Nevena Božović: Nisam zakopčana do grla, ali granica pristojnosti mora da se poštuje

Nevena Božović: Nisam zakopčana do grla, ali granica pristojnosti mora da se poštuje

Autor: | 22/06/2017

0

 

Iako na prvi pogled ostavlja utisak krhke, nezaštićene plavuše, već posle nekoliko reči koje razmenite sa Nevenom Božović jasno vam je da pričate sa devojkom koja ima čvrsto definisan stav od kojeg ne odstupa. To se odnosi kako na izbor muzike kojom se predstavlja publici, tako i na modni stil koji neguje, a novinari koji je prate od početka karijere znaju da će im mlada pevačica na svako pitanje odgovoriti ljubazno, ali biranim rečima. Informacije iz privatnog života deli “na kašičicu”, ali je zato uvek raspoložena za ćaskanje o muzici. Početkom jula, pre nego što ode na godišnji odmor, nastupiće na  "Međunarodnom festivalu umetnosti“ u Belorusiji. Do tada promovisaće novu pesmu “Jasno mi je”, za koju priprema i verziju na engleskom jeziku.

Slažete li se sa onima koji smatraju da nije dovoljno da se pesma čuje, već je potrebno i da se “vidi”?

- Ne mogu da kažem da vizualizacija nije važna, ali više volim da mi pohvale pesmu, nego da se spot odgleda bezbroj puta, a da pri tom muzika nikog ne zanima. Svi spotovi koje sam snimila bili su u funkciji pesme, pratili su priču.

Da li izbor odeće za nastup, pa i za snimanje spota, prepuštate stilistima ili je vaša reč presudna?

- Moglo bi se reći da sam spojila lepo i korisno budući da već duže sarađujem sa stilistkinjom koja me odlično poznaje i samim tim zna u čemu bih se pojavila pred publikom, tako da se lako dogovaramo. Za početak, važno mi je da se osećam dobro u onome što nosim. Uostalom, predstavljam sebe, a ne nekog drugog. Obučem li nešto što nije u skladu sa mojim senzibilitetom to se jasno “čita” sa mog lica. Imala sam i takve “epizode”.

Jeste li spremni da date šansu mladim, neafirmisanim dizajnerima?

- Apsolutno. Štaviše, sve češće sarađujem sa njima jer u ponudi imaju unikatne modele, zanimljivih boja i krojeva.

Zahvaljujući poslu kojim se bavite u prilici ste da snimate modne editorijale, samim tim i da isprobate odevne kombinacije od kojih neke, verovatno, privatno nikada ne biste uzeli u razmatranje.

- Modni editorijali mi zaista pružaju mogućnost da eksperimentišem garderobom i šminkom, a kako iza svega stoje majstori svog zanata mogu da se opustim i prepustim. Zahvaljujući modnim slikanjima naučila sam šta mi stoji, a šta bi trebalo da izbegavam. Usudila sam se da i privatno ponesem nešto ekstravagantnije kombinacije, kao što su trenerka i elegantna obuća, a nekoliko puta se desilo da posle snimanja kupim jaknu ili komad nakita. Dobitne kombinacije ne treba menjati.

Da li vas naslovi “ove sezone morate imati...” inspirišu za kupovinu ili ignorište takvu vrstu preporuka?

- Mislim da nikada nisam “kliknula” na naslove tog tipa, bilo da je reč o modnim ili muzičkim trendovima. Vodim se unutrašnjim osećajem; ako mi se sviđa neka pesma, slušaću je, ako mislim da mi neka stvar lepo stoji, kupiću je. Pri izboru garderobe trendovi mi nisu prioritet. Ako znamo šta nam pristaje, da ne kažem ako imamo stila, verujem da u svakoj radnji možemo da nađemo zanimljiv komad odeće.

Proširimo li temu možemo da zaključimo da ne obraćate pažnju ni na sud modnog žirija, koji se može pročitati u pojedinim magazinima.

- Nisam često bila u prilici da čitam komentare o svom odevanju, ali tu i tamo videla sam neprimerene komentare na račun nekih mojih koleginica. Jedino što mogu da kažem je da nije lepo vređati damu. Uvek postoji način da kažete ono što mislite, a da ostanete pristojni.

Poznatim ličnostima često se zamera kada više puta obuku istu odevnu kombinaciju.

- Svakako da se neću pojaviti pred kamerama u istoj garderobi tri puta zaredom, ali i kad bih to uradila, mislim da to ne bi bilo nedopustivo i skandalozno. Kućno vaspitanje nalaže da odlazak u goste, bila to privatna poseta ili nečija promocija, ispoštujemo odgovarajućom odećom, a da li smo neku stvar obukli tri ili deset puta najmanje je bitno.

- Prilično sam samokritična, ne samo kada je reč o odevnim kombinacijama. Čak i kad je naizgled sve u najboljem redu, uvek mislim da je moglo bolje. Na greškama se učim, a uspesi me podstiču da idem dalje, da napredujem. Sa željom da ne uvredim saradnike dešavalo se, pogotovo na početku karijere, da obučem predviđenu kombinaciju iako od prvog trenutka znam da “to nije to”. Zato danas na “Guglu” postoji mnogo mojih fotografija koje mi se nimalo ne dopadaju. Možda i nisu loše, ali ne predstavljaju me u pravom svetlu.

Imate li utisak da se mlade devojke trude da liče jedna na drugu?

- Ne znam da li se trude, ali istina je da liče. Nije mi drago što prihvatamo sve uticaje koji nam stižu iz sveta, čak i kad nam ne idu u prilog. Naše devojke su prirodno lepe, dodatni “efekti” na licu i telu nisu im potrebni.

Kad govorimo o uticajima Zapada, moramo da spomenemo “selfi modu”.

- Taj trend uzeo je maha do te mere da je mnogima najvažniji momenat u toku dana kad naprave dobar selfi i podele ga na društvenim mrežama. Jasno, i sama koristim društvene mreže, više poslovno nego privatno, ali nemam ništa protiv da se na taj način razonodim, razmenim neku poruku sa prijateljima. No, kao za sve u životu, važna je mera. Manje selfija, a više rada na sebi nikome ne bi škodilo.

Izgleda da ste pre pristalica pokrivanja, nego otkrivanja. Mnogi bi rekli: “Mlada si, lepa, kad ćeš ako ne sada?”

- Daleko od toga da sam zakopčana do grla, ali granica pristojnosti mora da se poštuje. Nažalost, mislim da se lagano gubi, ako već nije u potpunosti nestala. Koliko puta ste u jutarnjem programu videli devojku u večernjoj haljini ili razgolićenu? Ja često. Da je do mene, pred kamere ne bi stala.

Postoji li u vašem garderoberu stroga podela na odeću za nastup, za izlaske, za fakultet?

- Imam dosta scenske garderobe koja je rezervisana za svečane prilike, dok u svakodnevnom životu uglavnom nosim majice, pantalone i jakne. Moje odevne kombinacije prikladne su za odlazak na fakultet, ali i za popodnevnu kafu. Podrazumeva se da neću otići na predavanja u pocepanim farmerkama, mada ih  rado nosim.

Na fakultetu ste, sigurno, sretali koleginice u pocepanim pantalonama.

- Jesam, nije strašno, ali nije ni prikladno. To je moje mišljenje. Podržavam inicijativu da se u u škole vrate uniforme. To bi bilo fenomenalno. U vreme kad sam ja bila učenik, a to i nije bilo tako davno, devojčicama nije padalo na pamet da u školu dolaze nalakiranih noktiju i uvijene kose. Postojalo je poštovanje prema profesorima i ustanovi. Danas deca nemaju orijentir kako treba da izgledaju spram svojih godina, ali to nije njihova krivica, već uticaj sadržaja koji im se plasira sa raznih strana.

Koliko puta ste, onako tipično ženski, konstatovali da ćete neku stvar obući tek jednom ili dva puta, ali je ipak završila u vašem ormanu?

- Bilo je i toga, ali ne često, možda samo kad sam se spremala za maturu. Inače sam praktična, vodim računa da komadi za koje izdvojim novac mogu da se nose u različitim prilikama. Ne samo što sam sklona da neke stvari forsiram beskrajno dugo, već sam, ako zaključim da mi dobro stoje, spremna da kupim nekoliko identičnih komada i pošteno ih iznosim. Život u velikom gradu, gde dosta vremena provodite “na nogama” i stalno u nekim obavezama, prosto zahteva da birate stvari u kojima će vam biti udobno od ujutru do uveče.

Imate li ideju šta ćete kupiti od sledećeg honorara?

- Pošto mi je letnja garderoba u Crnoj Gori, a skoro da sam zaboravila šta imam, eto odličnog alibija da šopingujem, makar samo kupaći.

Pre odlaska na odmor predstoji vam nastup u Belorusiji, na čuvenom „Slavjanskom bazaru“. Zahteva li manifestacija tog ranga određeni dres kod?

- Velika je čast predstavljati Srbiju na festivalu koji okuplja umetnike iz celog sveta. U pratnji „Simfonijskog orkestra Belorusije“ izvešću pesmu “Jutro”, Jelene Tomašević, a ako stignem do finala, i “Hurt”, Kristine Agilere. Toaletu još nisam izabrala, ali to će svakako biti dugačka i elegantna haljina kojom ću na odgovarajuči način iskazati poštovanje prema svečanosti na kojoj učestvujem.

Komentari (0)

Loading
Eva Čubrović Miomir Milić