Poslednje reči Gorice Nešović i danas odzvanjaju
Pre godinu dana, 6. oktobra 2022, utihnuo je glas voditeljke koja je šarmom i toplinom bojila naša jutra. Gorica Nešović, dobri duh Beograda, od ranog jutra unosila je osmeh i optimizam u naše dane, čak i kada početak tih dana nije obećavao, niti slutio na nešto lepo.
U tandemu sa kolegom Draganom Ilićem dugo je vodila „Dizanje“ na talasima B92. Potom su sa istim formatom prešli na Radio Beograd, da bismo od 2014. njihove glasove slušali u „Buđenju“ na Radiju S2, bivšem Indeksu.
Pročitajte: Lice bez osmeha, zagledan u jednu tačku - Bivši muž Gorice Nešović prvi put u javnosti posle njene smrti
Dve godine pre smrti Gorica nije bila redovna u programu, već se uključivala preko telefona. Razlog je bila borba sa opasnim neprijateljem, koji joj je iz dana u dan donosio sve više problema. Kada ga je otkrila, dijabetes je već dugo bio prisutan.
Mirko Tabašević
Gorica je redovno pisala kolumne za portal tosamja.media. Poslednja je objavljena 4. oktobra prošle godine. Dva dana kasnije je preminula. Kolumnu vam prenosimo u celosti.
Život
Želim da imam i trošim prilike. Ako se ne dese same od sebe, ja ću da ih proglasim. Ne mora svaka da bude specijalna. Uostalom, tih specijalnih u životu ima jako malo.
Kad otvorim ormar, pun kʼo oko. Po dve-tri stvari na jednoj vešalici, nema mesta ni za šta. Kad treba da se obučem i izađem, po petnaest minuta razbijam glavu, ne znam (nemam) šta da obučem.
Čekʼ da vidim.
Lep, novi sako, kupljen pre više od petnaest godina u L. Ashley, nežan cvetni dezen… ccc… nije mi to za dan, to čuvam za neku priliku.
Pantalone, tri puta obučene, nove… i njih čuvam za neku priliku.
Od tuceta belih košulja, dve su mi velike, tri imaju preveliki dekolte, jedna se malo ofucala, tri su mi već dosadile, a tri čuvam za neku priliku. Majice ispadaju na sve strane… Ormar mi je krcat stvarima koje ne nosim, već ih čuvam za neku specijalnu priliku.
Luka Šarac
Šta u Srbiji znači prilika
Nekada se za mladog, zgodnog, situiranog momka govorilo da je „dobra prilika”. Sad je ta prilika uglavnom u besnom automobilu, stariji, ne mora da bude zgodan…
Prilika je bila kad sam išla u banku da potpisujem ugovor o kreditu za stan, kad slavim svoj ili detetov rođendan (ali tada obučem farmerke i nešto komotno da mogu da jurcam, da mi bude udobno kad imam goste), razgovor za novi posao, Nova godina, pa godišnjica firme… Svega nekoliko prilika u jednoj godini.
Kad pričam s prijateljima, onako dnevno – šta se radi, šta ima i tako to… svi se žale na „male gluposti koje zagorčavaju život i dan“. Te svekrva zove tri puta dnevno da pita da li se dete sprema za maturu, te komšija se stalno parkira na „mom mestu“ , „u pošti gužva do ulaznih vrata, da poludiš“, „gužva u saobraćaju petkom“… Realno, kad pogledam – sve same sitnice. Na svu sreću.
Pročitajte: Bile su kao jedno - Najbolja prijateljica Gorice Nešović napisala pismo, istina koja para dušu
Često se pitam zašto lepe sitnice manje primećujemo od onih loših. Zašto pamtimo loše sitnice, a ne one lepe? A ima tih dnevnih sitnica napretek. Prva jutarnja kafa vikendom – kad osetim miris, već mi lepo. Dok se kuva uzmem kašičicu maminog slatkog od višanja. Poslednja tegla, pa ga štedim. Uz popodnevnu kafu ide ratluk od ruže, mekan kao duša (od Bosiljčića).
Kuća mi je puna nekih sitnica-uspomena. Čuvam čak i karte sa koncerata kad sam bila devojka. Imam i kolekciju „sakupljača prašine“ koje sam dobijala u raznim prilikama.
Luka Šarac
Nešto sam stavila u kutije, a nešto mi stoji na policama. Znače mi iako su male i bezvredne, ali svaka ima pričicu – gde i od koga sam dobila, u kojoj prilici…
Želim da imam i trošim prilike. Ako se ne dese same od sebe, ja ću da ih proglasim. Ne mora svaka da bude specijalna. Uostalom, tih specijalnih u životu ima jako malo. Svadba, krštenje, slava… Čekajući te velike, one male, lepe prilike prolaze više puta pored nas, samo što ih i ne vidimo. Mislimo da su sitnice.
Prilika je i kad sa drugaricama idem na kafu, kad mi drugovi dođu na gibanicu i pivo, kad iznenada otputujem na dva dana van grada.
U ovih mojih pedeset i kusur godina stalo je dosta toga, krupnog i sitnog, lepog i ružnog, radosnog i tužnog. Kao kod svakog.
U životu ima nekoliko krupnih stvari koje podrazumevaju radost – diplomiranje, svadba, prva plata, rođenje dece, novi stan… a ostalo su valjda sitnice.
U svakom danu postoje sitnice koje izmame sjaj u očima.
Taj sjaj – to je život.
Pročitajte još
Umrla poznata srpska glumica, Maja Volk slomljena zbog smrti prijateljice: Pretužna sam...
Maja Volk slomljena zbog smrti prijateljice
02/05/2024
Saznajte višeĆerki Jelene Karleuše i Duška Tošića bilo je namenjeno drugo ime, evo zašto su je nazvali Atina
Atina Tošić trebalo je drugačije da se zove
02/05/2024
Saznajte višeUmro otac Tošeta Proeskog, sestra pevača oprostila se tužnom porukom
Umro otac Tošeta Proeskog
02/05/2024
Saznajte višeSa terase pogled seže do Kruševca: Kuća Žike Šarenice u rodnom selu je kao iz bajke
Kuća Žike Šarenice u rodnom selu čuva uspomene
02/05/2024
Saznajte više
Komentari (1)
Divna osoba, pametna, elokventna, gubitak je ogroman.