Vladimir Đorđević: Život mi se potpuno preokrenuo

Vladimir Đorđević: Život mi se potpuno preokrenuo

Autor: | 03/08/2014

0

Voditelj informativno-zabavne emisije „Bulevar B92“ Vladimir Đorđević za kratko vreme uspeo je da šarmira gledaoce ovog programa duhovitim komentarima na račun poznatih i manje poznatih ličnosti. Rubrika „Zapamtite ovo ime“ navela je mnoge gledaoce da zapamte njegove inicijale, pa ga sada većina ljudi oslovljava sa VĐ, kako se i potpisuje.

Novinarski put započeo je pre dvadeset dve godine u „Radiju Studija B“, gde su mnogi beogradski novinari „pekli“ zanat. Posle višegodišnjeg rada u sportskoj redakciji, gde se u komentarima donekle mogao nazreti njegov satiričan ton, do punog izražaja došao je u zabavnom programu televizije „B92“, u kojoj je, reklo bi se, konačno popustio kočnice i oslobodio se svih stega. Iako mu ponekad zameraju da u nekim opaskama izgubi meru, Vladimir za „Hello!“ ističe da u svemu što radi uvek ima granicu. To se odnosi i na odgajanje dvoje dece, sedmoipogodišnjeg Dušana i tri godine mlađe Zoje, zbog kojih bez razmišljanja odlaže sve obaveze. Deset godina braka sa emotivnom partnerkom Biljanom proslavio je u aprilu, a do kraja godine planiraju odlazak na drugi medeni mesec u glavni grad Argentine, Buenos Ajres. Posle osnivanja porodice, Vladimirov najveći životni san je da upozna slavnog fudbalera Dijega Armanda Maradonu. Popularni voditelj, između ostalog, govori zbog čega priželjkuje da upozna legendarnog sportistu, rođenog upravo u gradu u kome sa suprugom planira da obeleži prvu deceniju ljubavi.

Novinarsku karijeru počeli ste u informativnoj redakciji, gledaoci „B92“ voleli su vaše sportske izveštaje, a sada imaju priliku da slušaju i opaske na račun estrade u vašem aranžmanu. Koliko vam ta promena prija?

- Baš mi prija. Počeo sam na “Radiju Studio B” pre dvadeset dve godine kod Đoke Vještice i još se sećam tog perioda. U informativi sam radio šesnaest godina, kada je usledio rad u sportskoj redakciji. Ta promena je bila ključna i jasno mi je pokazala da je na taj korak trebalo da se odlučim još 2003. godine, kada me je Zoza Panjković pozvao da pređem u sportsku reakciju. Osetio sam se kao nov čovek. Rad u informativnoj redakciji, zbog susreta i dodira sa političarima, trebalo bi da se računa kao beneficirani staž. Konačno, „Bulevar“ mi dozvoljava da budem ono što jesam, a ne znam da li je to dobro ili nije. Verujem da bi većina rekla da nije.

Osim redakcije, promenili ste i radno vreme. Koliko vam je to poremetilo privatni život?

- Privatni život mi se okrenuo naglavačke, skoro da ga i nemam radnim danima, ali mi je, sa druge strane, omogućio slobodne vikende, što do sada nisam imao, tako da sam za decu postao vikend-tata, što za njih i nije tako loše.

Jeste li i privatno cinični kao i u televizijskom programu?

- Uglavnom. Kada se zna da mi je prvi pravi idol u životu bio pevač grupe “Sex pistols” Džoni Roten, koji je nepopravljiv cinik, kao i da sam sebe pronašao u pank pokretu, onda tako nešto i ne čudi. I kada na to dodam zemlju u kojoj živimo, priznaćete da mi ne preostaje ništa nego da budem ciničan i da se šalim na sopstveni i svaki drugi račun.

Da li je tačno da su vas zbog džempera koje ste često nosili u emisiji prozvali Džemperko?

- Tačno je, što je mnogo bolje nego da me oslovljavaju sa “metroseksualče”, što bi, inače, moja supruga mnogo volela. Džempere nisam nikada nosio, iako svi kažu da u njima izgledam odlično, što je ravno naučnoj fantastici. Ponekad se osećam deda, mada mi i godine tako nešto omogućavaju. A i nadimak Džemperko baš se loše rimuje.

Jeste li nekada, posle neke izjave, rekli sebi da ste baš preterali i koliko vam je teško da se izvinite za svoje greške?

- Do sada nisam preterivao, iako sam usamljen u ovom mišljenju. Kada pogrešim, uvek se izvinim, tako sam vaspitan i tako vaspitavam svoju decu - da priznaju svoje greške i da pokušaju da ih isprave.

Dugo ste u medijima, ali sada vas šira javnost prepoznaje. Prija li vam popularnost?

- Lagao bih kada bih rekao da mi ne prija, mada mi nije jasno zbog čega. To i nije neka popularnost, ali meni je i ovolika zaista neverovatna. I dokaz da je granica ukusa, kod nas, stvarno na najnižim granama.

Koliko se pripremate za emisiju pred uključenje, da li se u studiju sve dešava prema scenariju ili je spontanost glavni faktor?

- Pripremamo se ceo dan, koliko i traje pravljenje emisije, scenario je sveden na najave priloga, a sve ostalo je spontano i to je ključna stvar „Bulevara“ i što nas razlikuje od drugih. To su gledaoci primetili i to im se baš dopada. Zato smo i tako gledani.

Osetite li olakšanje kada se ugasi crvena lampica na kameri ili vam se čini da ste se tek „zagrejali“ i kako praznite tu energiju?

- Uvek ima nešto što sam propustio da kažem, iako se svima čini da sam rekao previše, a energiju praznim dok vozim automobil i dok gledam fudbal.

Jednom prilikom izjavili ste da vam je životna želja da upoznate Maradonu. Zbog čega?

- Zbog gola„ Zvezde“i, „Božje ruke“, gola protiv Engleza u Meksiku, tandema sa Kaniđom, zbog toga što je nosio dres “Boka Juniorsa”. I Marija Kempesa želim da upoznam.

Opominje li vas supruga za neke propuste, komentariše li vam stajling ili vam isključivo daje komplimente?

- Stajling joj se konstantno sviđa. Smatra da sam previše ciničan i da bih ponekad mogao da kažem i nešto lepo.

Hoćete li joj ispuniti želju?

- Hoću, ali onda kada nešto lepo i korisno dođe sa naše estrade i od političara. Dakle, verovatno nikada.

Inspirišu li vas deca za neke fore i fazone?

- Jedina fora koju mogu da pokupim od njih je da izdejstvujem čokoladicu pre jela ili da pogledam neki crtać umesto vesti. Oni, s druge strane, od mene uče baš mnogo. Recimo, šta sve ne sme da se kaže dok se voze kola, gleda fudbal i sluša neki naš političar ili pevačica.

Da li su dolazili u studio da vas gledaju dok snimate emisiju?

- Igrom slučaja, Zoja je jednom bila dok sam radio emisiju, ali je nju više zanimalo šta ima u šminkernici, nego šta joj radi otac. Nisam joj čak ni nedostajao previše.

Koliko im je interesantna televizija?

- Samo kada se emituju crtani filmovi, a u poslednje vreme Dušan sve više gleda fudbal i košarku. Tatin sin.

Koliko im se sviđa to što imaju poznatog oca?

- Potpuno im je svejedno. U stvari, nije im baš jasno kako to da mi neko na ulici priđe, priča sa mnom, a ja nemam pojma ko je to. Bojim se da će uskoro početi da sumnjaju u moju inteligenciju.

A vašoj supruzi?

- Njoj, kao i meni, nije jasno kako sam ili bolje reći zašto sam postao poznat. I baš zbog toga, što ne postoji poseban odnos prema mojoj popularnosti, izgleda da sam uvek na zemlji i da sam tako opušten i običan u emisiji. Ljudima se baš takav dopadam, ako im se uopšte dopadam.

Od koga su Dušan i Zoja nasledili karakter i koliko su vam slični?

- Dušan je preslikani ja, što i nije neki kompliment, a na koga je Zoja povukla, ne znamo još. Nasledili su to da ne priznaju autoritete, ne prihvataju naređenja i umeju vešto da ih izbegnu.

Ovog proleća obeležili ste deset godina braka. Kako ste proslaviti ovaj jubilej?

- Velikom žurkom i mojim čuđenjem kako je supruga uspela bez većih problema da izdrži sa mnom toliko godina. Do kraja godine napokon ću je odvesti u Buenos Ajres. Umesto za medeni mesec, ići ćemo tamo za prvu deceniju braka.

Priređujete li supruzi iznenađenja?

- Ponekad se setim da odem u kupovinu i da izaberem pravu odeću koju će naša deca nositi u školu i vrtić.

Imate pomoć u čuvanju dece, a i bake su vrlo aktivne u odgajanju unuka. Propuštate li zbog obaveza neke važne trenutke u odrastanju mališana?

- Biljana i ja smo očajni što nismo dvadeset četiri časa sa njima. Mislim da smo dosta propustili u njihovom odrastanju, iako objektivno nismo. Zapravo, nijedan važan trenutak u njihovom životu nismo propustili i nećemo. Ništa nas u tome ne može sprečiti, ni posao, ni bilo šta drugo. To se, jednostavno, ne dovodi u pitanje. Za sve postoji granica.

Planirate li odmor sa porodicom?

- Otići ćemo na Cres, to ostrvo je kao stvoreno za antistres.

Intervju: Deana Đukić
Foto: Mirko Tabašević
Stilistkinja: Iva Radovanović
Šminka: Ivona Trmčić 069 / 337 – 77 - 05 , studio lepote „Mademoiselle YV“
Mesto snimanja: „Jimmy Woo“, Strahinjića Bana 47, 060 / 504 - 04 - 55

Komentari (0)

Loading
Goran Anicic hellomagazin

Pročitajte još