Romana Panić: Najbolje funkcionišem kad sam sama i slobodna

Romana Panić: Najbolje funkcionišem kad sam sama i slobodna

Autor: | 10/07/2014

0

Iako se ispostavilo da ipak nije prava žena za mladog fudbalera Zorana Šupića, pevačica Romana Panić odlučila se za emotivnu samoodbranu u svom stilu - regeneracija za petnaest minuta. Tako šarmantna tridesetdevetogodišnja pevačica opisuje period posle razočaranja koje je doživela kada je igrač fudbalskog kluba BSK iz Borče izjavio da je priča o njihovoj vezi bila samo njena konstrukcija i da ga je koristila kako bi dobila prostor u medijima. Ona mu je na to odgovorila tužbom za klevetu, a potom okrenula novi list u životu. Još jedan feniksov let proživljava širom raširenih krila, uživajući u komplimentima koje i dalje dobija na račun novog imidža. Pošto su se pojavile spekulacije da se podvrgla estetskoj hirurgiji, rođena Banjalučanka za "Hello!" otvoreno govori o tim navodima, kao i o nekim svojim životnim načelima, dobrim i lošim navikama, malim kajanjima i velikim užicima, bez kojih život ne bi bio kompletan.

Ne prestajete da dobijate komplimente na račun novog izgleda. Koliko vam prijaju reakcije koje ste izazvali promenom imidža?

- Pre svega, ja sam zadovoljna svojim izgledom, što je retko jer sam mnogo zahtevna i samokritična, a pošto se odlično osećam u svojoj koži, znam da sam napravila pun pogodak. Naravno da mi prijaju i komplimenti, uživam u njima. Ja sam Ovan u horoskopu koji voli da ga hvale. Međutim, ako kompliment nije potpuno iskren, to mi ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo.

Mnogi se pitaju da li se iza osveženog izgleda krije neka estetska korekcija.
- Nisam radila nikakvu intervenciju na licu, niti idem na neke specijalne tretmane. Neobjašnjivo je, ali ova frizura mi je bukvalno promenila lični opis, ali to je samo odraz jedne nove energije, koja mi se desila ove godine i koja me je preporodila. Osećam veliko samopouzdanje i zračim neko unutrašnje zadovoljstvo koje osećam, a koje se projektuje i na mom telu. Osećam da je ovo moj životni trenutak.

Kada ste najviše bili zadovoljni sobom?
- Bilo je raznih perioda kada sam se osećala dobro u svojoj koži i bila zadovoljna, ali sam definitivno sada toga najsvesnija. I ranije sam imala sjajne životne momente, ali ih nisam ovako doživljavala. Kada stekneš određeno životno iskustvo, kako privatno tako i poslovno, postaneš svestan nekih stvari i samog sebe. Zato slobodno mogu da kažem da se sada najbolje osećam.

Pesma "Titula" koju ste izveli na "Pinkovom" muzičkom festivalu odlično je prošla kod publike. Najavljivali ste i spot, ali se to još uvek nije desilo.

- Volela bih da uradim spot za tu pesmu, ali razmišljam da snimim novi singl. Ukoliko se to desi, za nju će sigurno biti urađen i spot. Trenutno radim na novim pesmama i ne planiram da se zaustavim, osećam da je došlo moje vreme.

Nedavno ste podržali svog prijatelja i kolegu Željka Joksimovića na koncertu u Skoplju. Da li je to najava vaše saradnje?
- Željka mnogo volim i kao prijatelja i kao velikog profesionalca, koji je važna ličnost u mojoj karijeri. Uvek priželjkujem da otpevam još neku njegovu pesmu. Pričali smo o tome, a nadam se da će nam vreme i obaveze dozvoliti da to što pre realizujemo. Željko odlično poznaje moj senzibilitet i kao izvođača i kao čoveka, što je izuzetno važno. Njegove pesme su mi donele velike trenutke u karijeri i saradnja sa njim bi sigurno bila pun pogodak.

Medije su punili tekstovi o vezi sa devet godina mlađim fudbalerom Zoranom Šupićem, a za samo nekoliko nedelja desio se preokret, a sada ste podneli i tužbu zbog laži i kleveta koje je Zoran izneo u javnost.

- Temperamentna sam i eksplozivna osoba, i u momentu me iznerviraju neke stvari, pa umem burno da reagujem, ali se ubrzo saberem i nastavim dalje. Cela ta priča je bila vrlo kratka, ali mi je bilo čudno i ostala sam zatečena da neko može tako da se ponaša i da posle pet minuta medijske pažnje dobije krila i pomisli da je toliko bitan i da ima prava da priča loše o meni ili bilo kome. Taman kada pomisliš da si upoznao najrazličitije tipove ljudi, pojavi se neko ko te uveri da nisi i šokira te. Ali to je samo iskustvo više, idemo dalje.

Ddelujete prilično mirno, izgleda da ste se brzo oporavili od šoka. Kako vam to uspeva?
- I ja se često pitam da li je moguće da se ovako brzo regenerišem. Mislim da se čovek sa tim rađa. Ja sam toliko emotivna da za petnaest minuta mogu i da potonem i da se vinem u visine. To je nešto što nosiš kao deo ličnosti. Mislim da sam to nasledila podjednako i od oca i od majke. Sve što nas ne ubije, to nas ojača. Ja još nosim tu detinju crtu u sebi koju ću, nadam se, zauvek zadržati, i da neću izgubiti tu energiju. Prošla sam mnoga iskušenja i različita iskustva, ali sam bila i ostala borac. Trudim se da iz svake borbe izađem kao pobednik i da iz toga nešto naučim, ali nekako mi se ponovo desi da više puta udarim glavom u zid. Verujem ljudima i u ljude, u ljubav i u dobre stvari i to nijedan poraz ne može da naruši. To je, sa jedne strane, dobro, ali, sa druge, predstavlja veliku opasnost za mene. To mi donosi nova iskušenja, što i nije tako sjajno, ali ne kukam. Život ide dalje.

Da li je bura u emotivnom životu iza vas?
- Sada definitivno nije uzburkano more, a i izgleda da ja najbolje funkcionišem kad sam sama i slobodna. Nisam to očekivala ni priželjkivala, ali ne kukam, imam stvarno lep život. Na kraju, to je ipak moj izbor. Ja sam ih pravila i iza svakog od njih stojim. Nikada se ni zbog čega ne kajem jer znam da se ništa nije desilo slučajno.

Posle svih situacija kroz koje ste prošli, verujete li još u ljubav?

- Apsolutno. Mene samo emocije pokreću. Ne mogu da budem sa nekim ko nema emociju i ne razumem takve ljude. Tražim neku reakciju, da vidim da neko ume da odreaguje. Ne razumem ravnodušnost, to je nešto što me potpuno odbija i kada to vidim, izgubim interesovanje.

Smatrate li to svojom vrlinom ili slabošću?
- Slabošću, jer mnogo košta. Posedovati takvu emociju i hrabrost da to pokažeš u današnje vreme vas mnogo košta i svi to koriste. To je moje najveće razočaranje i ujedno životna škola, lekcija koju moram da savladam - da naučim kako da se odbranim od toga.

Preuzimate li inicijativu u osvajanju?

- Mislim da je žena ta koja bira i koja daje inicijativu. Ako nešto želim, to i stavim do znanja. Takođe, mislim da je u životu privilegija da možeš da biraš, tako da ja nemam na šta da se žalim.

Mislite li da su danas žene zahtevnije ili se muškaric manje trude?
- Svakog dana preispitujem sebe i ispitujem i starije i mlađe o tome, i trudim se da shvaim šta se ovo dešava. Mnoge stvari su mi nejasne i osećam se kao Alisa u zemlji čudesa i samo se iščuđavam stvarima koje se dešavaju oko mene. Kao Kalimero, sedim sa strane i posmatram stvari koje su mi potpuno nerealne i često nepravedne. Mislim da je i jedno i drugo u pitanju. Mi, žene, sve više smo kao muškarci, preuzele smo njihove dužnosti i postale agresivne, a to muškarce plaši. Muškarci više nisu vitezovi, kao da su žene jedine koje osvajaju. Lično, nisam oduševljena time što se dešava.

Često ste isticali da želite da se što pre ostvarite u ulozi majke. Da li je i dalje tako?
- I dalje mi je prioritet da osnujem porodicu i da se ostvarim u ulozi majke, ali nisam više time opterećena. Smatram da će se to desiti kada dođe pravo vreme. Nisam došla u fazu kada bih ostavila karijeru po strani i čekam da se to dogodi, radim na sebi i puštam da stvari idu svojim tokom. Smatram sebe svestranom ženom, koja je sposobna da dosta toga uradi u svojoj karijeri, ali i privatnom životu. Priželjkujem paralelnu priču i verujem da je moguće biti srećan u ljubavi i uspešan u poslu.

Jeste li ikada pomislili da se odreknete karijere i okrenete novi list?
- Svaki posao donosi uspeh, ali i razočaranja. I ja sam imala periode stagnacije i zatišja, kada sam pomišljala da mi je svega dosta, ali to su trenuci koje svako doživi i izazovi sa kojima se suočavate u nekom trenutku. U mom slučaju, međutim, takvo razmišljanje nikada nije prevagnulo, pa ni ta pomisao nije bila dovoljno jaka, a ja sam i dalje tu.

Planirate li uskoro odlazak na odmor?
- Ja sam tip koji odlučuje u momentu i nikada ne planiram odmor unapred. Kod mene je to odluka danas za sutra. Obožavam Čolićevu pesmu „Pobegnimo koji dan na more“. To je moj senzibilitet i ja tako volim da živim. Planiram odmore u tri, četiri navrata ovog leta po nekoliko dana i to je za mene savršena opcija.

Intervju: Deana Đukić, Life Content

Komentari (0)

Loading
Goran Anicic hellomagazin