Verica Rakočević: Human gest koji se pamti

Verica Rakočević: Human gest koji se pamti

Autor: | 21/08/2011

0

Pošto je u novinama pročitala potresan intervju koji je dala šesnaestogodišnjakinja Anđela Đorđević iz sela Lešak na Kosovu, naša uspešna modna kreatorka Verica Rakočević odlučila je da pomogne ovoj visprenoj devojci i da je na nekoliko dana ugosti u svojoj kući u Beogradu. Iako je bila iznenađena pozivom uspešne dizajnerke, Anđela ga je rado prihvatila i lepo su se zajedno provele, obilazeći prestonicu, što je za učenicu Medicinske škole bilo pravo osveženje.
- Pošto sam rođena u Podujevu, gde sam živela do pete godine, a potom sam se sa porodicom preselila u Beograd, emotivno sam vezana za Kosovo. Tamo sam imala familiju i često sam odlazila sve do tinejdžerskih dana kada mi je umrla baka. Nažalost, sada ne mogu da odem na groblja svojih predaka pošto su uništena. Pre nekoliko godina sam uz pomoć dva momka iz Kosovske Mitrovice probala da uđem u Podujevo, ali smo samo stigli do grada, a dalje nism smeli. Da sam bila sama, sigurno bih se usudila da uđem u grad, ali sam se plašila za te mlade momke. Inače, u kontaktu sam sa mati-Makarijom iz manastira Sokolica, koja mi je pre dve godine učinila čast i došla lično na moju modnu reviju - počinje priču Verica.
- Kada sam u novinama pročitala članak o Anđeli, odlučila sam da je pozovem kod sebe u goste kako bi se malo sklonila od ludila koje se trenutno tamo dešava i vrlo sam srećna što je prihvatila moj poziv - objašnjava naša prestižna dizajnerka. Njena gošća se nadovezuje:
- Bila sam veoma iznenađena i zbunjena kada sam dobila poziv od gospođe Rakočević. U prvom trenutku nisam znala šta da kažem, ali sam brzo shvatila da je najpametnije da prihvatim poziv, što su podržali i moji roditelji. Zahvalna sam joj što me je pozvala i zaista smo provele nekoliko prelepih dana. Zajedno smo se šetale, obilazile restorane, butike, upoznala sam mnogo novih ljudi - objašnjava Anđela koja je prethodnih nedelja imala vrlo težak period.
- Selo u kome sa porodicom živim od 1999. godine, kada smo izbegli iz Prištine, do sada je bilo bezbedno za život jer se nalazi na severu Kosova,
ali odnedavno nije tako. Nadamo se da će se sve ubrzo srediti i da ćemo moći normalno da živimo.
Verica i Anđela tvrde da su već od prvog dana lako našle zajednički jezik.
- Sa mojim Kosovarima se nikada ne upoznajem, mi se prosto prepoznajemo - kaže Verica.
- Nas dve smo svake večeri vodile zanimljive razgovore o životu i ljubavi, a pošto je Anđela veoma pametno i lepo vaspitano dete nije bilo potrebe da joj dajem bilo kakve savete. Upoznala sam je sa decom mojih prijatelja koja su sličnih godina kao i ona, a imala je priliku da se vidi i sa svojim drugovima koji su trenutno u Beogradu. Anđela i ja ćemo sigurno ostati u kontaktu, a ja bih volela da joj, kad završi školu, pomognem da se zaposli u Beogradu - tvrdi Rakočevićeva.
- Volela bih kada bih mogla da se vratim u Prištinu gde sam provela rano detinjstvo, ali to za sada nije moguće. Ne znam da li ću morati da napustim Kosovo, jer se situacija tamo stalno menja. Sa Vericom ću sigurno ostati u kontaktu, a vreme koje sam provela kod nje bilo je vrlo interesantno i lepo - dodala je Anđela, simpatična šesnaestogodišnjakinja koja se vratila svojoj porodici.

Piše: Ivana Nikolić

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Najnovije vesti