Milica Tepavac: Od anonimne devojke do lepotice u centru pažnje

Milica Tepavac: Od anonimne devojke do lepotice u centru pažnje

Autor: | 30/07/2011

0

Do pre desetak dana Milica Tepavac bila je obična devojka poput mnogih vršnjakinja, posvećena svom obrazovanju. Od jedne skromne, anonimne studentkinje iz Novog Sada preko noći je postala poznata širom naše zemlje. Njena lepota krunisana je u Centru „Sava“ kada je proglašena za mis Srbije. Plavokosa Milica, čiji je zaštitni znak kovrdžava kosa, priprema se za obaveze koje joj kao misici predstoje. Vremena za odmor nema, jer je potrebno što bolje se pripemiti za svetski izbor lepote koji se održava u oktobru, u Londonu.
Milica je odrasla u Somboru. U detinjstvu ništa joj nije nedostajalo, jer je roditeljima Stojanki i Mići bila mezimica kojoj su se sve želje ispunjavale. Kada je sa sedam godina dobila sestru Jelenu, njenoj sreći nije bilo kraja. Danas joj je ona najbolja prijateljica, najvažnija osoba u životu. Pre pet godina, dvadesetčetvorogodišnja Milica napustila je roditeljski dom i preselila se u Novi Sad, gde uspešno privodi kraju studije književnosti. Sreću zbog osvojene titule podelila je sa najbližima koji su je od prvog trenutka kada im je saopštila da želi da okuša sreću na izboru za mis podržali. Iako je bila sigurna u sebe, njena porodica je više verovala da će na kraju finalne večeri zauzeti tron.
- Početno uzbuđenje zbog pobede je nestalo, jer su nastupile brojne obaveze. Sada je vreme da se posvetim poslu i da pokažem šta sve umem. Otkako sam proglašena za mis, moj privatni život se nimalo nije promenio, jedino što sam sada više zauzeta, dajem intervjue, gostujem u emisijama, zbog čega boravim u Beogradu - kaže Milica.


Zanimljivo je da vas je u svoj dom primila vaša prethodnica Milica Jelić?
- Tako je, boravim kod Milice. Upoznale smo se pred polazak na Tasos, gde smo bile na pripremama i za nju imam samo reči hvale. Ona je jedna od svetlih tačaka u svemu ovome što mi se sada događa, nije mi samo prijateljica već i savetnik. Pomaže mi da se što boljem snađem.
Kako ste proslavili pobedu?
- Nisam imala vremena da organizujem veliku žurku, ali se nadam da će mi se i za to ukazati prilika. Svoj trijumf proslavila sam sa prijateljima u intimnoj atmosferi jednog novosadskog lokala. Svi oni, uz porodicu, bili su mi velika podrška.
Zbog čega prilikom proglašenja niste pokazali emocije?
- Tog trenutka sam bila zatečena i to je razlog što je delovalo da sam hladna. Od prvog izlaska na binu osećala sam veliko uzbuđenje, a verujem da su se i članovi moje porodice osećali isto. Nisam ih videla dvadeset dana pre izbora, jer sam bila na Tasosu, pa u karantinu. Spazila sam ih negde u sredini Centra „Sava“ dok se odvijao defile u svečanim haljinama. Mahali su mi. Za njih je ceo ovaj događaj nešto novo, pritisak jeste na meni, ali su i oni u celoj priči sa kojom još ne znaju kako da se nose.
Pre pet godina napustili ste roditeljski dom. Viđate li se često?
- Viđamo se onoliko koliko nam mogućnosti dozvole. Za njih sam veoma vezana i upravo zbog toga što malo vremena provodimo zajedno naši susreti su dirljivi. Kada im dođem u posetu, nigde ne izlazim jer ih se baš uželim, i tako nadomestimo vreme koje smo proveli razdvojeni. Najemotivniji u porodici je moj otac, odmeren je i staložen, tako da onaj ko ga ne poznaje ne može da vidi njegove emocije. I majka mi je veliki oslonac. Naučila me je da budem odgovorna, da umem da se nosim sa svakom situacijom, od nje dobijam i pohvale i kritike. Svesni su da sam postala samostalna i stabilna ličnost, da sam uspešna i oboje imaju veliko poverenje u mene. Sa sestrom Jelenom, koja je sedam godina mlađa od mene, imam odličan odnos. Vezana je za mene i teško podnosi našu razdvojenost.

Izjavili ste da su vas roditelji držali kao „princezu na zrnu graška“, jesu li vas razmazili?
- Mama i tata su me teško dobili, godinama su čekali trenutak da se ostvare kao roditelji. Zato sam bila zaštićena sa svih strana, ali me nisu odgajali da budem razmažena. Bili su nežni i emotivni, pružali su mi sve što je bilo u njihovoj mogućnosti, ali nikada nisu dopustili da život shvatim olako. Bili su realni i držali su me na zemlji. Posle sedam godina, na radost svih nas, dobila sam i sestru. Kada se Jelena rodila, nisam bila ljubomorna, jer sam silno želela da imam brata ili sestru. Do tada sam roditeljima zamerala, jer su svi osim mene imali nekoga.
Jeste li zaljubljeni?
- Emotivno sam ispunjena. Imam dečka sa kojim sam u vezi već pet godina, vršnjaci smo, završio je „Tehnički fakultet“.
Kako je on reagovao kada ste mu rekli da ćete učestvovati na izboru za mis?
- Ko god da je pored mene može da mi nešto sugeriše, ali ne može da utiče na moje odluke. Mojoj želji da učestvujem na izboru nije se protivio, imao je samo jedan komentar: „Zanimljivo“. Prisustvovao je finalnoj svečanosti u Centru „Sava“.
Na čemu zasnivate svoj odnos?
- Najbitnije je da se između dvoje koji se vole uspostavi ravnoteža, da se razumeju i međusobno dopunjuju. To je recept za dobru vezu. Promene u mom životu nisu uticale na našu vezu. Ne bih previše pričala o dečku, jer je to moj intimni život.
Da li biste se odrekli „krune“ zbog ljubavi?
- Smatram da čovek mora da uskladi poslovni i privatni život. Ne verujem u to da nečega moraš da se odrekneš zarad nečeg drugog. Ne volim ljude koji zbog karijere zapostavljaju privatni život. Jednog dana biću zaposlena žena, supruga i majka i svesna sam da ću između svega toga morati da uspostavim ravnotežu.
Za koliko godina sebe vidite kao porodičnu ženu?
- Moji roditelji izuzetno cene porodicu, deca su im uvek na prvom mestu i želeli su da nas bude više, ali sticajem okolnosti nisu to mogli da ostvare. Ja bih volela da imam bar troje dece i zbog toga ne mogu dugo da čekam. Za četiri, pet godina, kada se poslovno ostvarim, zasnovaću svoju porodicu.
Apsolvent ste književnosti, kada planirate da završite fakultet?
- Ovo je veliki uspeh za mene, preko noći sam postala javna ličnost, ali neću dozvoliti da zapostavim svoje obaveze. Profesija za koju se školujem oduvek mi je bila prioritet. Nadam se da ću za godinu dana dati i poslednji ispit i da ću postati dobar profesor srpske književnosti. Želja mi je da radim u prosveti, jer sam pre svega pedagog, ali ukoliko mi se ukaže prilika, možda i kao novinar.

Koliko vam je moda bitna?
- Nisam modni fanatik. Budući da imam specifičnu kosu, naglašena i upečatljiva garderoba mi nije potrebna. Oduševljavaju me kreacije Bate Spasojevića, a o haljinama Marije Šabić ne treba ni da govorim, mislim da su one u srcu mnogih žena. Model koji mi se dopadne „prekopiram“ i sašijem. Obuća mi je važna, obožavam vrtoglavo visoke potpetice, od četrnaest i šesnaest santimetara. Takve cipele, dobre farmerke i majica dobitna su kombinacija i nije bitno da li je dan ili veče. Nikada ne kupujem ono što je aktuelno, već ono što mi pristaje.
Na koji način negujete vašu lepotu?
- Imam zahvalnu kovrdžavu kosu, dovoljno mi je da je operem i rastresem. Kod kozmetičara idem prema potrebi, nekada jednom nedeljno, a nekada prođe i mesec dana. Ne koristim skupe kreme, najbitnije mi je da se zdravo hranim, ne konzumiram šećer i belo brašno, ne preterujem sa voćem, naročito uveče. Ne posećujem teretane, saune i spa-centre. Nisam taj tip, volim ples, dvanaest godina sam se bavila folklorom i učila sam latinoameričke igre.
Volite li noćne izlaske?
- Prija mi večernja šetnja po Petrovaradinu, kao i druženje sa prijateljima u novosadskim kafićima, kafane ne volim.
S kim ćete otići na krstarenje koje ste dobili kao pobednica izbora?
- U septembru putujem u London gde će se održati svetski izbor, tako da će pripreme za taj događaj uskoro početi. Zbog toga sada neću moći da odem na krstarenje. Još razmišljam da li ćemo moj dečko i ja otputovati ili ću nagradu ustupiti roditeljima.

Intervju: Sandra A. Rilak
Foto: Miša Obradović

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin