Verica Rakočević: Razvešćemo se ako Veljko poželi dete

Verica Rakočević: Razvešćemo se ako Veljko poželi dete

Autor: | 02/08/2016

0

Bračna idila Verice Rakočević i Veljka Kuzmančevića počela je pre tri godine na Avali, uzvišenju sa koga se pruža najlepši pogled na Beograd i istovremeno brižljivo zaklanjaju radoznali pogledi. Osmeh zadovoljstva, nežan dodir i iskren razgovor štit su od svega negativnog što pokuša da ih okrzne. Svoj intimni raj brižljivo neguju nežnim emocijama, poverenjem i tolerancijom, bez namere da ijednog trenutka sputavaju potpuno suprotne karaktere.

Dok energiju usmerava na osmišljavanje nove kolekcije koju će predstaviti u septembru, koju će upotpuniti Veljkove kompozicije, Verica kaže da nestrpljivo odbrojava dane do polaska na jednu od njihovih do sada najvećih zajedničkih avantura - letovanje u kamperu. U suncem i ljubavlju okupanom domu šarmantna šezdesetosmogodišnja dama i njen tridesettrogodišnji partner ugostili su ekipu magazina "Hello!" i razotkrili svu magiju života u prirodi, daleko od gradske vreve.

Kako izgleda vaš savršen dan udvoje?

Verica: Svaki naš dan udvoje savršen je u svojoj nesavršenosti.
Veljko: Svaki dan koji započne kada se na Avali probudimo jedno pored drugog sa osmehom, i tu se posle napornog dana punog stresa i završi, smatram savršenim. Neprocenjivo je vratiti se kući i u miru i tišini prirode koja nas okružuje podeliti ljubav.

Kada ste poslednji put jedno drugome priredili romantično iznenađenje i koje?

Veljko: Veoma mi je romantično da tokom ozbiljnih razgovora, pogotovo u prisustvu ozbiljnih ljudi, tajno dodirujem Veru. Stalno to radim.
Verica: Romantiku u klasičnom smislu Veljko prezire i na moje prigovore da nije romantičan kaže da ja živim u filmovima i romanima, ali zato ne prođe dan da mi ne kaže "volim te".

Koliko uživate u aktivnostima vezanim za vođenje domaćinstva? Imate li pomoć u tome?

Verica: Ne uživam uopšte i ne volim ih. Godinama, kada su deca otišla svojim putem, imala sam žene koje su to radile umesto mene. Sada je to komplikovano jer živimo daleko, i sve radim sama - čistim, peglam i sređujem kuću, a Veljko mi uopšte ne pomaže, jer misli da sam bolesno opterećena čistoćom.

Koliko je vama taj segment bračnog života interesantan?

Veljko: Nisam neko ko vođenje domaćinstva shvata kao neki obavezan i svakodnevni posao. Dosta sam opušten po tom pitanju, ali se trudim da ispratim koliko god mogu Vericin tempo. Inače, mislim da žene taj posao svakako obavljaju pametnije od nas.

Ko je od vas dvoje veštiji u kulinarskim poduhvatima, a ko je veći gurman?

Verica: Veljko je veštiji u kulinarstvu i veći je gurman. Ima tu sreću da i pored brda "Plazme" sa "Nutelom" koje jede svake noći uopšte ne dobija kilograme.
Veljko: Ja ne volim da jedem, jedem samo kad se mora, ali obožavam da kuvam. Specijalizovan sam za spremanje ribe na sve načine i uživam u tome. I, naravno, kotlić.

Pobornici ste zdravih životnih navika, uključujući i ishranu. Istrajavate li u obrađivanju bašte?

Verica: Ja da, a Veljka to uopšte ne interesuje, jer je njegov koncept dvorišta drugačiji od mog. Ja insistiram na mom idealno uređenom travnjaku i dvorištu.

Veljko: Smatram da bi čovek trebalo sve da jede, uključujući meso, mleko i jaja. Naravno, ne jede se sve to svaki dan, nego u pravoj meri i na pravi način. Trudim se da organizmu pružim sve za čim ima potrebu. Naravno, boraniju jedem na silu.

Praktikujete li meditaciju i jogu?

Verica: Ne, ja sam Ovan u horoskopu i mene opuštaju rad i vežbanje.
Veljko: Praktikujem molitvu Hristu svako veče po odlasku u krevet i zahvalnost svakim novim jutrom. U dalekoistočnjačkim metodama povezivanja duše, tela i Boga ne vidim svrhu u prelepoj i blagodatnoj Srbiji.

Imate idealan dom za brojnija okupljanja. Ugostite li često prijatelje i familiju za trpezom?

Veljko: Ne često.
Verica: Nas dvoje veliki smo osobenjaci. Sa prijateljima se viđamo u gradu, a retki nam budu gosti. To su oni koji na život imaju pogled sličan našem.

Uživate li kada je kuća puna najmlađih članova porodice?

Verica: Ja bih želela da moji unuci budu češće kod nas, ali oni su veliki i mnogo više im nedostaje društvo nego Veljko i ja. Neka mi oproste roditelji male dece, ali iscrpljena sam odgajanjem moje dece, umorila sam se i nemam više toliko strpljenja za malu decu u kući.

Osamite li se nekada, svako u svojoj tišini?

Verica: Ne, zajedno smo u svakom kutku.
Veljko: U toku radnog dana previše smo razdvojeni, svako na svom poslu i u svojim razmišljanjima, tako da nemamo potrebu za tim kada smo zajedno.

Uživate u trećoj godini bračnog života u svojoj životnoj oazi. Po čemu je ova lepša od prethodne dve?

Veljko: Ne brojim vreme provedeno zajedno. Gledam u budućnost i nove izazove, a paralelno sa tim teče i život. Lep život.
Verica: Po tome što smo se u svoj različitosti približili jedno drugom više nego prethodne godine.

Postoji li nešto po čemu je možda teža, izazovnija?

Verica: Meni je poslovno bolja, privatno lepša i verujem da će svaka sledeća biti još lepša.

Jedno iz drugog crpite ono najbolje. Verice, šta vama daje Veljkova mladost, a šta vama, Veljko, Veričina zrelost?

Veljko: Njena zrelost me je u nekoliko navrata zaustavila da u svojoj infantilnosti ne učinim nešto glupo, što bih sigurno napravio da nije pored mene.
Verica: Veljkova mladost, samo po broju koji je u ličnoj karti, daje mi mogućnost da ova eruptivna energija koju nosim može da prati njegove najluđe ideje, kakva je vožnja motorom i avantura letovanja kamperom koja nas očekuje. Da ne budem shvaćena pogrešno, mislim da bi neko mojih godina ili poludeo od mene ili me ubio.

U kojim trenucima se osećate tri decenije mlađe od Veljka?

Verica: U svakom trenutku. Kada bi ljudi bili u situaciji da ga bolje upoznaju, shvatili bi zašto je vredan ovolike promene i zašto mu se toliko divim.

A kada se vi osetite zrelije od Verice?

Veljko: Kada mi posle svega kaže: "Bila si u pravu". To su trenuci kada srlja u projekte i planove vezane za vođenje domaćinstva.

Iako je prema krštenici razlika u godinama značajna, emitujete energiju vršnjaka. U kojim trenucima vas dvoje ipak jasno razaznajete tu generacijsku razliku i kako se sa tim nosite?

Veljko: Ne doživeh još taj trenutak.
Verica: Nikada. Karakterne razlike su enormne, ali ta na koju mislite, ako ne računam bore na mom licu, nije prisutna.

Veljko, jednom prilikom rekli ste da su Veričina deca i unuci i vaši. Da li se ta emotivna spona desila prirodno ili je posredi zajednički trud?

Veljko: Zaista moram da priznam da od prvog dana nisam imao probleme ni sa jednim njenim detetom. To je valjda svakome jasno kada pogleda Vericu i njen život, način na koji ih je vaspitala. Družimo se potpuno normalno i komuniciramo bez predrasuda. O unucima ne treba ni da pričam, obožavam ih i sjajno se provodimo, igramo "Sony" kad god se vidimo i to mi je super, mada se u igrama sa njima stvarno osetim kao deda. Ili oni to stalno igraju pa su navežbali ili su meni refleksi stvarno toliko otupeli.

Kako reagujete na pitanja o vašem potomstvu?

Veljko: Kao svaka druga osoba koja iznosi svoj stav na tu temu. Potomstvo je nešto za čim svaki čovek, pored potrebe, mora da oseti i ogromnu odgovornost.
Verica: Mi smo u braku u kome je potomstvo nemoguće. Veljkov izbor je trenutno takav i bez obzira na to što misli da je to zauvek tako, ne znači da se jednog dana neće promeniti. Ako to bude za mog života, nećemo biti muž i žena, ali bićemo svakako najbolji prijatelji. Na našu sreću, trenutno živimo jako srećan život. Koliko će on trajati samo Bog zna, jer on nas je u svoj njegovoj nespojivosti spojio.

Smatrate li taj Veljkov čin najvećim dokazom ljubavi prema vama?

Verica: Ne. Smatram to njegovim izborom koji mu u ovom trenutku odgovara. Najveći dokaz ljubavi je što je u ovom trenutku najidealniji muškarac na svetu koga bi poželela svaka žena.

Veljko, da li su vam možda roditelji zamerili što se odričete biološke uloge oca?

Veljko: Ko je rekao da se odričem?

Na šta ste ovog leta usmerili energiju?

Verica: Uveliko spremam reviju za septembar, koja će imati i humanitarni karakter, tako da sada živim sa osećanjem da se radujem novoj kolekciji i da ću nekome pomoći da mu život bude lepši. Kolekcija se zove "No limit" i namenjena je svim ženama bez limita kada su konfekcijski broj i godine u pitanju. Poruka kolekcije je da limit u dobroti i humanosti ne postoji. Veljko je uradio savršen logo za ovu priču, a biće i prisutan na reviji sa svojom muzikom.
Veljko: Posle izuzetno radne prve polovine godine, odmoru se zaista oboje radujemo. Pogotovo što ovog puta kamperom krećemo u avanturu. Mislim da će ovo leto biti jedinstveno.

U smiraj dana, kada emocije nadglasaju misli i tonove, gde vidite vašu budućnost?

Veljko: Moj odgovor je u projektu "Večnost". U njemu sam svojom muzikom i emocijom sve rekao - u smiraj, kad nestanu tonovi, misli, mi… ostaće energija koja će vibrirati do kraja vremena.
Verica: Ja živim samo za danas. Juče je prošlo, sutra niko ne zna kako će biti, a, evo, neki kažu da stiže smak sveta.

 

Komentari (0)

Loading
Deana Đukić Hello!/Mirko Tabašević

Pročitajte još