Željko Joksimović: Nije uvek bilo lako, znam šta je nemaština

Željko Joksimović: Nije uvek bilo lako, znam šta je nemaština

Autor: | 19/06/2018

0

U veselom ritmu nove pesme “Ponelo me” Željko Joksimović zatalasao je beogradski splav “Lasta”, gde je snimio kadrove za spot kojim će publiku “odvesti” pravo na koncert na Tašmajdanu, zakazan za 25. jun.

Biće to njegov prvi nastup na lepoj beogradskoj pozornici, spektakl pod zvezdanim nebom kojim će proslavti 1000. nastup u karijeri.

Na putu do te zavidne jubilarne cifre prošao je kroz različite muzičke i vizuelne transformacije. Pored profesionalnih uspeha, proslavljeni kantautor ističe da je ponosan i na one privatne - četvoro dece i ljubav sa svojom ženom za sva vremena.

Pesmom “Ponelo me” zagrevate atmosferu pred veliki koncert. Šta vas nosi ovih dana?

- Nosi me predivna energija, veoma sam srećan kad god radim neke velike stvari u karijeri. Hiljaditi koncert nešto je što će je obeležiti i čega ću se uvek sećati. S druge strane, sedam dana kasnije imam nastup u Nišu za koji se takođe pažljivo spremam, jer nekoliko godina nisam nastupao u tom gradu. Uželeo sam se niške publike. Protekle nedelje snimao sam spot. Iako sam se temeljno pripremao za scenario, za sliku i atmosferu koje želimo da prenesemo, moram priznati da sam se toliko lepo osećao na snimanju da me je pesma iznova ponela kada sam je slušao u tom ambijentu. Nose me ljubav i strast, želja da 1000. koncert bude nešto fenomenalno, u čemu ćemo i publika i ja uživati.

Osećate li euforiju, da li vas možda hvata trema?

- Meni je najvažnije da publici bude lepo. Ne nameravam da ugodim sebi i bendu, već ljudima koji dolaze da se napune pozitivnom energijom, da pevaju i igraju, da se provedu, opuste i rasterete. Kada pravimo listu pesama, izgled tribina, fan-pita i partera, vodimo računa o tome da svako uživa. Takođe, veoma mi je bitno da ton i zvuk budu perfektni, ali mi smo do te mere uigrani da svakog trenutka možemo da održimo koncert na najvišem nivou.

A post shared by Zeljko Joksimovic (@zzeljko) on Oct 21, 2017 at 8:52am PDT

Kako izgledaju pripreme pred ovakav spektakl, ima li prostora za predah?

- Trudio sam se da svih ovih godina napravim odličan tim, svako se bavi svojim delom posla, ali zajedno komentarišemo i analiziramo neke stvari. Počev od menadžera i mog kuma Baneta Obradovića, preko producenta Srđana Noveljića, do ostalih, jako važnih članova koji brinu o tonu, tehnici na bini, svetlu, video-ekranima, fotografiji, organizaciji... Baš smo dobro uhodani. Svako dobro poznaje ono što radi, ali se, posle ovoliko vremena i zahtevnih koncerata, neminovno razumem u svaki segment posla. Prožimamo se i zajedno ulažemo maksimum da svaki nastup bude fantastičan. Ne opuštam se mnogo, samo toliko da ne osećam preveliki pritisak. Ovo su za mene dani uzbuđenja i uživanja. Generalno imam takav stav - da se fokusiram na pozitivne, dobre stvari, da u svemu pronađem ono najbolje. Zadovoljan sam što sjajna energija okružuje celu priču oko koncerta na „Tašu“, pa sa uživanjem mogu da se posvetim “fine tuningu” muzičkih detalja.

Nastupi zahtevaju i dobru fizičku kondiciju. Radite li na tome, imate li neki specijalni režim ishrane i koliko ste uopšte disciplinovani?

- U fazi sam kada se trudim da se disciplinujem, što se možda najviše ogleda u režimu ishrane, ne jedem kasno i nema teške hrane. Imam rutinu, na primer, volim da idem u isti restoran. Nemam puno vremena za fizičku pripremu, ali uz sve koncerte koje imam mogu da podnesem tu vrstu napora. Ni u čemu nisam kampanjac, pa ni u pripremama za ovako velike događaje. Ključ uspeha je da budete konstantni, posvećeni i da ulažete maksimum u ono što radite.

Iza famozne cifre 1000 krije se ogroman uspeh, ali i mnogo odricanja. Koliko ste se žrtvovali da biste postali ono što ste danas?

- Svaki posao traži žrtvu i odricanje. Mislim da nisam pravio velike kompromise u tom smislu. Sledio sam svoj put i trudio se da mi posao ne bude gospodar, već obrnuto. Uvek kada bih primećivao da postajem žrtva onoga što radim, odustajao sam i povlačio se. Želim balans u svakom aspektu, u poslu, porodici, životu. Mislim da nisam podnosio neke velike žrtve. Na početku je bilo veoma teško, od nemaštine do činjenice da sam od kuće otišao veoma mlad kako bih se školovao za muziku, i tako dalje. Teško je kada posao obavljate u večernjim satima, pa morate da budete budni celu noć. Danas radim drugačije, kvalitetnije, sa velikim timom. Mislim da sam život doveo u balans u meri koja mi prija.

Da možete, šta biste rado promenili u vašoj biografiji?

- Ne bih promenio ništa. Zadovoljan sam i srećan zbog svakog koraka koji sam napravio u karijeri. Mislim da me je upravo taj redosled doveo tu gde sam, a mesto na kome se sada nalazim čini me zadovoljnim.

O čemu ste maštali na početku karijere?

- Ostvario sam sve što sam zamišljao, imam posao koji volim, živim od njega. Radujem se i uživam dok radim iako su decenije iza mene i, eto, 1000 koncerata.

Šta je danas vaš najveći profesionalni san?

- Ima još toliko toga što želim da uradim. Postoji mnogo sala gde nisam držao koncerte, mnogo novih projekata, velikih i zahtevnijih. Vrhunac će biti dostignut kada budem uradio te stvari.

Tokom karijere vaš imidž je doživeo primetne transformacije. Koliko je supruga Jovana uticala na to? Slušate li njene savete?

- Mislim da ne postoji osoba koja, kada pogleda svoje slike od pre pet godina i danas, izgleda isto. Svi mi s vremenom prolazimo kroz transformaciju, neke stvari na sebi podešavamo, pratimo trendove, nešto prilagođavamo, nešto odbacujemo. To je prirodan proces. Jovana konstruktivno utiče na mene, ali ne u smislu da menja ono što je samo moje, a to je imidž.

Jeste li i u privatnim ulogama jednako zadovoljni sobom koliko u profesionalnom angažmanu?

- Prezadovoljan sam, dajem svoj maksimum. Niko nas ne sprema na roditeljsku ulogu niti na ulogu partnera, to je instinkt koji dobijete sledeći vaspitanje. U odgajanju dece koristim metode svojih roditelja. Kada mnogo volite svoju decu i podržavate ih, to je već dobra stvar. Supruga i ja vodimo vrlo dinamičan poslovni život, ali se trudimo da privatno vreme bude kvalitetno i srećan sam kako smo se organizovali.

Imate troje male dece. Koliko se vreme promenilo u odnosu na period kada je vaša najstarija ćerka Mina odrastala?

- Sve je drugačije, vreme, tehnologija, pretnje, izazovi. Ali trudim se, kao što sam se trudio i kada je Mina bila mala, da sa Kostom, Anom i Srnom pronađemo neki human model. Veliko je pitanje gde nas je tehnologija dovela i koliko je roditeljska uloga zbog nje postala pasivnija. Trudimo se da kod kuće, kada provodimo vreme zajedno, ne koristimo tablete i mobilne telefone. Imamo sreće što je Kosta muzikalan, pa nas dvojica vreme provodimo radeći ono što volimo. To je dobitna kombinacija.

Jasno je da parovi sa tako uspešnim karijerama imaju pomoć u odgajanju dece. Kako se snalazite kada ostanete sami sa njih troje?

- Kao svi roditelji, sve je stvar dobre organizacije. Sada je to izazov jer su Ana i Srna male, ali u principu već imamo rutinske metode koje nam olakšavaju funkcionisanje.

Jeste li Kosta i vi “muški klan” u kući, a Jovana više zadužena za devojčice?

- Kosta čuva sestre, mada smo svi jednako zaduženi za sve. Nemamo ni muški, ni ženski klan. Trudimo se da naše uloge ne budu striktne, već da jedni drugima pomažemo, da što više uživamo i radujemo se u ovom divnom periodu. Deca brzo porastu, a onda se pitamo što više nisu mali da ih mazimo, gledamo i hranimo. Ali, svako vreme ima svoje lepote.

Živite u neposrednoj blizini „Taša“, pa ste u šali izjavili da biste mogli i da se prošetate na svoj koncert. Da li vam je to jedna od omiljenih ruta za porodične šetnje?

- Da. Obožavam „Tašmajdan“, to je Kostin omiljeni park.

Kako se najradije relaksirate?

- Relaksiram se tako što gledam serije i filmove, preslušavam muziku i viđam se sa prijateljima.

Nedavno ste na društvenim mrežama podelili simpatičnu fotografiju sa tri sedišta za decu u kolima. Planirate li da, posle jubilarnog koncerta i nastupa u Nišu 23. juna, odete na porodični odmor?

- Planiramo da otputujemo u Atinu, gde ćemo provesti celo leto. Čeka nas pravi izazov zbog svih kolica, hranilica i ljulja, ali kada se “dočepamo” odredišta, biće teško vratiti nas u Beograd.

Deana Đukić Luka Šarac/Antonio Ahel/Ataimages/Instagram