Marija Tarlać i Boško Jakovljević: Stil je ogledalo našeg života

Marija Tarlać i Boško Jakovljević: Stil je ogledalo našeg života

Autor: | 24/10/2016

0

Kada je reč o dobrom stilu i najbolje obučenim osobama na domaćoj javnoj sceni neizbežna imena uvek su Marija Tarlać i Boško Jakovljević. Nekadašnji manekeni sa ozbiljnom televizijskom karijerom, a danas uspešni dizajneri po svom modnom senzibilitetu i odevnim kombinacijama mogu da pariraju i najvećim svetskim fashion zvezdama. Putevi ovo dvoje prijatelja po mnogo čemu slično su se razvijali. Oboje su počeli najpre da rade kao manekeni, potom su bili zaštitina lica Pink televizije, a danas se bave dizajnom odeće. I dok je Boško u međuvremenu izgradio i ozbiljnu televizijsku karijeru, Marija je posle udaje za nekadašnjeg košarkaša Dragana Tarlaća bila posvećena supruga i majka, da bi tek nakon četrdesetog rođendana počela da ostvaruje svoj modni san.

Kad je moda počela da zauzima važno mesto u vašem životu?

Boško: Ja u stvari i ne mislim da je postojao period kada je moda ušla u moj život, već ja tako živim. Moda sama za sebe ne postoji, već je to odnos onoga šta gledaš, čitaš, gde putuješ i s kim se družiš.

Marija: Odrastajući uz dve starije sestre, još od malena sam zavolela modu. Njih dve su stilski potpuno drugačije, jedna je ozbilja, a druga, poput mene, ležernija, tako da sam se ja gledajući njih `tražila`. Uvek sam izgledala drugačije od drugih, pošto sam sklapala odevne kombinacije u odnosu na to šta od koje sestre `ukradem`. Mnogo puta su me vraćali sa ulaznih vrata da se presvučem, pošto sam znala da uzmem haljinu koja mi je velika. A zapravo, ja sam nasleđivala stvari od mojih sestara, pa nisam mogla da dočekam period da dovoljno porastem za neki komad, pa sam znala da ga nosim i ranije. Međutim, oko neke petnaeste godine, izborila sam se za sebe i svoj stil, tako da i danas zaista volim modu, kao i moje prijateljice koje izgledaju slično kao ja.

Boško, kako ste se vi oblačili kao tinejdžer?

Boško: U skladu sa onim kako se oblačila moja okolina. Bilo je istraživačkih poduhvata pod uticajem `MTV`-a, ali mislim da stil mora da bude odlika onoga gde živite, šta radite, s kim živite i gde se krećete. Ako ste van toga, onda vaša priča nema smisla. Naravno, treba biti slobodan i poigravati se sa modom, jer ona nema smisla ako je doživimo kao diktat.

Nedavno ste izjavili da je Marija vaš modni soul mate. Zbog čega?

Boško: Marija ima izuzetan osećaj za stil, veoma mi se dopada ono što radi, jer pravi komade koji oslikavaju njenu ličnost, a sve što izađe iz njene radionice perfektno je i modno precizno.

Smatrate li da je tajna dobrog stila u tome da se osoba oblači u skladu sa svojom ličnošću?

Boško: Svaka osoba treba da se oblači u skladu sa onim što zna. Posao dizajnera jeste da plasira trendove, ali ako ponesete ono što ne razumete, isto je kao da ste obuli tesnu ili veliku cipelu. Morate da znate kako da spakujete sebe u određeni modni pravac, a to opet zavisi od toga šta ste sve u životu videli, gde ste putovali, s kim ste se družili i slično.

Marija: Apsolutno se slažem sa Boškom. Na prvom mestu, ljudi bi trebalo da se oblače u skladu sa svojim godinama. Tu mislim i na devojčice koje dolaze, ali i na žene u zrelim godinama. S druge strane, trend treba prihvatiti samo ako ga razumete, u suprotnom bolje je pustiti ga da prođe i sačekati novi trend koji će vam biti svojstven. Međutim, ljudi vole da nose ono što ne razumeju, i to na njima izgleda smešno.

Marija, da li je Boško vaša "modna srodna duša"?

Marija: Jeste, u svakom smislu te reči. Zato, uvek volim ga da pitam za modni savet. Međutim, njegovi komentari su uglavnom `fenomenalno`, kada mu se nešto sviđa, dok kada mu se nešto ne dopadne, zna samo da kaže - `ok`. Za razliku od njega, ja njemu uvek obrazložim svoje mišljenje i veoma direktno kažem da li mi se nešto dopada ili ne.

Vas dvoje publika uglavnom pamti iz perioda kada ste zajedno radili emisiju City, jeste li u tom periodu počeli da se družite?

Boško: Upoznali smo se mnogo pre nego što smo počeli da radimo zajedno. Marija se nešto kasnije pridružila ekipi, jer je prethodno radila neke emisije na `Muzičkoj televiziji Srbije`, a bila je i naša najzaposlenija manekenka.

Marija: Iako sam se kasnije pridružila ekipi, Boško i ja smo zapravo počeli intenzivno da se družimo baš kada je odlazio na sastanak na Pinku sa svojim predlogom za emisiju City. Tako da sam od početka bila upućena u taj projekat.

U tom periodu bili ste i najzaposleniji domaći manekeni, jeste li u isto vreme počeli da se bavite tim poslom?

Boško: Marija je počela prva, već sa četrnaest godina, i to odmah u agenciji Click. Ona je bila izuzetno talentovana da na sceni uradi sve ono što se tražilo od manekena u to vreme, jer tada nije bilo dovoljno da samo znate da lepo prošetate pistom. Osim toga, ona ima odlične proporcije, koje su nesvakidašnje, pre svega zbog njenih izuzetno dugih nogu i ruku. Zato je ona u to vreme bila neizbežan deo svake velike revije i naša najbolja manekenka. S druge strane, moj put bio je nešto drugačiji, jer najpre sam sa Ivanom Vujić, kroz Bitef teatar, zakoračio u svet mode, a tek kasnije počeo da radim i za Click. Mnogo smo radili u tom periodu i to je bio razlog zašto nismo otišli u inostranstvo, već smo ostali u gradu u kom smo bili prvi.

Marija: Ja sam probala da radim u inostranstvu, ali mi nije prijalo to što odem da radim i niko me zna, pa sam rešila da budem tamo gde me svi vole.

Boško, kakvi ste bili kao maneken?

Marija: Bio je zgodan i lep, kakav je i sada.

Boško: Bio sam odličan, iako sam ja prošao zato što sam ličio na Tonija Vorda iz Madoninog spota za pesmu Justify My Love. Međutim, opravdao sam ukazano poverenje, što je bilo ključno. U manekenstvu može svako da vam pruži priliku, ali ako je ne iskoristite, već nakon tri revije, nećete više raditi.

Kada je na red došao dizajnerki rad?

Boško: Za mene je sve vreme dizajn odeće jedna vrsta hobija, dok televiziju i dalje smatram svojim poslom. Možda mi moda za koju godinu postane pravi posao, a iako na nju gledam kao na zabavu, imao sam do sada dvadesetak revija u Beogradu, Zagrebu, Podgorici, Atini, Novom Sadu.

Marija: Ja sam strašno ljuta na njega što ne stavi modu na prvo mesto, jer taj posao radi fenomenalno. Ne pričam sada o odelima koja su odlična, već, pre svega, o njegovoj sportskoj liniji, koja je potpuno ispred vremena.

Boško: I meni se jako dopada Marijin rad, a ona od maja meseca ima i svoj salon gde dolazi veliki broj žena kojima pravi sve one haljine koje deli sa svojim pratiocima na Instagramu. Reč je o fenomenalnim modelima koji odlično stoje svim ženema.

Marija, prethodnih godina vas nije bilo na javnoj sceni, čime ste se bavili?

Marija: Kada sam se udala, napustila sam posao u emisiji City, jer sam želela da se posvetim svom detetu. U potpunosti sam bila posvećena majčinstvu, jer kada nešto radim volim da budem u tome do kraja, a tu pre svega mislim na svog sina i sada na modu. Pre toga, u životu sam imala mnogo sreće, radila sam poslove za koje sam bila odlično plaćena, iako nisam bila previše posvećena.

Da li je moda došla na red kada je sin porastao?

Marija: Da, zapravo, oduvek sam želela da se bavim modom, ali nisam imala hrabrosti za to. Dok mi je dete bilo mlađe radila sam i organizaciju događaja i venčanja, u čemu sam takođe uživala, ali tek sada radim ono što stvarno volim. Sin je porastao, a ja sam ušla u četrdesetu godinu i shvatila da je krajnje vreme da počnem da se bavim dizajnom. Pored toga, moda se danas razvija u pravcu koji ja ne razumem, pa se tako stvari od najgorih materijala prodaju po jako visokim cenama i to mi se ne dopada.

Koliko dugo već dizajnirate haljine?

Marija: Kada me je Željko Joksimović zvao da budem njegov stilista za Evroviziju, upoznala sam divnog čoveka Peru, koji je direktor `Noviteta`, i tada sam shvatila da u Beogradu ima neverovatnih radionica. U prilog tome govori i činjenica da se u našoj zemlji izrađuje garderoba nekih od najprestižnijih brendova. Preko Pere sam upoznala sam se sa divnim krojačicama, i već tri godine radimo, a odnedavno imam i svoj salon.

Planirate li da prezentujete svoj rad i kroz revije?

Marija: Jednog dana i to će doći na red. Ne radim sama, imam partnerku i naš glavni cilj je da ponudimo kvalitetne komade od dobrih materijala, po pristupačnim cenama.

Jeste li dobili podršku porodice za posao kojim se bavite?

Marija: Svakako, jer moji ukućani jedva čekaju da izađem iz kuće i da imaju mir. Šalu na stranu, zaista su me podržali svim srcem, kako porodica tako i prijatelji, što mi mnogo znači, jer kod mene te dve kategorije idu u isti paket.

Boško, uskoro ćete po drugi put predstaviti svoj rad u Atini, kakva su očekivanja?

Boško: Da, biće to druga Martini Vesto revija u Atini i prvenstveno očekujem da kada se završi revija moj tim i ja budemo zadovoljni i da se nakon toga lepo provedemo. S obzirom na to da stojim iza onoga što radim ne očekujem baš da razočaram publiku već verujem da će nakon revije smatrati da su videli nešto lepo.

Marija: Ja takođe idem u Atinu, i uživam u poslu Boškovog asistenta. Moram da naglasim da nas iz Atine već zovu, a meni je žao što prošle godine nismo bolje organizovali prodaju pošto je bilo mnogo interesenata. Nadam se da ćemo ovog puta biti bolje.

Prošle godine imali ste odličan "keč" sa manekenima koji su nosili natpise na grčkom, hoćete li ovog puta pripremiti neko iznenađenje?

Boško: To je bila inspiracija tog trenutka, a sada želim da pokažemo da i bez sličnih ideja može da se napravi uspešna revija.

Nakon grčkog tržišta, kome biste najviše voleli da prezentujete svoj rad?

Boško: Jako volim Grčku, i Atina nije slučajno izabrana za moju prvu inostranu reviju, a sledeći grad u kome ću predstaviti svoj rad biće Madrid.

Komentari (0)

Loading
Ivana Nikolić Mirko Tabašević

Pročitajte još

Najnovije vesti