Nataša Jarovenko: Glumačka strast

Nataša Jarovenko: Glumačka strast

Autor: | 14/08/2011

0

Figurom koja izaziva vrtoglavicu, svojim osmehom i lepotom Nataša Jarovenko privukla je pažnju na poslednjoj dodeli nagrade „Goja“. Te večeri, mlada Ukrajinka doživela je svoju veliku premijeru kao kandidatkinja nominovana za najbolju glumicu otkriće. Nominacija filma „Habitacion en Roma“, snimljenog u režiji Hulija Medema, njenu karijeru deli na period pre i posle ove filmske manifestacije. Predstoji joj premijera filma„El Capitan Trueno“ u kome je oživela Sigrid, junakinju iz stripa. Na vrhuncu slave, ali sa nogama, i glavom, čvrsto na zemlji, Nataša nam otkriva kako joj je ova avantura promenila život, prikazujući istovremeno sofisticirane letnje modele modne kuće „Loewe“.
Od praktično nepoznate devojke postali ste selebriti lice u Španiji? Kako se osećate zbog toga?
- U poslednje vreme desilo mi se mnogo toga, i to vrlo brzo, ali ja sam ostala ista. Ljudi me sada prepoznaju, međutim ja već sedam godina radim i pripremam se za ovo što mi se sada dešava. Pre svega osećam se kao osoba koja uživa u svakom trenutku, jer znam kakve sve teškoće prate ovu profesiju, u kojoj treba ići korak po korak. Izuzetno cenim posao glumice. Ja sam jedna veoma srećna žena, što pokazujem svakog dana.


Mislite li da je vaš dolazak u svet filma bio slučajan?
- Da, istina je da mi je život priredio mnoga iznenađenja i neočekivane obrte. Diplomirala sam filologiju, na odseku za romanistiku i germanistiku, i nikada nisam ni pomislila da ću biti glumica. Uvek sam bila izuzetno stidljiva i pojavljivanje pred publikom izazivalo je kod mene paniku. Kada sam pre jedanaest godina, pukim slučajem, došla u Španiju, počela sam da radim kao model i posle nekoliko godina u jednim novinama o meni i Lidiji Delgado objavljena je reportaža. Režiser Lidija Cimerman je to videla i pozvala me na kasting za „La dona de gel“. Od prvog trenutka snimanja moj život se promenio. Pred kamerama i u liku nekog drugog strah nestaje i zaista se osećam slobodnom. To je magija bez koje ne bih mogla da živim. U stvari, to je za mene neka vrsta terapije.
Kako sada nosite teret slave?
- Za mene je sve ostalo isto. Kada te prepoznaju, u početku se iznenadiš, ali ljudi mi prilaze sa izuzetnom ljubaznošću, na čemu sam im zahvalna. Najbolje od svega je što primećujem da imam više posla i moj život se promenio samo u tome: to je jedan vrtlog i ja sam oduševljena što sam njegov deo.


Jeste li i strastveni kao lik koji tumačite u filmu „Habitacion en Roma“?
- Život se ne može živeti bez strasti, mada to ne znači da bi trebalo da izgubiš glavu. Logično razmišljam, ali uvek je dobro slediti svoja osećanja.
Da li vam je smetalo što ste veći deo filma snimali nagi?
- Naravno, to nije bilo lako ni meni ni, pretpostavljam, ekipi, ali, iako zvuči kao fraza, u filmu kao što je ovaj najteže je bilo ogoliti moju dušu. Bilo je to jedno vrlo naporno putovanje. Nataša iz filma pretvorila se u najbolji poklon prave Nataše.
Šta biste nam rekli o filmu Hulija Medema „El Capitan Trueno“?
- Bilo je to predivno i vrlo korisno iskustvo. Velika je čast i odgovornost oživeti junakinju stripa koji je uticao na mnoge generacije Španaca. Osim toga, san svake devojčice je da bude princeza, izvukla sam onu koju nosim u sebi i prepustila se - u smislu “hajde da se igramo”.


Koju vrstu projekta nikada ne biste prihvatili?
- Kada čitam scenario, najvažnije je da me pokrene iznutra. Ako ništa ne osećam dok ga čitam, ne vredi. Svejedno je da li je priča velika ili mala, da li je iza kamere poznati reditelj ili debitant, jedino mi je važno da ja želim da živim život tog lika.
Da li ste zaljubljeni?
- Da. Vrlo sam srećna zato što život delim sa nekim ko me razume, podržava i zbog koga se svakog dana budim sa osmehom na licu.

Tekst: Silvija Kastiljo

Fotografije: Rafa Galjare

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Slične Vesti