Slavko Beleslin: Moj život je dobio novi smisao otkako sam se oženio

Slavko Beleslin: Moj život je dobio novi smisao otkako sam se oženio

Autor: | 13/03/2014

0

Posle gotovo tri godine rada na Televiziji B92, jedan od naših najpopularnijih voditelja i urednik sa dugogodišnjim televizijskim iskustvom Slavko Beleslin prihvatio je ponudu televizije Nova, sa idejom da prezentovanje informativnih sadržaja podigne na viši nivo. Elokventnošću i odmerenim stavom, uz odgovarajuću dozu humora, Beleslin je krajem prošle godine zaintrigirao publiku voditeljskom pozicijom u emisiji zabavno-informativnog tipa "Bulevar", pokazavši svoju do tada skrivenu duhovitu stranu. Strast prema informativi vratila ga je na stari kolosek, na kome je ušao u najmoderniji voz, a uloga mašinovođe uzburkala je vrelu krv pasioniranog novinara.
Posvećenost poslu često mu oduzima vreme za privatni život, ali veliko razumevanje i ljubav supruge Ive dodatno ga motivišu za napredak u poslu. Novinarski poziv Slavku ne predstavlja obavezu, već stil života, koji njegova emotivna pertnerka u potpunosti razume. Iva Beleslin, rođena Šiđanka, asistentkinja na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, tokom studentskih dana iskusila je posao urednika na novosadskoj Studentskoj televiziji, zbog čega u potpunosti razume posao kojim se njen suprug bavi, što popularnom voditelju mnogo znači. Uprkos mnogobrojnim obavezama, markantni voditelj priznaje da uživa u priređivanju romantičnih iznenađenja svojoj supruzi, a za magazin "Hello!" otkriva koliko mu se život promenio od kada je izgovorio sudbonosno "da", zbog čega ipak nije postao lekar kao njegov otac, i mnoge druge zanimljivosti.
Na početku razgovora, četrdesetogodišnji Beograđanin sa bogatim novinarskim iskustvom, govori o odluci da promeni medijsku kuću.

Šta je presudilo da odete sa B92 i prihvatite ponudu na televiziji Nova?
- Presudila je vizija rukovodećih ljudi Nove, nova energija, nove kolege i rad u centralnoj informativnoj emisiji. Osim toga, svaka promena je prilika da budeš bolji nego što si juče bio.

Kako su sada bivše kolege sa B92 reagovale na vaš odlazak?

- Rastali smo se uz osmehe i lepe želje. Naravno, nije lako napustiti prijatelje i "zonu komfora", ali nekada moraš malo da izazoveš i sebe i događaje.

Posle glavne informativne emisije, uređivali ste i vodili "Bulevar". Kakvo je vaše iskustvo sa rada na ovom projektu?
- Bilo je zanimljivo prilaziti dnevnim događajima i političarima iz novog ugla, bez ograničenja koja postavlja informativni program. Pored tog dela posla koji mi je bio veoma interesantan, iza emisije je stajao veliki rad cele ekipe.

Dugo ste u novinarstvu, a radite sa istim žarom. Da li svoj posao još doživljavate kao izazov?
- Lepota i prokletstvo ovog posla su upravo u tome sto svaki dan počinjete od belog lista papira. Narednog dana se ne računaju stare zasluge već samo ono što ste sposobni da stvorite. Ako ne osećate strast prema poslu, to je nemoguće. Uostalom, tu su dnevni rejtinzi koji vas podsećaju koliko ste se određenog dana trudili.

Jeste li u nekom trenutku pomišljati da odustanete od novinarstva i posvetite se nekoj drugoj oblasti?

- Nikad mi to nije palo na pamet.

Izveštavali ste sa brojnih događaja, a neki od njih bili su istorijski. Koji trenutak u novinarskoj karijeri pamtite kao najupečatljiviji?
- Svi oni trenuci u kojima bacite scenario i ne znate šta će se sledeće desiti ostaju sa vama. Možda je najupadljiviji bio upad u kuću i hapšenje Slobodana Miloševića, jer se sve dešavalo na samo nekoliko metara od mene.

Malo je poznato da ste sa trinaest godina hospitalizovani zbog problema sa okoštavanjem kuka i tada ste se suočili sa velikom nezvesnošću, koja se, na sreću, dobro završila. Koliko vam je to iskustvo obeležilo život?
- U velikoj meri, samo zbog jedne stvari. Ti dani su me naučili zahvalnosti. Teško je u svakodnevnom vrtlogu događaja setiti se koliko je dobro samo ustati zdrav, a ja sam to davno zauvek naučio.

Odrasli ste uz oca lekara. Da li ste ikada maštali da jednog dana i vi nosite beli mantil?

- Samo jedan kratak period u kome svaki dečak želi da oponaša oca. Posle toga nisam bio "guran" ni u jednu profesiju, sam sam birao. I zadovoljan sam izborom.

Družite li se i danas sa prijateljima iz detinjstva?
- Svi moji prijatelji su iz detinjstva ili tinejdžerskog perioda. Uz neobičnu lakoću sva ta prijateljstva su preživela decenije, a i danas su prečica do vremena u kome smo svi bili bezbrižni i kada nas je bilo mnogo lakše nasmejati.

Odabrali ste profesiju u kojoj ste izloženi svakodnevnom stresu. Kako ga se rešavate?
- Tako što se trudim da nemam nijedan drugi stres u životu. Naravno da mi to uvek ne uspeva, a u tim situacijama tu su porodica, prijatelj i relativno redovan sport. Stresa zbog posla ne mogu da se oslobodim, ali se zato trudim da napravim balans.

Na koji način započinjete dan?

- U što dužoj tišini, uz kafu i vesti, naravno. Sledi trening, a posle toga počinje priča koja ne prestaje do uveče.

Ko vam je najstroži kritičar, a od koga najradije tražite savet?
- Najstroži kritičari su mi Branislava Džunov i Branka Otašević, kao i svim ostalim televizijskim licima. Posle svih ovih godina, češće dajem savete nego što ih tražim.

Jeste li nastavili da pišete poeziju?
- Veoma retko, samo kada su sve druge mogućnosti isključene.

Godinu i po dana ste u skladnom braku. Koliko vam se život promenio od trenutka kada ste izgovorili sudbonosno "da"?

- Živim mirnije, zadovoljnije, odgovornije i pre svega sa novim smislom. Brak na Balkanu muškarca menja na mnogo načina, od promene navika do stavljanja imperativa pred svaki posao koji je pred vama.

Često ste izjavljivali da ste zahvalni što vaša supruga ima razumevanja za posao kojim se bavite, koji vam često oduzima mnogo vremena. Plašite li se da će vaša porodica, kada se proširite, trpeti zbog toga?
- Siguran sam da neće. Uzdam se u Ivine organizacione sposobnosti. Moj posao se ne završava odjavnom špicom i ne počinje onda kada se otvore vrata kompanije, to je jednostavno stil života. Srećom i Iva je prešla taj put i razume sve njegove zamke.

Pravite li roditeljske planove ili puštate da se to desi spontano?
- Sve je u rukama sudbine. Zaista ne mislim da bi takve stvari trebalo previše da se planiraju.

Prvi bračni ples odigrali ste uz pesmu "I Don’t Wanna Miss A Thing" grupe "Aerosmit". Žalite zbog nečega što ste sa Ivom propustili, kako joj to nadoknađujete?
- Nemam osećaj da nešto propuštam, već da sam na stalnom dobitku. Tako bi valjda trebalo da se oseća svako ko je u braku.

Ko u vašem braku češće priređuje romantična iznenađenja bračnom partneru?
- To je tradicionalni muški posao, koji prihvatam sa neobičnim zadovoljstvom.

Delite li sa suprugom baš sve probleme ili ponešto ipak prećutite da biste je zaštitili?
- Ne verujem u "bele laži". Kakva god da je, laž će zarobiti vašu budućnost. Bolje je sve deliti.

Sredinom januara proslavili ste četrdeseti rođendan. Kako je izgledala ta proslava?
- Potpuno neprimereno tim godinama. Nema tu ničeg skandaloznog, koliko bih rekao da ima detinjastog.

Kada se osvrnete na prve četiri decenije života, kako ih vidite?
- Kao jednu deceniju.

Šta očekujete u budućnosti?
- Da nas bude više u porodici Beleslin.

Piše: Deana Đukić, Life Content
Foto: Janko Petković, Life Content
Stilista: Iva Radovanović
Mesto snimanja: Restoran "Jimmy Woo", Strahinjića bana 47, Beograd, tel. 060 / 307 - 70 - 77

Komentari (0)

Loading
Goran Anicic hellomagazin