Med kao hrana i lek: Izvor snage i vitalnosti

Med kao hrana i lek: Izvor snage i vitalnosti

Autor: | 29/05/2011

0

Med je izvanredna supstanca, u antičko doba nazivana "zlatasti balzam", koja je bila hrana mudraca i proroka. Poznat je čoveku od najranijih vremena. Nađen je u piramidama starog Egipta, gde je simbolizovao besmrtnost, inicijaciju i ponovno rađanje, a izvesno je da ga je koristio i praistorijski čovek.
Med je proizvod pčela, namirnica koja predstavlja izuzetno zdravu hranu, lek, nosilac je leka, zaslađivač, poslastica, kozmetičko sredstvo. Sastav meda je veoma kompleksan. Sadrži više vrsta šećera, ali preovlađuju voćni i grožđani. To su prosti šećeri, koji posle uzimanja brzo dospevaju u krv, ne opterećujući organizam kada je reč o njegovoj preradi. Zato je med veoma važan izvor energije. Osim šećera med sadrži i proteine, amino-kiseline, enzime, organske kiseline, mineralne materije i drugo. Izuzetno je bogat vitaminima, naročito iz grupe B kompleksa.
Postoji bezbroj vrsta meda, a najpoznatiji su livadski, cvetni, šumski, a od jednocvetnih: lipov, bagremov, kestenov, suncokretov... Svaka vrsta ima posebna svojstva, a u svetu su poznati: malteški, jer med i duguje svoje ime Malti, zatim grčki, med iz Bretanje i drugi. Svaka vrsta meda ima karakterističan buket mirisa, ukus, boju, gustinu, način kristalisanja i - lekovita svojstva. Lipov med, na primer, podstiče preznojavanje, med od heljde učvršćuje zidove krvnih sudova, a bagremov ima protivupalno dejstvo. Med tamnije boje obično je bogatiji mineralnim materijama od svetlijih vrsta, mada je za mnoge svetliji med privlačniji.
Kvalitet i sastav meda zavise od geografskog područja i od bogatstva biljnog sveta. Konzumiranjem meda povećava se fizička i mentalna snaga, poboljšava se krvna slika i tonus srčanog mišića i krvnih sudova. Lekari med preporučuju deci, rekonvalescentima, sportistima, ali i potpuno zdravim osobama. Međutim, med može biti alergen, pa se ne preporučuje deci tokom prve godine života.
Najbolje je da se konzumira rastvoren u toplom napitku ili da se što duže zadržava u ustima. Sadrži brojne supstance, koje deluju preventivno i terapijski.
Dvadeset dve mineralne, aromatične i druge materije u ovom prirodnom proizvodu blagotvorno deluju na zdravlje, a naročito je značajan visok procenat flavonoida. Med sadrži aminokiseline, proteine, vitamine iz grupe B kompleksa, enzime, polen i antikancerogene materije. Konzumiranje meda doprinosi jačanju odbrambene moći organizma od infekcija. Najvažnije i najvrednije svojstvo meda je njegova prirodnost. Boja mu može varirati od bezbojne do tamnosmeđe, a konzistencija meda može biti tečna, viskozna ili iskristalizovana. Ukus meda zavisi od biljnog izvora. Veoma je važno da je med ceđen na hladno (vrcan), a ne podvrgavan visokoj temperaturi. Kristalizacija je prirodan proces tokom kojeg se svojstva meda ne menjaju.

Nijedan dan bez kašičice meda

Med je hrana, dopuna hrane (preventiva), sredstvo za lečenje nekih oboljenja, a upotrebljava se i u kozmetici. Zbog sastava i prirodnih osobina svi članovi porodice trebalo bi svakodnevno da ga uzimaju. Najveća dnevna doza meda iznosi oko gram i po na kilogram telesne težine, a najmanja je pola grama na kilogram telesne težine. Prva doza odnosi se na lečenje medom, a druga, profilaktička, na preventivu. Zbog njegovih osobina med ne treba odmah progutati već ga treba zadržati u ustima što duže. Razlog je što se med veoma brzo apsorbuje u krv. U želudac se po pravilu unosi pomešan sa vodom, mlekom, čajem i drugim tečnostima. Može se oplemenjivati drugim sastojcima. Svoju pravu biološku vrednost dobija kada se kao hrana, preventiva ili lek koristi zajedno sa ostalim pčelinjim proizvodima, kao što su polen, propolis, mleč ili vosak.
Med se uzima drvenom ili plastičnom kašičicom, nikako metalnom. Najbolje je rastvoriti ga u mlakoj vodi, ali nikako u toplijoj od 45 stepeni, da ne bi izgubio hranljiva svojstva. Naime, iznad ove temperature, razgrađuju se enzimi invertaza i dijastaza, čime se gube lekovita svojstva i ostaju samo neke mineralne materije, malo termostabilnih vitamina i, naravno, šećeri. Ukoliko se med uzima direktno, treba ga malo zadržati u ustima, jer će u tom slučaju mnoge supstance biti rastvorene već u ustima i direktno će preko sluzokože biti ubačene u krvotok. Postiže se efekat sličan kao prilikom ubrizgavanja hranljivih materija injekcijom, samo što je ovaj način znatno prijatniji.

Vrste meda i njihova svojstva
Suncokretov - jedan je od najkvalitetnijih na ovim prostorima. Na Zapadu ga svrstavaju na drugo mesto, odmah iza medljikovca, po količini polena koju sadrži. Kod nas je malo cenjen zbog osobine da brzo kristališe.
Med od nane - koristi se kao analgetik, sredstvo za sprečavanje nadutosti i smirenje grčeva mišića.
Bagremov - dobar je protiv nesanice, lošeg sna, vrtoglavice, umiruje nervni sistem. Najčešće i najdelotvornije koristi se u čajevima od kamilice, matičnjaka i kantariona.
Livadski - nazivaju ga još i poljski ili cvetni, a u suštini je mešavina meda od raznih biljaka koje preko svojih cvetova luče nektar.
Medljikovac, to jest šumski med - tamni šumski med, medun, kristalizuje se već u saću. Popravlja malokrvnost, pogotovo nedostatak gvožđa. Uzima se u voćnim napicima ili sokovima od višnje, breskve ili kupine. U svom sastavu nema cvetnog meda. Koristi se i posle iscrpljenosti ili teških operacija. Trudnice bi trebalo da ga uzimaju tokom cele trudnoće.
Lipov - dobar je protiv znojenja, prehlada sa kijavicom, olakšava kašalj i izbacivanje sluzi iz grla i nosa. Preporučuje se u ishrani novorođenčadi, dece i starijih osoba.
Med od uljane repice - veoma brzo kristališe. Već nekoliko dana posle vrcanja ova vrsta meda pretvara se u fine sitne kristale. Inače je poznato da se pčele vrlo lepo razvijaju kada imaju ovu pašu.
Kestenov med - umiruje bolesti organa za varenje, žuči i jetre. Najdelotvornije i najbolje koristi se u čajevima od kamilice, šipka i majčine dušice.
Kaduljin - dobar je za lečenje suvog kašlja i prehlada, a olakšava i izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija.
Vreskov - pomaže u lečenju reume, bolesti mokraćnih kanala i bubrega. Najčešće se koristi u čajevima od breze, kamilice i šipka.
Lavandin - blag med, koji je dobar u ishrani novorođenčadi i male dece, kao i starijih koji boluju od neke akutne ili hronične bolesti. Naročito dobro pomaže srčanim bolesnicima, kao i osobama sa niskim krvnim pritiskom.

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin