Marija Šerifović: Sramota me je što nisam pevala po Srbiji

Marija Šerifović: Sramota me je što nisam pevala po Srbiji

Autor: | 03/03/2016

0


Voljena i osporavana, pevačica Marija Šerifović samouvereno korača putem koji je zacrtala, ne obazirući se na komentare.

Jedina pevačica kojoj je uspelo da, pre osam godina, u Beograd dovede „Eurosong“, uveliko se priprema za ostvarenje još jednog životnog sna. Koncertima širom Srbije polako, ali sigurno odbrojava dane do 25. marta, kada će održati svoj prvi koncert u Beogradu, u Narodnom pozorištu.

Na mestu na kome će doživeti erupciju emocija, istom onom koje se nedavno privremeno pretvorilo u “bojno polje”, Marija se strpljivo pripremala za fotografisanje za magazin „Hello!“.

Na iznenađenje prisutnih, atmosferu je zagrejala uz zvuke pesme „XO“ pop dive Bijonse, šeretski dodajući da je to i naziv njenog omiljenog konjaka. Prirodna i neposredna spremno je stala na „Veliku scenu“ Narodnog pozorišta, gotovo ni na trenutak ne prestajući da peva, prepuštajući se onome što je najbolje opušta - muzici.

U intervjuu za naš magazin tridesetjednogodišnja Beograđanka, rođena u Kragujevcu, bez imalo okolišanja govorila je na mnoge teme. Na početku razgovora osvrnula se na skorašnji koncert u rodnom Kragujevcu, prvi u dugogodišnjoj karijeri.

Zašto do sada niste pevali u rodnom gradu?

- Zaista ne znam. Ili sam bila lenja, ili je trebalo da se poklope kockice i da se svi ovi koncerti dese. Pozitivna trema je prisutna, a posebno je bila izražena pred koncert u Kragujevcu, budući da je opšte poznato da te u tvom gradu najmanje vole. Ipak, nije bilo dileme odakle početi turneju.

Uprkos negodovanju nekih glumaca, uskoro će vam se ostvariti velika želja i održaćete koncert u Narodnom pozorištu.

- Gledam svoja posla, ne samo u vezi s famoznim koncertom, već, inače, u životu. Što bi rekao Ivo Andrić: “Sve su Drine ovog sveta krive, nikada se one neće moći potpuno ispraviti, ali nikada ne smemo prestati da ih ispravljamo”. Svako treba da radi najbolje što ume, a ja sam upravo to radila prethodnih dana - pripremala se za koncert za koji sam uverena da će proći odlično. Nisam ni ljuta, ni razočarana. Naprotiv, nisam ni želela da budem deo lavine kojoj ne znam ni povod ni suštinu. Najvažnije je da je sve to iza mene.

U revoltu ste izgovorili teške reči.

- Bila sam realna i bez zadrške rekla ono što mislim. Za svakog umetnika, što je i dokazano, pod ovim nebom ima mesta. Kako se bore glumci, tako se borim i ja. S tim što između nas postoji jedna mala razlika - ja ne pevam po trećerazrednim lokalima, dok oni svašta trećerazredno rade.

Retko nastupate po Srbiji. Zašto?

- Ispravka - nikada nisam nastupala po Srbiji. Priznajem da me je zbog toga malo sramota.

Početkom godine povredili ste kičmu. Kako se trenutno osećate?

- Sve je u najboljem redu, zdrava sam kao dren i spremna za koncertne aktivnosti koje me očekuju. Dok dišem, hodam, makar i ćopava - pevaću.

Ove sezone član ste žirija u “Zvezdama Granda”. Koliki izazov za vas predstavlja ocenjivanje talenata?

- Meni je to veoma zabavno i lagano. Stvar je jasna - ili jesi ili nisi. Delujem kao dežurna babaroga, a zapravo sam jedina koja govori sve ono što drugi neće. Žao im je kandidata, ne žele da budu babaroge, a i zašto bi kad sam ja tu.

Da li vas je neko privukao glasom ili harizmom da biste sa njim snimili duet?

- Mislim da se to neće dogoditi.

Čime vas je osvojila koleginica Jovana Nikolić, sa kojom izvodite pesmu “Nismo smeli”?

- Jovana i ja smo drugarice i oduvek sam znala da želi da zapeva sa mnom. A ja, dobar čovek. Šalu na stranu, Jovana je odlična pevačica, šteta što joj je muzika samo hobi.

Sebe opisujete kao iskrenu i nervoznu, pametnu i ludu, osobu sa kojom čovek uvek zna na čemu je. Kako se nosite sa tim osobinama?

- Meni je sa mnom prelepo, odlično se zabavljam. Iskrena sam, nervozna, pametna, luda... Međutim, kada se sve to sastavi, dobijete jednog megacara. Dosada je moj najveći neprijatelj. Ne drži me mesto i zato živim u koferu.

Odajete utisak samouverene osobe. Kada se i zbog čega osećate nesigurno?

- Ne sećam se takvog osećaja.

Ko je vaš najstroži životni sudija?

- Moja mama. Često me tretira kao dete, pa su pitanja da li sam jela, gde sam bila, šta sam radila, kada sam došla kući i slično i danas na repertoaru.

Razumećete je kada i sami budete majka.

- Uverena sam da ću biti dobra i posvećena majka. Ne znam da li Srbija željno iščekuje moje naslednike, ali čim ih budem imala, rado ću to podeliti sa nacijom, jer lepše vesti od te ne bi bilo.

Gostujući nedavno na “Radio-televiziji Srbije” vrlo slikovito objasnili ste zašto želite muško dete.

- Rekla sam da želim sina jer muško dete može da postane ili kriminalac ili homoseksualac, dok su devojčice strašne. Moja generacija još i đene-đene, ali ove današnje i ove koje dolaze - reči nemam. Od onoga što rade već sa šesnaest godina - ledi se krv u žilama. Niko ništa ne čita, niko ništa ne sluša, da ne pričamo o edukaciji ili odlasku u pozorište. Danas se sve svelo na “daj da pijemo, daj da izlazimo na splavove”.

Ne krijete da ponekad rado flertujete sa porocima. Na šta ste trenutno slabi?

- Na “Playstation”.


Šta vam u trenucima slabosti daje vetar u leđa?

- Uglavnom prijatelji. Dali ste mi ideju da bih ponovo mogla da organizujem putovanje na kakvom smo nedavno bili.

Kažu da je emocija najsnažnije umetničko gorivo. Koliko vam je ispunjenost na emotivnom polju važan preduslov za uspeh na profesionalnom?

- Sve pesme se uvek nekome pevaju, nebitno je da li ste u vezi ili ne.

Jeste li trenutno u vezi?

- Trenutno sam sama i luda.

Šta najviše zamerate sebi?

- To što često u neke ljude ulažem sve, onda se oni pretvore u kravu koja se ritne i ode mleko.

Da možete, šta biste rado promenili u svom životu?

- Renovirala bih stan. Zapravo, volela bih da iz njega jednostavno izađem i vratim se u potpuno novi prostor. I sve to bez majstora, kupovine piva i ostalih stvari.

Zašto je fantastično živeti u koži Marije Šerifović?

- Zato što je Marija jedan ozbiljan car.

Komentari (0)

Loading
Deana Đukić Mirko Tabašević