Maja Nikolić: Nemam pravo da budem drska ili bezobrazna, čak i kada se ne osećam dobro

Maja Nikolić: Nemam pravo da budem drska ili bezobrazna, čak i kada se ne osećam dobro

Autor: | 08/01/2015

0

Sa velikim entuzijazmom i u odličnom timu, novinarka Maja Nikolić osmislila je novi televizijski format na "Radio-televiziji Srbije" - "Studio 3", koji je već od prve emisije osvojio publiku. U društvu kume Nataše Miljković i dugogodišnjeg kolege i prijatelja Slavka Beleslina, simpatična brineta uživa u novim poslovnim izazovima, koji je svakodnevno motivišu. Činjenica da je majka troje dece, jedanaestogodišnje Tee, dvanaestogodišnjeg Darka i šestogodišnje Tie, umnogome određuje teme koje interesuju ovu uspešnu voditeljku. Najjači vetar u leđa i ovog puta dobija od supruga Aleksandra Nikolića, sa kojim je gotovo deceniju i po u skladnom braku.

Kakve su prve reakcije na vašu novu emisiju "Studio 3"?

- Reakcije su fenomenalne, čak nismo imali ni mali broj negativnih komentara, koji se uvek podrazumevaju. Mislim da bi posle ovakvog početka trebalo da shvatimo da imamo dobar proizvod i da nastavimo da radimo u istom smeru. Odlično smo startovali, sada to treba i da potvrdimo i mislim da ćemo u tome uspeti.

Koliko se "Studio 3" razlikuje od rada na Jutarnjem programu?
- Da citiram Boru Miljkovića: 'Večera je uvek ekskluzivnija od doručka'. Naš direktor Nikola Mirkov pružio nam je izuzetnu podršku pri realizaciji "Studija 3". Emisija se dugo čekala zato što je studio iz koga se emituje, taj čuveni Studio 3 iz koga su išle najbolje emisije televizje Beograd u potpunosti renoviran i osmišljen od strane kreativnog tima Bore Miljkovića, radimo sa novom tehnikom i HD kamerama i pred svima nama je veliki izazov.

Poznato je da ste aktivni na društvenoj mreži Tviter, koliko vam znače dobre kritike koje tamo dobijate?
- To mi je važno jer je to zajednica čije mišljenje cenim, naravno, kada je reč o određenim ljudima. Oduševljena sam reakcijama na Tviteru.

Da li vam je trebalo mnogo vremena da osmislite emisiju i jeste li odmah posle napuštanja "Jutarnjeg programa" imali na umu ovakav televizijski format?

- Prvo sam radila na projektu za koji mi je žao što nije postavljen, jer smatram da bi takođe bio dobar za moju televiziju. Međutim, odlučeno je da stvari krenu u drugom pravcu i da to bude emisija koja će ići jednom nedeljno, u večernjem terminu. Koncept smo osmišljavali više od mesec dana i nije nam bilo teško da pronađemo okvir u kome ćemo se sve troje osećati prijatno. Bilo je veoma važno skupiti ljude sa dugogodišnjim iskustvom, a nas troje ukupno imamo oko šezdeset godina rada na televiziji. Usledila je prirodna podela, pa su tako Slavkovi prilozi sa najviše informacija, Nataša se bavi temama o kojima se ćuti, što malo podseća na njen "Ključ", dok ja obrađujem teme koje takođe oslikavaju moju ličnost jer i ne znam drugačije da radim. Nove ideje stalno naviru jedna za drugom i inspiracija mi ne manjka.

Po vašim i Natašinim prilozima može se zaključiti da ste majke, jer su vam interesovanja uglavnom u vezi sa vaspitavanjem dece?
- Majčinstvo je u ovom trenutku najvažnija odrednica mog života, pa mi je i kao televizijskom autoru izuzetno važan način na koji se bavim određenim temama. Međutim, i Slavkove teme, kao što je, recimo, bezbednost u saobraćaju, mene mnogo interesuju, a prvom gostu koga je doveo Zoranu Kostiću Canetu beskrajno sam zahvalna što je pristao da dođe i prvi put priča o tome koliko je odgovorno biti otac. Zahvalnost dugujemo i ostalim gostima prve emisije, Ani Mitrović, Mićku Ljubičiću i Branki Otašević, jer su pristali da dođu u emisiju koju nikada prethodno nisu videli, na osnovu poverenja.

