Marko Stojanović Luis: Očev najvažniji savet je bio da slušam sebe i svoju intuiciju

Marko Stojanović Luis: Očev najvažniji savet je bio da slušam sebe i svoju intuiciju

Autor: | 16/09/2016

0


Odrastajući u umetničkoj porodici, Marko Stojanović Luis oduvek je bio okružen kvalitetnim melodijama, što je oblikovalo njegov muzički ukus.

Zahvaljujući predanom radu i savetima koje je dobijao od svog oca Ljubiše Stojanovića Luisa, tridetjednogodišnji umetnik danas neguje autentičan muzički izraz, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Kako po muzici koju stvara, Marko se izdvaja i po originalnom imidžu, sa upečatljivom bradom koju je pustio zato što mu se dopada, a ne zbog vladajućeg trenda ili pokušaja da liči na oca. Posle pet godina od očeve pogibije, Marko evocira uspomene na njega.

- Odrastao sam u kući u kojoj se stalno slušala muzika, jer je tati bilo važno da nikada nije tišina. Slušali smo različite muzičke žanrove, od Reja Čarlsa, Stiva Vondera i Džona Lenona do ciganske muzike. Tata nas je čak vodio u romske kafane u Minhenu, gde smo imali priliku da uživo slušamo njihovu muziku, a sve to uticalo je da danas moj muzički pravac bude kombinacija soula i balkanske muzike sa primesama mnogih drugih žanrova. Međutim, nisam ja talentovan samo na oca. I moja majka je svirala harmoniku, pevala je u etnohoru i bila član sastava Montenegro 5 - počinje priču Marko i otkriva da je kao tinejdžer poželeo da se odrekne muzike i da počne da trenira košarku.

- Dok sam bio dete u Minhenu sam pohađao školu za perkusioniste i muzika je bila deo mog života. Međutim, sa trinaest godina opredelio sam se za košarku, što je tata vrlo teško primio, čak mi se činilo da ga je moja odluka uvredila. Tada me je pitao koju košarkašku loptu želim da mi kupi i ja sam naravno izabrao jednu od najkvalitetnijih, a on mi je na to rekao da nema problema, ali da onda moramo da prodamo bubanj, jer ne mogu sve da imam. Tek mnogo godina kasnije razumeo sam njegovu reakciju. Zapravo, bilo mu je žao da trud koji sam uložio u muzičko obrazovanje bude uzaludan.

Mada je punih osam godina gradio košarkašku karijeru, ljubav prema muzici ipak je prevagnula, pa je Marko u dvadeset prvoj odlučio da napusti sport i da na Fakultetu muzičkih umetnosti završi studije snimanja i dizajna zvuka. Najveću podršku za novi početak muzičke karijere dobio je od oca i sestre Maje.

- U košarci cilj mi je bio da do dvadeset druge godine potpišem ozbiljan ugovor koji bi me rešio finansijske neizvesnosti, a kako se to nije dogodilo, odlučio sam da upišem fakultet i da se iz Nemačke preselim u Srbiju. Da bih spremio prijemni, morao sam prvi put da naučim ćirilično pismo, ali kada se nešto želi, onda prepreke ne postoje. Moram da priznam da je tata i tada bio razočaran, jer je znao koliko sam truda uložio u košarku, ali me je podržao, pa sam karijeru počeo kao član njegovog benda. Ipak, najveći vetar u leđa dala mi je moja sestra Maja, koja me je ubedila da mogu i da pevam, i zahvaljujući kojoj sam najviše počeo da verujem u sebe - kaže Stojanović, koji tvrdi da je njegov otac uvek insistirao na tome da bude autentičan muzičar.


- Najvažniji savet koji mi je otac dao bio je da moram da slušam sebe i da uvek radim ono što mi govori intuicija. Često bi mi rekao da mu se ne dopada nešto što radim, ali da, ukoliko mislim da je to dobro, treba tako da postupim. Kod svakog od nas šestoro insistirao je na individualnosti, jer nam je i sam govorio da nikada nije slušao nikoga osim sebe - iskren je poznati muzičar, koji tvrdi da je najveće bogatstvo koje mu je otac ostavio velika porodica.

- Volim da kažem da imam tri mame, jer je moj otac imao tri braka. Sa najstarijim bratom Mićom, iz njegovog prvog braka, vrlo sam blizak, kao i sa svojom rođenom sestrom Majom. Imamo i dvojicu male braće, dvanaestogodišnjeg Andreja i devetogodišnjeg Sergeja, kao i sedmogodišnju Ela Mitu. Zanimljivo je da su sve troje veoma muzički nadareni i da se na njihovom primeru možda najbolje vidi uticaj gena, jer su rano ostali bez oca. Svaki put kada se vidimo sviramo i pevamo zajedno i siguran sam da će sve troje u životu raditi nešto kreativno.

Dok evocira uspomene na oca poznati muzičar planira da ove jeseni objavi novi album, na kome će objaviti i dve obrade Luisovih pesama iz 1985. godine, a najava novog albuma bio je singl “Pašana”, sa umetnikom Božom Vrećom, koji je postao velika senzacija na “Jutjubu”.

- Sa Božom Vrećom upoznala me je zajednička prijateljica koja me je pozvala da sa suprugom Mašom odem na njegov nastup. Dok smo ga slušali i meni i mojoj ženi u istom trenutku palo je na pamet kako bi bilo dobro da snimim duet sa njim, a posle nastupa smo se upoznali i sam Božo mi je rekao da prati moj rad i ponudio mi je da snimimo duet. Tako je nastala pesma “Pašana”, koja je samo uvod u moj novi CD, na kome će sve pesme biti duetske - otkriva Stojanović i ističe da mu je danas najbitniji sud njegove supruge Maše.

- Moja supruga je najiskrenija prema meni i zato mi je njen sud danas najdragoceniji. Iako se ne bavi muzikom, vrlo je talentovana, pa je čak gostovala na mom prvom albumu “Shine on me”, na kome je otpevala jednu numeru. Nas dvoje izgradili smo našu malu porodicu u kojoj je centralna ličnost naš pas, ali kada budemo dobili decu, trudiću se da budem najbolji tata na svetu. Neću pokušavati da budem kao moj otac, već ću biti svojstven sebi, baš kako me je on učio.

Komentari (0)

Loading
Ivana Nikolić Boško Karanović
Tagovi: