Vanja Ejdus: Ljubav sa drugom iz detinjstva

Vanja Ejdus: Ljubav sa drugom iz detinjstva

Autor: | 04/02/2012

0

Glumica „Narodnog pozorišta“ Vanja Ejdus sa mnogo uspeha, ljubavi i žara igra u predstavama nekoliko beogradskih teatara, za šta joj snagu daje stabilan porodični ambijent. Tridesetšestogodišnja kćerka legendarnog Predraga Ejdusa pre dve godine dobila je kćerku u braku sa Ivanom Kostićem, sinom glumice Stanislave Pešić, diplomiranim arabistom, islamistom i osnivačemCentra za Bliski istok“. Vanja se sa životnim partnerom poznaje od detinjstva, ali je susret od pre pet godina bio sudbinski, tada su otpočeli vezu, a kasnije je krunisali brakom i rođenjem kćerke Sane.

Ljubav prema umetnosti i glumi Vanja je obogatila i otvaranjem dramskog studija „Majdan“ na Senjaku, u komeuspešno podučava polaznike glume.
Za magazin „Hello!“ glumica najpre govori šta je na nju uticalo da otvori dečji kulturni centar „Majdan“.
- Igrom slučaja, pre pet godina počela sam da radim sa decom pri „Fondu za talentovanu decu Vračara“. Kroz to veliko iskustvo shvatila sam da mi taj rad izuzetno prija, da se u njemu pronalazim i da želim time, kao i glumom, da se bavim do kraja života. Rad sa decom je posebno dragoceno iskustvo.

Budući da imate mnogo obaveza i malo dete, da li vas je suprug podržao?

- Naravno. On mi je čak bio najveći podstrek, kao i za sve u životu. To što imamo malo dete ne sme da bude prepreka ili kočnica za ostvarivanje nekih snova ili planova, naprotiv, trebalo bi da bude dodatni motiv. Odavno sam planirala da otvorim studio glume, sada se samo pojavila mogućnost da se to ostvari.
U kojim predstavama trenutno igrate?
- Trenutno najviše glumim u komadima „Narodnog pozorišta“, koje mi je  matična kuća. U nacionalnom teatru glumim u predstavama „Seksualne neuroze naših roditelja“, “Hasanaginica“, kojoj je prošle nedelje bila desetogodišnjica, „Državnim službenicima“ i „Nesporazumu“. U „Jugoslovenskom dramskom pozorištu“ igram u predstavi “Dragi tata“, u pozorištu „Madlenianum“  u komadu  „Frida Kalo“, dok u „Parobrod-teatru“ nastupam u predstavi „Pansion Beket“.

Uspevate li da uklopite sve obaveze sa brigom o Sani? Imate li  pomoć oko deteta  i u kućnim poslovima?
- Imam jednu predivnu devojku Katarinu koja radi kod nas i čuva Sanu svakog dana, bez nje ne bih mogla da mrdnem. Ona je fleksibilna, kao i moje radno vreme, a to mi je najvažnije. Sve što je u radnom vremenu, fiksnim terminima, meni ne odgovara.Ne odgovara mi da kćerku upišem u obdanište, jer ja svaki dan imam drugačiji raspored obaveza. Što se tiče kućnih obaveza, nemam pomoć. Iako mnogo radim, obavljam i kućne poslove, čime baš i nisam oduševljena, ali to ne mogu da biram.
Kako najradije provodite vreme sa kćerkom?
- Igramo se. Trudim se da joj razvijem maštu, da ume da maštari, zamišlja i igra se. Ne branim joj da gleda crtane filmove, niti sam protivnik gledanja crtaća poput mnogih drugih roditelja. Ima dobrih, poučnih i maštovitih koji  detetu zadrže pažnju na neko vreme. Ona sada počinje da govori, pa mnogo pričam sa njom. Paradoks je da je uopšte ne vodim u pozorište, jer mi je teško da se organizujem, a, s druge strane, ja iz njega ne izlazim. Vodim je u park, šetamo se gradom, družimo se.

Intervju: Nadežda Jokić
Foto: Miša Obradović

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin