Jelena Mandić otvara vrata svog brižljivo uređenog doma sa pogledom na Sredozemno more

Jelena Mandić otvara vrata svog brižljivo uređenog doma sa pogledom na Sredozemno more

Autor: | 26/08/2010

0

Posle nekoliko godina života u Kanu, bivša misica i uspešan trgovac nekretninama Jelena Mandić, pre dve godine uspela je sebi da obezbedi idealni dom sa pogledom na more koji je uredila prema svojim afinitetima. Okružena nameštajem u svetlim tonovima i raznovrsnim detaljima od kojih je neke i sama oslikavala, ova lepa plavuša uspela je da stvori svoju oazu u koju često prima članove porodice i dobre prijatelje, a najčešći gost u njenom stanu joj je majka.

Šta vam je bilo najvažnije prilikom uređenja stana?
- Najbitnije mi je bilo da se u stanu osete toplina, pozitivna energija i da odiše dobrom atmosferom. Iako se podrazumeva da atmosferu sačinjavaju ljudi koji borave u domu, smatram da kompletan ambijent čine i stvari i detalji koji nas okružuju. To je razlog što sam svaki detalj pažljivo birala. Bilo mi je važno da ne ugušim prostor, da ostane prozračan, a da stan bude funkcionalan i da sadrži sve što je potrebno za svakodnevni život. U startu svaki prostor vam daje smernice i ograničenja u zavisnosti od toga da li je moderna gradnja ili salonski. Ovaj u kome ja živim je novija gradnja, ali sam se odlučila za miks, jer ni po koju cenu nisam želela hladnu notu koju današnji trend u uređenju enterijera nudi, a to je da bude elegantno, ali često kao i da nema dušu. Tako se u mom domu nalazi komadni nameštaj provance stila, koji deluje neizmerno šarmantno i toplo, koliko zbog nežnih boja toliko i što ima šmek nekih prošlih vremena.

Da li vam je bilo teško da izaberete stan po vašoj meri?
- To je uvek sladak, ali težak posao. Obišla sam mnogo stanova, ali ovaj je bio ljubav na prvi pogled i čim sam ušla u njega, znala sam da ću tu i ostati. U odabiru su mi pomagale mama i tetka, i baš kad smo već bile pomalo iscrpljene od razgledanja, ovaj stan nam je u trenutku izmamio osmeh i odluka je bila jednoglasna. Ovim prostorom sam dobila sve što sam očekivala, na poslednjem je spartu, s jedne strane s pogledom na more, a s druge na prirodu i zelenilo.

Jeste li tako zamišljali vaš životni prostor kada ste bili mali?
- Ovaj stan u Kanu me veoma podseća na moj stan u Beogradu, veoma je sunčan, prozračan i topao. Verovatno mi se zato čini da sam tu već odavno, a ne tek nešto više od dve godine. Pre toga sam živela u iznajmljenim stanovima. Bez obzira na to što nikada nisam imala bilo kakve probleme, sama činjenica da ste tu privremeno, da ne možete da uređujete prostor prema svojim potrebama, stvarala mi je nelagodu.

Da li vam je neko pomagao prilikom izbora nameštaja?

- Naravno. Tri najvažnije žene u mom životu:  mama Verica i mamine sestre Violeta i Zorica. U načelu, ja uvek znam šta hoću, ali ako postoji više varijanti na istu temu, postajem neodlučna i potrebno je da neko preseče. U ovom slučaju je glavni sudija bila Zorica, jer što smo duže razmišljale, mama i ja smo jedna drugu sve više zbunjivale.

Koje boje preovladavaju u vašem domu i zbog čega?
- Bela i bež, sa detaljima u zlatnim i srebrnim nijansama. Odabrala sam belu, jer zrači jednostavnošću, elegancijom i daje osećaj čistote, a detalji se menjaju i osvežavaju prostor. Po feng-šui metodi, moja boja je pink. Ja je, inače, volim, tako da sam se opredelila da spavaća soba bude u toj boji, jer pozitivno deluje na mene čim otvorim oči. Ona sadrži notu orijentalnog stila, što se odlično uklopilo u prostor, jer je sa svih strana oivičena zavesama od tila, koje čine baldahin i daju osećaj neke druge dimenzije.

Da li vam je bitno da sve bude na svom mestu?
- Da, to mi je veoma važno, jer često se dogodi da iznenada treba da idem na put i ne mogu da se spakujem ukoliko nije sve na svom mestu. S druge strane, mnogo puta sam sebi smešna, jer stalno nešto donosim, kao krtica, što sa dalekih putovanja, što iz Beograda, odakle obično donosim knjige. Odavde u Beograd donosim neke stvarčice kojih kod nas nema. Često pravim razmeštaj po stanu, naročito garderobne plakare, jer pravim selekciju stvari i rado poklanjam ono što više ne nosim.

Volite li da primate goste i posećuju li vas često prijatelji iz Srbije?

- Stalno imam nekog u gostima, i to pretežno iz Srbije. Najčešće je to moja porodica, ali i drugarice. Sve moje bliske prijateljice bile su kod mene bar jednom, a moja draga drugarica Biljana Obradović više nije gost. Pričinjava mi veliko zadovoljstvo što se ona ovde snalazi isto kao i ja.

Odnedavno radite kao agent za nekretnine, da li zbog novog posla razmišljate o promeni doma?
- Ovo je dobro pitanje. Ukoliko bih odlučila da menjam životni prostor, to bi bilo iz dva razloga. Upravo mi se zbog posla kojim se bavim stalno rađaju nove ideje koje mi ukazuju na nove mogućnosti i prosto me navode da maštam o nečem drugom. Drugi razlog je vezan za moje goste, da bi svi dragi ljudi mogli u isto vreme da dođu kod mene. Maštam o kući sa vrtom, a ukoliko uskoro ne steknem finansijske uslove za tu maštariju, zadovoljiću se većim stanom.

Zbog čega ste odlučili da se bavite tim poslom?
- Možda zvuči čudno da se neko sa završenim postdiplomskim studijama iz menadžmenta i strategije u turizmu bavi nekretninama. Posle završenih studija prvo sam se oprobala u turizmu, kao PR hotela ”Hilton”, ali posao koji sam obavljala nije bio inspirativan, bar ne onoliko koliko sam očekivala. S obzirom na to da govorim više stranih jezika i da sam u međuvremenu stekla brojne kontakte na međunarodnom nivou, ubrzo mi se, sasvim slučajno, ukazala prilika da počnem da radim ozbiljniji posao, koji je najinteresantniji na Azurnoj obali, a to su nekretnine. Uz sve to, odgovarala mi je i ta pogodnost da mogu prema vlastitim željama sama da kreiram radno vreme.

Za vašu istrajnost i upornost u ostvarivanju ciljeva zaslužna je vaša porodica?

- Moja majka je vrlo uspešna poslovna žena, ona mi je bila primer na kome  sam uvidela da je moguće ostvariti cilj ukoliko postoje jaka volja i motiv. To mi je bilo uvek u glavi kada sam nešto započinjala. Beskrajno sam joj zahvalna što mi je ulila sigurnost, što je svojim velikim trudom i radom učinila da kroz odrastanje ni u čemu ne osetim oskudicu, i bezbrižno sanjam svoje snove. Ali, iskreno, nikada nisam bila razmažena, niti sam tražila nemoguće. Istovremeno, moja porodica me je naučila da avioni, kamioni, milioni ne donose sreću, a živeći ovde gde toga ima u izobilju, sve više uviđam kako je ljudima, zapravo, potrebno ono malo, što najčešće nedostaje.

Već dugo živite u Kanu, da li vam je na početku bilo teško da se prilagodite novoj sredini?
- U početku mi je bilo vrlo teško. Prvi put u životu sam bila odvojena od porodice, prijatelja, nikoga nisam znala osim gospođe kod koje sam stanovala. Francuski nikada pre nisam učila, a studirala sam na međunarodnom univerzitetu u Sofija Antipolisu, na engleskom jeziku. Posle četiri meseca, kada sam došla u posetu u Beograd, stala sam na vagu i videla da imama šest kilograma više, a da to dotle uopšte nisam primetila. Viškom kilograma manifestovao se stres usled prilagođavanja na novu sredinu. Uz veliku volju i mnogo truda sve sam prevazišla za relativno kratko vreme. Uspešno sam obavila sve zadatke i diplomirala pre dve godine kao prva Srpkinja na univerzitetu "Ceram" u mestu Sofija Antipolis nedaleko od Kana. Nemam višak kilograma i često prihvatam pozive u vezi sa modelingom ako mi obaveze to dozvoljavaju, jer je to moja prva ljubav koja je otpočela u Beogradu u saradnji sa „Miss Yu CO“ i promenila mi život.

Poznato je da ste nedavno magistrirali, planirate li da nastavite sa obrazovanjem?
- Za sada nemam nameru da idem dalje što se tiče moje struke. U slobodno vreme oslikavam staklo i porcelan, što je mojim prijateljima već dobro poznato. Veoma ih raduje kada im nekim povodom poklonim nešto što sam specijalno za njih oslikala. Volela bih da se u tome usavršim, za svoju dušu.

Zbog čega nikada niste želeli javno da govorite o vašim vezama?

- Dopada mi se vaše pitanje jer ukazuje na to da novinarima možete biti interesantni i zato što žele da znaju ko ste, a ne zbog toga s kim ste ili ko vam je bivši dečko. Tačno je da momak sa kojim sam ne živi u Srbiji. Nikada nisam pričala o svojim vezama javno iz jednog potpuno razumljivog razloga - jer je veza, po meni, nešto vrlo ozbiljno i vrlo privatno. Ja ga čuvam daleko od očiju javnosti, jer je on za mene poseban.

Šta mora da poseduje muškarac da bi vas osvojio?
- Da bi me jedan muškarac osvojio, ne mora da ima mnogo, dovoljno je da ima malo, ali da to malo bude ono što se retko sreće. Najvažnije je da bude normalan.

Kakvi ste kada se zaljubite?
- Kada se zaljubim i kada volim, potpuno sam skoncentrisana na tu osobu, u potpunosti odana i predana, ali nisam posesivna i ne zahtevam da dvadeset četiri sata dnevno provodimo zajedno. Smatram da su najveći neprijatelji svake veze posesivnost i ljubomora i da brzo troše i uguše svaku ljubav. Uvek sam spremna na kompromise, promene, određena odricanja, ali, naravno, ukoliko je to sve u granicama normale. Odrasla sam u porodici sa puno ljubavi. Kada nekog volim, najsrećnija sam kada svu tu ljubav koja je u meni mogu da dam.

Razmišljate li već o braku i materinstvu ili smatrate da je još rano za to?
- Smatram da za dobar brak i materinstvo, u okviru vremena koje nam dozvoljava biološki sat, nikada nije kasno. Do sada mi je to u mislima bilo vrlo daleko. Tek od ove godine sam počela ozbiljnije da razmišljam na tu temu, mada ni za jedno ni za drugo nemam još uvek čvrst plan.

Kako provodite leto?
- Odmaram se i opuštam sa meni dragim ljudima, kod kuće, na moru u Francuskoj i susednoj Italiji i Španiji.

Piše: Ivana Nikolić
Foto: Privatna arhiva

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin