Pola sata sa... Hari Varešanović

Pola sata sa... Hari Varešanović

Autor: | 19/01/2012

0

Otkako je pre godinu dana postao deda dečaku Ishaku, bosanski kantautor Hari Varešanović sve manje vremena provodi u Minhenu gde živi sa  suprugom Jasminkom. Jedna od najvećih pop zvezda nekadašnje Jugoslavije sve slobodno vreme posvećuje dečaku koji je nedavno proslavio prvi rođendan. Tom prilikom mu je deda uz pomoć njegovih roditelja priredio zabavu na kojoj je prisustvovao najuži krug porodičnih prijatelja. Kada govori o sinu svoje kćerke Nađe koju ima iz prethodnog braka, Hariju je lice ozareno jer je dečak trenutno njegova najveća životna sreća. Pop muzičar je pominjan i kao ovogodišnji predstavnik Bosne i Hercegovine na predstojećoj „Evroviziji“, ali se Hari, koji je svoju zemlju predstavljao pre pet godina u Atini, ipak neće pojaviti na takmičenju koje će u maju biti održano u Azerbejdžanu.
Zbog čega ste odustali od ovogodišnje „Evrovizije“?
- Nikada nisam rekao da sam predstavnik Bosne i Hercegovine na ovogodišnjoj „Evroviziji“. Bilo je pregovora, ali je sve ostalo na tome. Mediji su o tome pisali kao da je to gotova stvar, ali prava istina je da sam samo razgovarao sa čelnicima nacionalne televizije. Iz više razloga nisam bio spreman da se ovoga puta pojavim na toj prestižnoj manifestaciji.
Otkako vam se rodio unuk Ishak, koji je krajem decembra napunio jednu godinu, sve više boravite u Sarajevu. Kako provodite zajedničke trenutke?
- Sve više sam u Sarajevu zbog posla, prijatelja, dece, ali je najveći razlog za to moj unuk Ishak. On je moja najveća radost. Nedavno je prohodao, ali ću morati još da sačekam na to da izgovori „deda“. Volim kada sam sa njim, još je mali da bih ga vodio u igraonice, ali svako naše zajedničko vreme je ispunjeno radošću. Najvažnije je da smo zajedno.
Ljubav prema muzici nasledili ste od vašeg dede, poznatog učitelja sevdalinki kod koga su muzičke legende poput Himze Polovine i Safeta Isovića učile da pevaju. Hoćete li tu ljubav preneti na Ishaka?
- Uz zvuke dedine violine zavoleo sam muziku, a gledajući mog unuka mogu reći da se istorija ponavlja. Voli Bočelija, Pavarotija i, naravno, dedu. Stoji ispred televizora i pažljivo gleda spotove. Neću mu sugerisati da krene mojim putem, ukoliko jednog dana pokaže afinitet da se bavi muzikom, biću uz njega. Ni svojoj deci nisam želeo da namećem životni put, sami su ga birali, kćerka je završila medicinski fakultet, dok mi je sin gimnazijalac. Svirali su gitaru i klavir, ali nikada nisu pokazali veću ljubav da se time bave. Kćerka će se uskoro sa suprugom, koji je takođe doktor, i sinom preseliti u Nemačku gde ih oboje očekuje specijalizacija. Ne sekiram se kako će Ishak reagovati na promenu jer on je već svetski putnik. Za ovih godinu dana obišao je pola Evrope. I tu je na dedu.
Zbog čega često za Minhen gde živite sa suprugom kažete da je to vaš „rehabilitacioni centar“?
- To kažem u šali. U Minhenu nisam zvezda i mogu mirno da šetam ulicama. Znam da se provozam tramvajem ili metroom, i u tim situacijama sam rasterećen raznih pogleda. U Beogradu, Sarajevu i Zagrebu to je nemoguće.
Hoćete li ići na odmor?
- Novu godinu proveo sam radno. Nastupao sam zajedno sa Lepom Brenom u Crnoj Gori. U poslednje vreme dosta sam posvećen studijskom radu. Radim za sebe, ali i za druge izvođače. I pored dosta posla koji me očekuje planiram da sa porodicom odem na skijanje. Tradicionalno zimujemo u Kranjskoj Gori, i sada ćemo tamo odmarati i uživati u zimskim sportovima.

Piše: Sandra A. Rilak

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin