Glamurozna žurka povodom četiri decenije rada Roberta Kavalija

Glamurozna žurka povodom četiri decenije rada Roberta Kavalija

Autor: | 21/10/2010

0

Glamurozna Kavalijeva proslava koja je organizovana povodom četrdeset godina njegovog uspešnog bavljenja modom planirana je čitavih šest meseci. Pošto je Roberto modni umetnik, Nacionalna škola lepih umetnosti u Parizu, koja je, inače, prestižna umetnička ustanova, odabrana je kao odlično mesto za održavanje ove fantastične večeri. Vatromet je bio postavljen na ulazu u zgradu, tako da su gosti već na  početku mogli da uživaju u magiji ove fenomenalne proslave. Bezbroj sveća blistalo je na crvenom tepihu, dok je gudački orkestar svirao italijanske opere. Unutra su bile postavljene sofe sa poznatim Robertovim printovima, dok su stočići u pariskom stilu bili ukrašeni buketima, starom srebrninom, jesenjim plodovima i zlatnom dekoracijom.
Dve hiljade šampanj-flaša bilo je otvoreno za hiljadu gostiju i više od osamsto „kavali“ votke. Najpoznatija francuska ketering agencija „Potel et Chabot“ imala je tu čast da svojim specijalitetima iz Francuske i Italije uveliča ovaj događaj: teletina sa tartufima na tostu, rižoto od pečuraka, ravioli sa spanaćem i rikotom i teletina „Saltimbocca“. Za desert si posluženi tiramisu, potom torta sa đanduja čokoladom, voće i panakota. A za kraj visoka torta sa blistavim vatrometom i cvećem.
Na listi gostiju našlo se osamdeset pet poznatih ličnosti koje su boravile u najluksuznijim pariskim hotelima kao što su „Crillon“ i „Plaza Athénée”. Roberto se potrudio da sam obuče svoje goste, tako što je napravio kombinaciju najnovije letnje kolekcije, koja se nalazi u prodaji od novembra, njegove revije u Milanu i nekih ranijih fenomenalnih kreacija koje su obeležile njegovu karijeru.
Tokom večere goste je zabavljala francuska grupa “Nouvelle Vague” koja je svirala hitove osamdesetih godina i ritmove bosanove u modernom stilu. Sastavni deo ove proslave su bile i tri plesne tačke sa Robertovim kostimima. Pop ikona Kajli Minog je u „unplugged“ verziji imala nezaboravan nastup, dok je di-džej Dejvid Gueta na kraju sve digao na noge. Svi su non-stop igrali sve do kraja večeri.
Bila je ovo odlična prilika da modni mag Roberto Kavali nešto kaže u vezi sa protekle četiri decenije uspešnog rada. Proslava ovog značajnog jubileja je glamurozna, budžet za njenu organizaciju sigurno se piše sa šest nula.
- Večeras se ipak slavi četrdeset godina uspeha. Na moj život su uvek uticali ljubav i strast, a kada kažem ljubav, mislim na moju porodicu, koja je obeležila moja osećanja i moju modu.

Vaša modna avantura počela je 1970.
- Od septembra 1970, od sna da stvorim nešto drugačije, od prvog koraka u svet mode, koji sam do tada samo dodirnuo kao slikar, pravio sam printove za ostale dizajnere. Onda sam odlučio da sam nešto stvorim. Napravio sam reviju u Parizu koja je izazvala oduševljenje i divljenje širom sveta. Ali moj uspeh je zvanično počeo kada sam, dve godine kasnije, napravio sada već legendarni miks kože i isprane džins odeće kada se još niko nije ni setio sličnog spoja. Mada zvuči neskromno, moram da kažem da sam izmislio izbeljeni džins.

Dakle, tokom sedamdesetih era Kavali je rođena.

- Tada sam zaključio da će me to odvesti do uspeha. Kada kažem ’’uspeh’’, mislim na uspeh sedamdesetih godina koji je za mene uspeh proizvoda, prodaja, ličnog samopouzdanja. Morao sam da naučim engleski jezik kako bih mogao da komuniciram sa američkim kupcima koji su me bukvalno saletali posle svake revije. Tada je svet mode bio fokusiran na Firencu, pošto su se sve radnje u Americi ugledale na „Nedelju mode“ koju je vodio izuzetan čovek Markiz Emilio Puki. Upravo zbog toga se potresem kada vidim kako se njegov uticaj u modi pogrešno tumači. On je otvorio vrata svoje kuće gde je stalno organizovao modne revije za ozbiljne kupce. Bilo je dosta kritika, ali mene one nisu zanimale, želeo sam da stvaram, bio sam loš u komunikaciji, gotovo da nisam bio u stanju da pričam, mrzeo sam da nosim crni sako, izgubio sam toliko dobrih prilika pošto svet često sudi po spoljnom izgledu.

Odmah ste osvojili srca Amerikanaca.
- Mogu slobodno da kažem da sam tada bio prvi svetski dizajner. Znam da su mnoge bogate Amerikanke, od Beverli Hilsa do Njujorka, sakupljale odeću koju sam kreirao kao da je reč o umetničkim delima i to mi je veoma pomoglo. U knjizi koja je objavljena povodom mog četrdesetogodišnjeg stvaralaštva mnoge od haljina iz sedamdesetih godina, koje više nisu u mom vlasništvu, morao sam da pozajmim od kolekcionara. Neke sam morao da molim da mi ih pozajme na dve nedelje kako bismo ih fotografisali, a zbog nekih su „Mert & Marcus“ morali da putuju čak na Beverli Hils kako bi napravili nekoliko slika pošto klijenti nisu želeli da se odvoje od njih. Ostvario sam upravo ono što sam oduvek želeo u životu: da budem priznat kao umetnik.

Osamdesete su katapult ka vašoj najvećoj sreći i uspehu.
- Osamdesete su bile obeležene japanskom modom. Nisam bio pripremljen na to uprkos šarmantnoj bež i braon boji. Veoma sam cenio taj umetnički period, ali nisam bio u tom fazonu. Međutim, imao sam veliki broj američkih fanova koji su tražili i kupovali moje kreacije iako moja moda nije bila moderna u to vreme. Na osamdesete godine najviše je uticala Eva koja mi je podarila Rakel. To su bile godine sreće i uživanja u malim trenucima koje smo delili tokom naših porodičnih putovanja. Bilo je fantastično. Bio sam srećan, imao sam mali brod koji smo svi voleli i prelepu kuću. Moj uspeh nikada nije došao od mode, već zbog moje mašte dok sam radio printove, kada sam to radio zbog sebe.

Veliki preokret se desio devedesetih

- Početkom devedesetih sam počeo da osećam zamor. Jednog dana sam nazvao uniju i rekao:’’ Dosta mi je. Dovoljno mi je to što sam stvorio i to što imam.’’Ali ubrzo posle ove odluke stigla mi je porudžbina materijala koju sam neko vreme čekao. Neki prijatelji u Pratu su na moj zahtev isprobavali beli džins i tražio sam od njih da iskombinuju džins sa likrom. Odmah su mi se svideli rezultati. Naštampao sam na njih bele, bež i crne zmije, ištepao oblik koji je pratio žensku figuru, oprao ih u veš mašini i na kraju išmirglao delove gde je boja bila dominantna. Ublažio sam njihov izgled. Obične farmerke, ravnog kroja, postale su senzualne i specijalne, moj džins ima moć da transformiše ženu. Izložio sam ovu ideju u Milanu i prvog dana je sve glatko prošlo, ali već narednog me je preplavila masa ljudi. Zato što je lepota u vazduhu. Najbolje formule se ne nalaze u časopisima već u rečima koje izgovaramo.
Ljudi su želeli da vide ženstvenost koja može da se postigne uz pomoć mog džinsa. Zaplakao sam. Bio sam veoma uzbuđen zbog svog uspeha. Onda sam uzeo dve hiljade do tri hiljade pari faremrki i počeo da ih poklanjam najlepšim ženama na svetu, pošto sam želeo da svaka lepa devojka u disku nosi moje farmerke i uspeh je usledio sam od sebe. Tako brzo kao što se dignemo do zvezda možemo i da padnemo na zemlju. Ali niko nije mogao ni da pretpostavi da će Roberto Kavali iz 1994. i 1995. slaviti svojih prvih četrdeset godina rada u svetu mode.

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin