Aca Lukas: Trudim se da zakopam sve ratne sekire

Aca Lukas: Trudim se da zakopam sve ratne sekire

Autor: | 23/01/2014

0

Ako je neko definisao "iks faktor" na domaćoj muzičkoj sceni, onda je to definitivno Aca Lukas. Roker koji je uspeo da urbanizuje folk, muzičar koji je jedini doživeo privilegiju da ga kompetentni uporede sa legendarnim Tomom Zdravkovićem. Kažu da je suština pameti jednostavnost, a Acino rasuđivanje, pojava i život svakako su dokaz za to. Bez preterane mistifikacije, čovek koji postupcima ume da šokira, uvek sažeto i racionalno sagledava situaciju. I ovog puta je tako. Ušuškan u porodičnu idilu, okružen suprugom i decom, koje smatra svojim najvećim uspehom, priznaje da je došao trenutak kada je kao ličnost dostigao punu zrelost, a opet ima ogromnu energiju da se upusti u izazov koji donosi budućnost.

Uzimajući u obzir i profesionalni i privatni život, kakvi su vaši konačni utisci o 2013. godini?

- Dešavanja u privatnom životu standardno su dobra, porodica je moja sigurna luka, a ništa manje uspeha nisam ostvario ni profesionalno, sa spektakularanim koncertom koji sam u junu održao na "Marakani". Međutim, kako život ne čine samo lepe stvari, svakako da je bilo i trenutaka koje što pre želim da zaboravim.

Izgleda da poslednjih godina vodite miran, porodični život. U kojoj meri je za to zaslužna vaša supruga Sonja?
- U zabludi ste da sam se promenio, u glavi sam uvek isti. Mogu da budem dobar i loš, da ne izbijam tri meseca iz kuće i isto toliko u nju ne ulazim, ali uvek ću biti to što jesam.

Kada ste shvatili da je Sonja prava žena za vas?
- Kada smo počeli da se zabavljamo shvatio sam da je ona jedina žena koja ne pokušava da mi stavi omču oko vrata. Sonja razume moje ponašanje i prohteve, od kada sam s njom, više ne osećam pritisak i pitanja: "Gde si, šta si, s kim si..." Upravo su to bili razlozi zbog kojih sam mislio da se nikada više neću oženiti.

Kada ste počeli da se zabavljate, da li ste već tada znali da ćete imati potomstvo?

- To se desilo znatno kasnije, kada smo počeli da živimo zajedno. Smatram da zajednica muškarca i žene nema smisao ukoliko ne uključuje i decu.

Kako ste stekli poverenje Sonjine kćerke Sofije i kakav odnos imate sa njom?
- Sofija je divno dete, nas dvoje smo pre svega drugari, a najbitnije od svega je to da joj se ne dodvoravam. Nikada nisam mislio da bi trebalo da zamenim njenog oca jer je on živ, zdrav i ponovo uspešan.

U novembru ste proslavili četrdeset peti rođendan. Kada pogledate iza sebe, jeste li zadovoljni onim što vidite?
- Budući da imam četvoro zdrave i napredne dece, skladan brak i stabilnu karijeru, bio bih neskroman ako bih rekao da nisam zadovoljan.

Šta u narednih četrdeset pet godina možemo očekivati od Ace Lukasa?

- Verovatno ne još četvoro dece, ali ko zna. Za neke stvari čovek tek u ovim godinama oseća zrelost, što će reći da još nisam sve rekao.

Kako ste proveli praznike?
- U "najluđoj noći" pevao sam u hotelu "Grand" na Kopaoniku, atmosfera je bila sjajna, pa smo se i muzičari i ja dobro proveli, a tu su bile i naše porodice. Za Božić sam bio kod kuće, proslavio sam ga u krugu najmilijih, kako i nalažu običaji i tradicija.

Šta ste najbližima poklonili, a šta je vas sačekalo ispod jelke?
- Poznato je da nisam osoba koja u javnost voli da iznosi takve stvari, ali svakako da je bilo lepih poklona. Po tom pitanju najbolje je prošao najmlađi član porodice Viktorija, koju je ispod jelke sačekao veliki broj igračaka.

Spadate li u grupu ambicioznih roditelja koji za svoju decu uveliko imaju isplaniranu budućnost?

- Jesam ambiciozan, ali ne bolesno. Razlika je drastična. Roditelji često neostvarene želje i neispunjena očekivanja iz detinjstva nameću deci, dok deca, s druge strane, bezrezervno prihvataju zahteve i guše sopstvene želje u pokušajima da ispune roditeljska očekivanja. Moja jedina ambicija je da mi deca budu srećna. Neka se bave onim što sami odaberu, a ja ću ih na tom putu zdušno podržati. Primećujem da je sada moderno da detetu, čim se rodi, roditelji u ruke stave teniski reket.

Da li je neko od dece nasledio nesporni talenat koji posedujete?
- Svi su u neku ruku muzikalni, ali niko još ne pokazuje želju da se ozbiljnije bavi time. Kćerka studira, stariji sin se sprema za studije, mlađi se bavi sportom. Verovali ili ne, po pitanju muzike najviše se uzdam u Viktoriju, koja uveliko ima svoj mikrofon i po kući peva tatine, Cecine i, kako ona to kaže, Blenine pesme.

Vaš mlađi sin Andreja svojevremeno je bio jedan od najvećih teniskih talenata u Nemačkoj.
- Još je veoma uspešan, paralelno trenira i fudbal, koji mu, takođe, odlično ide.

Planirate li porodično zimovanje?

- Naše zimovanje obično se zove letovanje, pa će tako verovatno biti i ove godine. Tajland nam u ovom trenutku liči na idealnu destinaciju.

Nedavno ste otvorili nalog na društvenoj mreži "Tviter". Kakva su vam prva iskustva?
- Još nisam ništa "tvitnuo", čekam da se nakupi materijal, pa da zasučem rukave i bacim se u akciju. Nalog sam otvorio isključivo zbog svojih fanova, da zbog određenih stvari ne bi bili u zabludi. Verujem da ste primetili da se poslednjih meseci protiv mene vodi kontinuirana medijska hajka, čiji mi cilj uopšte nije jasan.

Željku Šašiću javno ste čestitali na sjajnoj imitaciji u šou-programu "Tvoje lice zvuči poznato". Izgleda da ste sa Sonjinim bivšim mužem konačno prevazišli animozitet.
- Istina je da između nas dvojice nikada nije postojao animozitet. Splet okolnosti učinio je da prekinemo komunikaciju, u čemu ne vidim ništa neobično. U pomenutom šou-programu Željko je pokazao da je veliki šmeker. Mogao je da iskarikira, ali nije. Ko bi u tom slučaju ispao smešan, on ili ja, sasvim je nebitno. Na kraju je sve ispalo kako treba. Javno sam mu čestitao i nije mi problem da to i ovom prilikom ponovim. Iskren da budem, došao sam u godine kada mi skandali i medijska prepucavanja nisu potrebni. Trudim se da zakopam sve ratne sekire.

Intervju: Nikola Golubović, Life Content
Foto: Velibor Lukić, Life Content

Komentari (0)

Loading
Goran Anicic hellomagazin