Koliko vam je bitno što radite sa ljudima sa kojima ste i privatno bliski?
- Za mene je jako važno što sam u svemu ovome okružena ljudima koji su mi bliski. Birala sam da radim sa prijateljima. Ovog puta mi ništa nije nametnuto, nisam došla u projekat koji već postoji, već je "Studio 3" autentičan proizvod koji smo sami smislili. To mi daje nadu da ćemo se svi osećati dobro i prijatno i da će taj format moći dugo da traje. Dobro smo startovali, a sada treba nastaviti istim tempom.

Spadate li u ljude koji teško mogu da odvoje poslovno od privatnog?

- Postoje ljudi koji mogu surovo da odvoje profesionalno od privatnog, ali ja nisam takva. U sve što radim unosim emocije i uvek mi je smetalo kada na poslu nemam dobru atmosferu. Nas troje smo uspeli da napravimo našu malu redakciju sa ljudima koji nam odgovaraju i da radimo posao s ljubavlju. To je i jedini način rada na koji sam trenutno spremna.

Koliko se vaš životni tempo promenio od kada svakog dana idete na posao?
- Sada imam drugačiju organizaciju dana, ali trudim se da nađem vremena za sve. Jeste da je tempo nešto brži nego poslednjih nekoliko meseci, ali ja volim da radim i odlazak na posao pričinjava mi zadovoljstvo. Potrudim se da sve obaveze završim do tri ili četiri po podne, a ostatak dana je rezervisan za decu. Tako živi i većina drugih ljudi, a sve može da se postigne kada postoji dobra volja.

Da li vam je kao majci troje dece važno da dobro organizujete svaki dan?

- Ta logistika se kod mene razvijala s godinama i ja volim da sve detaljno unapred isplaniram, nekada i nedeljama unapred. Ne mogu da funkcionišem stihijski, jer me stihija baca u stanje koje mi nimalo ne odgovara.

Utičete li i na svoju decu da budu odgovorni kao vi i pored toga što sve manje ljudi poseduje tu osobinu?
- Tačno je da je sve manje odgovornih ljudi, ali ja moju decu učim da bi trebalo da imaju raspored tokom dana, da planiraju vreme kada će raditi domaće zadatke, kada će se igrati, a kada otići na spavanje kako bi narednog dana bili odmorni i spremni za novi dan. Mislim da odrastanjem u takvom okruženju oni stiču naviku da u životu sve može da se postigne ako se vreme lepo osmisli. Verujem da će jednog dana to dobro raditi, sada su još mali tako da taj posao ja radim umesto njih.

Vaša najstarija kćerka uskoro ulazi u pubertet, osećate li strah kao roditelj zbog toga?
- Ne strahujem od ponašanja moje dece, ali strahujem od okruženja i svih strašnih stvari koje se dešavaju u poslednje vreme, a o kojima čitamo u novinama. Zaista ne osećam ni trunku sumnje kada je reč o Tei, Darki ili Tiji ali mi se ne dopada vreme u kome živimo i navike mladih ljudi da čitavu noć provode u gradu. Srećom, još nije vreme da razmišljam o tome, ali za nekoliko godina to će biti važna tema i, naravno, da je prisutan roditeljski strah.

Je l' vam teško da ih naučite pravim vrednostima, s obzirom na to da već idu u školu i da se sigurno susreću sa lošim primerima u okruženju?

- Mislim da se prave vrednosti uče spontano. Ne možemo deci da govorimo neke stvari ako se i sami tako ne ponašamo. Oni više intuitivno uče, gledajući kakvi smo mi kao ljudi, šta radimo, kako se ponašamo prema drugima, da li smo ljubazni i pažljivi ili kako se ponašamo u saobraćaju. Bilo bi smešno kada bih im govorila da treba da budu fini, a da se ja ponašam ružno. Svesna sam da pred njima u svakom trenutku moram da budem svoja najbolja verzija i da im dajem dobar primer. Više verujem u takav način vaspitavanja nego u deljenje lekcija.

Da li je Tia kao najmlađe dete mezimica čitave porodice?
- Svi su oni mezimci i niko se tu ne odvaja. Trudimo se da im svima pružimo jednaku pažnju i da svi odrastaju u atmosferi u kojoj ima ljubavi, podrške i razumevanja. Suprug i ja smo tu da ih korigujemo u međusobnim odnosima i da odrastu svesni da nikada neće imati boljeg prijatelja i nekoga ko će prema njima biti iskreniji od njih samih. Ja to znam zbog svog odnosa sa sestrom. Želimo da budu dobri ljudi, nadam se da ćemo u tome i uspeti.

Imate li običaj da sumirate utiske i po čemu ćete pamtiti 2014. godinu?
- U mislima uvek sumiram utiske na kraju godine. Prošla godina je za mene bila teška, desile su se neke ružne stvari i kada se suočite sa takvim problemima, shvatite koliko je važno da smo svi dobro i da smo svi zdravi. Sve drugo je nebitno. Super je kada postižete uspeh na poslu, kada imate odličnu emisiju i dobijate pohvale, ali dokle god smo mi dobro i zdravo, sve ostalo se može postići. Novu godinu dugo slavimo kod kuće, jer smo shvatili da nam to donosi najveće zadovoljstvo. Ne mogu da zamislim da tu noć provedem bez mojih klinaca. Planiramo slavlja u domu, bar dok oni ne porastu i ne budu hteli da idu na doček sa svojim društvom.

Da li je ukrašavanje doma i kićenje jelke važan događaj u vašoj kući?
- Ja to najviše volim, jer je to za moje mališane važan događaj. Ove godine obnovili smo ukrase i mislim da mi, odrasli, kada nam se tako nešto ne radi, treba samo da se podsetimo kolika je to radost za decu, i sve će se promeniti. Ja se potpuno uključim u njihovu emociju i onda mi je to veliko zadovoljstvo.

Vaš suprug obavlja odgovoran posao, ima li on vremena da učestvuje i ukrašavanju doma i drugim porodičnim aktivnostima?
- U kićenju jelke ne učestvuje, jer ga to ne zanima, ali u svakom danu nađe vreme za klince, što me čini zadovoljnom i srećnom. Veoma je brižan otac. Iako veći deo dana provodi na poslu, vreme koje provodi sa decom je uvek kvalitetno osmišljeno, što je jedino važno.

Imate li vas dvoje vaše trenutke u koje nisu uključena deca?
- To se u poslednje vreme retko dešava. Ranije je to bilo više prilika, a sada smo prvenstveno okrenuti deci.

Možete li sebi često da priuštite izlaske sa prijateljicama ili odlaske u salone lepote?
- Imam vremena i za te stvari, jer ne možemo da budemo samo robovi posla i obaveza. Mislim da život treba živeti tako da nam bude lepo i da se osećamo ispunjeni, svejedno da li smo na poslu ili imamo slobodno vreme. Ja imam sreću da radim ono što sam odabrala i što volim, ali ne dozvoljavam da prođe previše vremena a da ne vidim drage ljude i prijateljice ili da ne odem na trening ili kod kozmetičara.

Vedri ste po prirodi, verujete li da čovek privlači onakve događaje kakvom energijom zrači?
- Mislim da niko nije uvek dobro raspoložen, pa tako nisam ni ja. Ali smatram da nemam pravo da budem drska ili bezobrazna, čak i kada se ne osećam dobro. Tako se oduvek ponašam, jer je to osnovno kućno vaspitanje i društvena veština koja se uči odmalena. Mislim da je jako ružno kada neko širi svoje negativno raspoloženje i trudim se da to nikada ne radim.

Intervju: Ivana Nikolić, Life Content
Foto: Mirko Tabašević, Life Content
Stilistkinja: Iva Radovanović, Life Content
Šminka: Aleksandra Sanja Orlandic Sretkovic 064/126-54-54
Frizura: Duška Bogataj
Mesto snimanja: Zepter Apart Hotel, Terazije 10 Beograd, 011/3063-800, www.hotelzepter.rs

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin