Olivera Kovačević: Moda je više od kvalitetne garderobe, ona je slika vremena

Olivera Kovačević: Moda je više od kvalitetne garderobe, ona je slika vremena

Autor: | 05/04/2014

0


Novinarka i televizijska vodetljka Olivera Kovačević već šestu sezonu radi emisiju „Da, možda, ne“, na „Radio-televiziji Srbije“, u kojoj se sa svojim gostima i publikom trudi, iz nedelje u nedelju, da gledaocima odgovori na aktuelna društvena pitanja. Po zanimanju sociolog, po opredeljenju novinar, a po mišljenju mnogih jedna od najlepših žena na našoj javnoj sceni, šarmantna Olivera ima držanje dame sa energijom revolucionarke. Tek što je u svom životnom kalendaru zaokružila broj četrdeset sedam, u intervjuu za „Hello!“, rođena Zrenjaninka otkriva zbog čega su ljudi u zabludi da druge posmatra „sa visine“, kakav je bio njen odnos sa Aleksandrom Tijanićem, kao i zbog čega je nedavno odlučila da promeni životni stil, promenivši režim ishrane.

U novoj sezoni promenili ste koncept emisije, a jedan segment posvetili ste herojima. Ko je vaš heroj?
- Ljudi koji su u stanju da u današnjoj Srbiji urade nešto dobro za zajednicu ili drugog čoveka, ne očekujući nikakvu korist za sebe.

Kakav odnos ste imali sa Aleksandrom Tijanićem?

- Razmišljam šta da odgovorim, a da bi on na to rekao: «Duhovito, koleginice». Recimo, da sam uvek poštovala njegovo mišljenje, uživala sam da zajedno nekoga «prozivamo», volela sam kada sam u pravu da mu se istom jačinom glasa suprotstavljam, a najviše da mu neku svoju ideju predstavim kao njegovu.

Koliko ste od njega naučili o poslu i koji njegov savet vam je bio dragocen?
- U našem poznanstvu, dugom dve decenije, bilo je i blizine i udaljenosti. Bio je to odnos učitelja, koji to ne želi da bude, i učenice, koja se opire savetima.

Vidite li sebe na njegovoj poziciji u budućnosti?
- Što bi Linkoln rekao: «Proricanje budućnosti je zanimanje bez budućnosti".

Mislite li da su žene bolji lideri?

- Ne mislim da je liderstvo u snazi pola, mada su istoriju civilizacije većinom obeležili muškarci. Ono je u snazi ličnosti, karaktera, znanja i harizme.

Čije mišljenje vam je najrelevantnije u životu?
- Ljudi koje sam ja birala, dakle mojih prijatelja. Imam prijatelja Zorana Markovića sa kojim decenijama delim sve životne situacije. Često me nervira, ali njegovo mišljenje najviše uvažavam.

Da li se seksepil žene ogleda isključivo u njenom fizičkom izgledu?
- U vašem pitanju je skriven odgovor. Naravno, ne. Ipak, činjenica je da je većina seksepilnih ljudi privlačnog izgleda.

Pre deset godina fotografisali ste se za prvo srpsko izdanje magazina «Plejboj». Da li biste ponovili to iskustvo i da li biste se ovoga puta odlučili na eksplicitnije fotografije?

- Naravno da se takav poduhvat ne može ponoviti. To je bilo pravo vreme i prvi broj. Moj motiv nije bila eksplicitnost i golotinja, obrnuto - da prekršim standard tako velikog lista i da se fotografišem obučena. Mislim da je to bilo teže uraditi i ubediti takav magazin da pristane na moje uslove, a ne ja na njihove.

Izgledom prkosite godinama. Šta smatrate svojim fizičkim adutima?
- Moja najveća vrlina ujedno je i velika mana - visina. To je ono što se na meni prvo primeti, ali neki bi to mogli pogrešno da protumače, da sve gledam «sa visine».

Prepoznatljivi ste po plavoj boji kose. Jeste li razmišljali o promeni?
- Eksperimente sa bojom kose prošla sam u ranoj mladosti. Crvena, narandžasta, smeđa bili su putevi u potrazi za vizuelnim identitetom. Nikada nisam bila crnka. Plavo se ispostavilo kao opcija u kojoj sam se lično najbolje ogledala.

Da li plavokose žene imaju više uspeha i zašto?

- To se ne može izmeriti. Moj utisak je da u današnje vreme boja kose nije u srazmeri sa uspehom.

Jednom prilikom izjavili ste da vas je otac zvao “sine” i šišao nakratko. Kako ste se tada osećali i kako je vaša majka reagovala na to?
- Moj otac je želeo sinove, a prvo je dobio kćer. Tako tipično za naš mentalitet. Prihvatala sam to bez razmišljanja, čak sam dugo verovala da mi kratka kosa dobro stoji. Nisam ni primetila da je moje detinjstvo prošlo bez lokni.

Izgledate bolje nego ikada. Da li je za to zaslužna neka promena u načinu života?
- Dok smo mladi, svi se mi hvalimo kako možemo da jedemo šta hoćemo i koliko hoćemo i da ne pridajemo značaj ni svom zdravlju ni savetima. I ja sam dugo bila opuštena po tom pitanju, mada me je profesor Duško Ilić, snagom svog autoriteta, naterao da pristanem na njegove vežbe i ostale savete. Pošto sam umela da zabušavam, sitni zdravstveni problemi naterali su me da počnem ozbiljnije da se odnosim prema svom zdravlju, što je, naravno, u posledičnoj vezi i sa izgledom.

Koliko vodite računa o ishrani?

- Moram da priznam da nisam previše vodila računa o tome, hranila sam se onako kako sam naučena. Međutim, današnja industrija hrane najprivlačnije namirnice učinila je najmanje zdravim. Zbog toga sam morala da počnem da se interesujem za sadržaj namirnica. Kao u osnovnoj školi - šta čemu služi. Bila sam zatečena svojim neznanjem. Zahvaljujući takozvanoj hrono-ishrani uspela sam dosta toga da naučim i svoju liniju dovedem na optimalnu.

Jedna ste od naših najbolje stilizovanih poznatih dama. Kako opisujete svoj stil?
- Dobar stil je kada po fizičkom izgledu, odeći i detaljima prepoznate da je neko bolji iznutra nego spolja. Ono sa čim živim, radeći ovaj posao, jeste da imam dva stila, jedan na ekranu, a drugi u privatnom životu. Prema reakcijama mojih gledalaca, koji me sreću na ulici i njihovom komplimentima, zaključujem da je moj stil bolji od oficijelnog ili da mi bar bolje pristaje.

Šta stil odevanja govori o čoveku i šta vaš stil govori o vama?
- Odećom otkrivate namere: da li ste poslovni ili ozbiljni, da li zavodite ili se samo umiljavate, da li šokirate. Nekada su ti signali više uočljivi, nekad manje. Međutim, iskustvo i moć društvene komunikacije su sposobnosti koje vam omogućavaju da te poruke umete pravilno da pročitate. Pratiti modu znači biti informisan i prilagoditi sebi modne trendove. Slepo biti u trendu znači najčešće ne biti svoj, a ja smatram da sam svoja.

Koja je vaša idealna odevna kombinacija?
- Ona koja odgovara događaju ili situaciji. I najlepša haljina je smešna ukoliko je nosite na utakmici. Ljudi će često reći da je suština važnija od forme, međutim, forma ili protokol izraz je poštovanja i odnosa prema drugom čoveku. Kada odete na svadbu ili u pozorište u trenerici, vi time govorite da taj događaj nema za vas naročit značaj i sigurno time vređate domaćina. Naše društvo gubi osećaj za ceremoniju poštovanja.

Zaljubljenik ste u krzna, elegantne haljine i odela. Da li više volite da ih sami kupujete ili da ih dobijate na poklon?
- Svojevremeno su gospođe, verovatno s razlogom, govorile da je krzno minka ženska legija časti. Sa bundom je problem to što može da počne da dominira vašom ličnošću, ukoliko ne shvatite da lako možete da se pretvorite u nju. Prvu bundu mi je poklonila majka, a od honorara u „Plejboju” kupila sam sledeću.

Na šta ste potrošili svoj prvi honorar, odnosno platu?
- Moj prvi honorar na televiziji «Politka» 1993. godine iznosio je četiri marke. Od njega sam na putu do kuće kupila hulahopke.

Koje mesto na vašoj listi interesovanja zauzima moda?
- Volim kreativne ljude. Moda je više od kvalitetne garderobe. Ona je slika vremena. Ona je, globalno, industrija velikog profita koja pojedincu pruža mogućnost definisanja ili izbora. Nekim ljudima može biti izvor i radosti i frustracije.

Da li se dešavalo da snimanje emisije kasni zbog toga što vam se nije dopalo kako izgledate?
- Ni slučajno, nikada se to nije dogodilo. Možda vam tako ne izgleda, ali uoči emisije skoncentrisana sam na mnogo drugih važnijih stvari. Najmanje vremena imam za doterivanje. Zbog toga sam sa ogromnim poverenjem prepustila Tijani Todorović da brine o mom stajlingu, a Maci Trajković da me što brže našminka. Tek posle emisije, ako nisam zadovoljna izgledom, zovem i ludujem. Naravno, kad to više nije bitno.

Kada muškarcu kažete “da”, kada “možda”, a kada “ne”?
- “Da” govorim kada nešto želim, “ne” kada prepoznam bezobrazluk, a sa “možda” manipulišem u situaciji sažaljenja.

