Sanja Marinković: Ne volim da me drugi sažaljevaju, niti da iznosim intimne detalje iz svoje kuće

Sanja Marinković: Ne volim da me drugi sažaljevaju, niti da iznosim intimne detalje iz svoje kuće

Autor: | 11/06/2017

0

Sanja Marinković svoju emisiju vodi na visokim potpeticama bleštave televizijske iluzije koja je nikada nije zanela pretvarajući ekran u njeno lično ogledalo. Kroz život korača prizemno, držeći u jednoj ruci avionske karte, a u drugoj ruku sina Strahinje...

Vrlo ste komunikativna, vedra i otvorena osoba, ali retko mogu da se vide vaše najiskrenije emocije. Zbog čega ih krijete?

- Ne volim da me drugi sažaljevaju, niti da iznosim intimne detalje iz svoje kuće tek tako, da prodajem svoj život na tacni. Mnogo razgovaram sa najbliskijim prijateljima, sa mamom i bratom, i to je krug ljudi koji zna sve o meni. S druge strane, postoje neke samo moje, najintimnije tajne za koje verujem da ih ne bi trebalo reći ni najbližima. Bezbroj puta sam na ekranu bila srećna, nasmejana i vesela, i u istom trenutku beskrajno tužna zbog nekih privatnih stvari, ali nikada nisam dozvolila da se to vidi.

Šta je to što se ne vidi, a može da vas povredi i zaboli?

- Poslovno više ništa osim nepravde kada neko afirmaciju u društvu dobije zahvaljujući materijalnom statusu, titulama i pohvalama koje nije zaslužio. Daleko od toga da nekome zavidim, postigla sam sve što sam želela, i mnogo više od toga, ali to ume da zaboli. Privatno, kada je reč o ljubavi, najviše me vređaju izdaja i laž, ali danas čak i to prihvatam i prema ljudima koji me iznevere mnogo sam nežnija nego ranije. Uvek nađem opravdanje, verovatno da bi mi bilo lakše, i zato što smatram da nikada ne bi trebalo suditi bez argumenata.

Pomenuli ste nesigurnost. Šta još izdvajate kao manu koje nikako da se oslobodite?

- Neke stvari ne umem da presečem u korenu kad postanu loše, već pustim da nešto traje unedogled, dok se ne uverim da zaista više nema pomoći, bez obzira da li je reč o poslu, ljubavi ili prijateljstvu. Mnogo praštam i tolerišem i nemam snage da presečem. Da li se to uči s godinama, ili je stvar karaktera, ne znam, ali mislim da u mom slučaju tu pomoći nema.

Komentari (0)

Loading
Dejan Ćirić Mirko Tabašević