ispunjavalo nas je najzdravije drugarstvo i osećali smo da smo srećni - ispričala je Tomanija.
Pročitajte: Napustio je zemlju i nije se osvrnuo - Kuća Nikole Đurička u Los Anđelesu je prava luksuzna oaza FOTO
Kada je počeo rat, ona je prešla u Pančevo, a četiri godine je igrala u ondašnjem Beogradskom dramskom. Doživela je opšta priznanja, ali sačekao ju je otkaz koji je ona, bez pitanja, potpisala. Umesto da zatraži penziju, put ju je odveo u Narodno pozorište gde je često bila zapostavljena uprkos velikim dostignućima.
Youtube printscreen
- Uvek kad bih dobila ulogu, obuzimao me je strah. Događalo mi se i da zaplačem čitajući prvi put tekst uloge. Duboko sam preživela sudbinu svake žene koju sam tumačila na sceni - ispričala je Tomanija.
Baka Nikole Đurička igrala je u nezaboravnim domaćim serijama
Posle Drugog svetskog rata igrala je u pozorištima širom Jugoslavije, a u penziju je otišla kao član Narodnog pozorišta u Beogradu. Gledali smo je u brojnim popularnim televizijskim serijama, kao što su: „Ljubav na seoski način“, „Kamiondžije“, „Vruć vetar“, „Povratak otpisanih“...
Žiri Filmskog festivala u Rimu dodelio joj je 1966. godine prvu nagradu za žensku ulogu u filmu „Čovek sa fotografije“. Slavi, ipak, nije pridavala važnost.
Youtube printscreen
‒ To je u mom poslu slučajnost. A i kad dođe, ne traje dugo. Slava je za mene ona koju ima, na primer, Desanka Maksimović, čije pesme čitam već decenijama, uvek s radošću u duši. Slikari ostavljaju svoje delo da trajno živi, kompozitori takođe. Mi, glumci, kad odemo, pokopavamo sve za sobom. Mi umetnost stvaramo u trenutku i ona ne traje duže od trenutka.
- Tako vam je to, ali ne žalim. Nikad nisam zažalila ‒ ostale su zabeležene reči Tomanije Đuričko iz intervjua koji je dala davne 1975. godine.
Pročitajte još
Umro otac Tošeta Proeskog, sestra pevača oprostila se tužnom porukom
Umro otac Tošeta Proeskog
02/05/2024
Saznajte višeSa terase pogled seže do Kruševca: Kuća Žike Šarenice u rodnom selu je kao iz bajke
Kuća Žike Šarenice u rodnom selu čuva uspomene
02/05/2024
Saznajte višeSve je spremno za 7. maj, spisak zvanica je tu: Aca otkrio detalje, zna se ko će da svira na svadbi
Aleksandar Sofronijević se ženi doktorkom
02/05/2024
Saznajte višeBolna ispovest Kaje Žutić: Pokušala sam da imam decu, ali nije išlo, slikanje je zacelilo moju ranu
Katarina Žutić iskreno o borbi za potomstvo
01/05/2024
Saznajte višePosle 5 godina, rekao je KRAJ: Novak doneo neočekivanu odluku i ostao bez još jedne bliske osobe
Novak Đoković prekinuo saradnju sa kondicionim trenerom
01/05/2024
Saznajte više
Komentari (0)