Jeste li se nekada prvi udvarali nekom muškarcu?
- Nisam.

Koliko ste dominantni u odnosima sa jačim polom?
- Sreća je živeti u društvu istomišljenika. Takav odnos ne poznaje dominaciju. Važnije je ostvariti takav odnos sa muškarcem do koga vam je stalo.

Da li ste ih češće ostavljali ili bili ostavljeni?
- Bilo je i jednog i drugog.

Jeste li zaljubljeni?
- Naravno.

Uhvatili ste na desetine bidermajera, ali do danas niste bacili nijedan. Verujete li u brak?
- Verujem.

Veoma ste privrženi svojim bratanicama. Žalite li što danas nemaju sestru ili brata po tetki?
- One ne žale jer su posesivne.

Koliko ste vi posesivni?
- Time vam se ne mogu pohvaliti.

Mnogi vas doživljavaju kao čeličnu ledi. Šta vas je očvrsnulo?
- Možda moj stav da ne pristajem da budem proizvod okoline, već želja da moja okolina bude moj proizvod. Ne znači da u tome i uspevam, ali nije smisao u clju već u toj borbi.

Šta je za vas vrhunac romantike i da li smatrate da su romantični muškarci bolji ljubavnici?
- Romantika ne postoji bez osećanja ljubavi, upravo zbog toga što je ona izvor snage za iluziju. Danas, kada govorite o romantičnim ljubavima, mislite na Romea i Juliju, Tristana i Izoldu, Pepeljugu, a ono što je za sve njih karakteristično je osveta i pobuna protiv društva u kome živite. Romantika počiva na toj osveti i ljubavi koja oslobađa.

Zbog čega ne otkrivate detalje o emotivnom životu?
- Zbog toga što mislim da je to nepristojno.

Verujete li političarima?
- Nekima verujem, a drugima ne verujem. Prednost mog posla je što većinu poznajem, a to otklanja mogućnost obmane.

Razmišljate li o tome da se politički angažujete i na kojoj funkciji vidite sebe?
- Politika je moja sudbina, ali iz pozicije građanina i novinara.

Da li ste nekada doživeli pretnje i kako ste na njih reagovali?
- Pretnje u većini slučajeva rešavam miroljubivošću. Čovek koji preti najčešće je slab da pronađe drugi izlaz. Naša priroda je nesavršena i postoji neki tamni stub koji nas odvaja od drugih.
Najveća težnja čovečanstva je doći do odgovora na pitanje kako svi mi, toliko različiti, da živimo zajedno.

Opredelili ste se za političko novinarstvo koje često može da bude sumorno. Na koji način sebi ulepšate dan i popravite raspoloženje?
- Pređem na istoriju, iz koje možete da zahvatite šta vam je volja.

Učešćem u predstavi “Sedam” podržali ste projekat protiv nasilja nad ženama. Jeste li nekada u svom okruženju ili na sopstvenoj koži iskusili neki oblik psihičkog ili fizičkog nasilja?
- Naša odrastanja pratile su različite priče o zlostavljanju komšinica, rođaka i drugih žena, o čemu smo nešto šapatom saznavali od svojih porodica. Nekada se podrazumevalo da od učitelja, naročito dečaci, dobiju šamar za nestašluk, a onda kada to roditelji čuju, dodatno ih izmlate. Nasilje je bilo jedan od načina na koji se uspostavljao red. Danas ljudi imaju druge standarde koji su plemenitiji i bolji.

Delujete neustrašivo. Kada ste se poslednji put uplašili i zbog čega?
- Svi mi imamo svoje strahove, ali uvek je najteže suočiti se sa sobom. Nedavno sam jedva uspela da uđem u magnetnu rezonancu. Svoju klaustrofobiju pobedila sam zahvaljujući trima divnim medicinskim sestrama, koje su to razumele i pokazale strpljenje, dobrotu i brigu za drugog čoveka.

Buntovne ste prirode. Šta smatrate najvećom ličnom revolucijom?
- Lična revolucija može biti samo pobeda nad sobom i svest o sebi i svojim dometima koja može da zaboli, što opisuje stih: „Preslab za kik-boks, prejak za rokenrol''.

Stiže li se lakše do vrha na visokim potpeticama ili se one čuvaju dok se tamo ne stigne u radničkim čizmama?
- Na štiklama uvek možete da „padnete s nogu“. Ne kaže se džabe da čizma glavu čuva.

Foto: Andreja Damnjanović
Stilista: Tijana Todorović, „P1 Concept Store“, Kralja Petra 75
Frizura: Aleksandra Trajković, „Planet Hair“, Bulevar kralja Aleksandra 56, tel:011 / 334 - 90 - 68
Šminka: Dušan Rajković, tel. 063 / 882 - 96 - 53
Mesto snimanja: „Istorijski muzej Srb

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Pročitajte još