Viktor Savić: Emotivne veze su sve besmislenije

Viktor Savić: Emotivne veze su sve besmislenije

Autor: | 03/05/2013

0

Glumac Viktor Savić u popularnom filmu i seriji "Montevideo, Bog te video", čije je snimanje drugog dela pri kraju, igra Milutina Ivkovića Milutinca, jednog od predvodnika jugoslovenske fudbalske reprezentacije iz 1930. godine. Talentovanog Beograđanina televizijska publika upoznala je u popularnim serijama "M(j)ešoviti brak" i "Košarkaši". Ulogom vođe navijača Relje, koga je igrao u filmu "Šišanje", pokazao je nadarenost u punom sjaju u društveno angažovanom filmu reditelja Stevana Filipovića.
U intervjuima za medije, koje poslednih godina sve ređe daje, popularni 29-godišnjak često ističe svoju vezanost za drugove. Iako mu se pripisuje imidž poželjnog muškarca, izgleda da Viktor sebe ne doživljava tako. Opušten u komunikaciji, prirodan i nasmejan, nije mu važno da po svaku cenu bude u emotivnoj vezi, radije će biti sam nego da vreme troši na pogrešne osobe.
Stalni član pozorišta "Boško Buha" trenutno je jedan od najtraženijih glumaca mlađe generacije i radi na nekoliko projekata. Na početku intervjua i fotografisanja za magazin "Hello!" šarmantni umetnik prvo govori o novinama na poslovnom planu.
- Snimam seriju "Budva na pjenu od mora", nastavlja se snimanje serije "Folk", privodi se kraju snimanje drugog dela filma "Montevideo, Bog te video". Pored toga, igram u velikom broju pozorišnih predstava u teatru "Boško Buha", Narodnom pozorištu i Zvezdara teatru.

Na koji način ste uspeli da učestvujete u snimanjima pored dnevnih i večernjih predstava u pozorištu "Boško Buha" čiji ste član? Da li uopšte imate slobodnog vremena tokom snimanja?

- Ponekad je vrlo teško uskladiti obaveze, a da ne govorim da u "Buhi" tokom dana ponekad igramo i po dve predstave za decu, pa i jednu uveče, za odrasle. Dakle, kad imate tri pozorišne predstave u jednom danu, izgleda nemoguće "uglaviti" to i snimanje, ali suprotno svakoj logici, i to se dešava. Uspeli smo tako što smo jedni drugima izlazili u susret - pozorište "Boško Buha" ekipi "Montevidea", "Montevideo" - "Buhi", "Buha" i "Montevideo" meni, i ja "Buhi" i "Montevideu". Šalu na stranu, svi su pokazali veliko razumevanje i čini mi se da nijedna strana nije oštećena.

Kako najradije provodite slobodno vreme?
- Kada imam slobodno vreme, volim da ga provodim u druženju. Prijatelji me stvarno ispunjavaju, vreme provedeno sa njima me ispunjava energijom. Mnogo prijatelja imam i među kolegama, pa su tolike probe i snimanja podnošljiviji.

Retko se možete videti po noćnim klubovima. Zanima li vas taj oblik zabave?
- Ranije sam više izlazio u klubove, ali ta vrsta provoda podrazumeva da narednog jutra mogu da se naspavam. Da bih odigrao prepodnevnu predstavu za decu, moram da ustanem rano kako bih bio upotrebljiv. Decu ne treba da zanima da li sam se ja sinoć super proveo pa zato zevam na sceni. Na stotoj reprizi moram da pružim isto koliko i na premijeri.

Šta ne biste nikada uradili zbog uloge, a šta je najluđe što biste zbog neke dobre role učinili?

- Ako je uloga dobra i izazovna, ako je priča dobra i važna za današnji trenutak, i ako verujem u njenu poruku, u ekipu sa kojom radim, ne mogu da smislim ništa što ne bih uradio.

Koliko na vašu profesiju utiče ekonomska kriza u kojoj se nalazimo?
- Nažalost, mnogo. Da ne pominjem koliko je procenata državnog budžeta određeno za kulturu, a posla ima znatno manje. Sve je to začarani krug, ljudi su manje motivisani da rade, svaki nedostatak novca ide na uštrb kvaliteta. Kada ponuda nije dobra, publiku s pravom sve manje zanima kultura, a mi kada nemamo za koga da radimo, onda smo još manje motivisani. Naravno, ne mislim da svaka dobra ideja iziskuje ogroman novac, ali u svakoj profesiji je isto, želite da se vaš rad ceni, a on se, između ostalog, ceni i kroz honorar. Generacija kojoj pripadam je ušla u neke godine kada više nije red da dobija studentske honorare. Mnogi još rade samo iz entuzijazma.

Kada dobijete ulogu, na koji način tražite inspiraciju? Da li imate neke rituale pred izlalak na scenu teatra ili pred početak snimanja?
- Inspiracija se nalazi u samoj ulozi. Nisam od onih koji pročitaju trideset knjiga da bi se pripremili za neku ulogu, već je pripremam razmišljajući, kroz razgovore sa rediteljem i ostalim članovima ekipe. Uostalom, siguran sam da je pripremam i kada ne mislim aktivno o njoj. Jednom kada proces počne, on se nikad ne zaustavlja, ni kada spavate.

Odbijate li često uloge i šta vam je bitno kada vam reditelj ponudi ulogu?

- Ne dolazim često u situaciju da odbijem ulogu. Ipak, kada se to desi, to je zbog nedostatka vremena, zbog nepoverenja u projekat ili zbog sramotno malog honorara.

Važite za profesionalca, koliko je danas važno biti odgovoran da bi vas neko angažovao za ulogu?
- Naravno da je bitno. Naravno da niko neće angažovati netalentovanog glumca samo zato što ne kasni na probe. Potrebno je da se sve sklopi, ali ozbiljni ljudi u ozbiljnim projektima ne tolerišu nedostatak profesionalizma. Ne tolerišem ni ja, jer svi u tom poslu zavisimo jedni od drugih, i mislim da niko nema pravo da svojom neodgovornošću ugrožava ceo projekat.

Sedam godina ste trenirali rukomet, tri godine košarku, a volite da igrate i fudbal. Čime se danas najradije razonodite?
- Fudbal treniram kroz rad na filmu i seriji "Montevideo, Bog te video". Osim toga, svake godine jedva čekam zimu zbog vožnje borda i leto zbog podvodnog ribolova i ronjenja na dah.

Vaša velika ljubav su zimski sportovi i volite da se spuštate što strmijim stazama. Da li ste se nekada povredili?

- Povrede prate svaki sport, a pogotovo ekstremne sportove. Ali ja se trudim da imam meru, imao sam sitne povrede, istegnuća ligamenata su neizbežna. Svake godine organizujem se tako da imam vremena i za zimovanje, uostalom, zbog takvih zadovoljstava i radim i zarađujem. Uzalud sve ako ne nalaziš vreme da uživaš u plodovima svog rada. Što se tiče vožnje "daske", od strmih staza više volim "free ride", odnosno spustove izvan staza, kroz šumu i dubok sneg, to je poenta vožnje snouborda.

Koliko je danas, kada se sve teže živi i ostvaruje kontakt sa ljudima, teško naći partnera na duže staze?
- Mogu reći da je sve teže "otvoriti se" prema novim ljudima, a to se, naravno, odnosi i na potencijalne partnere. Vreme je surovo i teško, a ljudi na to retko reaguju dobrotom. Naprotiv, na videlo izlaze neke druge osobine zbog kojih imamo sve manje poverenja jedni u druge.

Šta u vezi očekujete od partnerke i šta devojci nikada ne biste oprostili?
- Očekujem ljubav i prijateljstvo, da mi veza bude oaza, a ne još jedno opterećenje. Ne bih oprostio ništa što ne ulazi u tri stvari koje sam naveo. Ako vas neko voli i ako vam je prijatelj, neće vas povrediti. Ako neko ima isti odnos prema vezi kao ja, lako ćemo se dogovoriti o svemu.

Poznato je da volite decu, da li priželjkujete veliku prodicu i mislite li da ste spremni za roditeljstvo?

- Volim decu, za sada mi je dovoljno da se družim sa decom svojih prijatelja. Srećan sam zbog "bejbi buma" koji se trenutno dešava oko mene. O sopstvenoj porodici još nisam razmišljao konkretno, znam da bih voleo jednog dana da ih imam, i to je sve.

Čini li vam se da se ranije lakše ulazilo u ljubavne veze nego danas?
- Ne, čini mi se da se danas lakše ulazi u veze, ali da su te veze besmislenije.

Piše: Nadežda Jokić
Foto: Dejan Milićević

Komentari (0)

Loading
Goran Anicic hellomagazin