Brus Li: Mali Zmaj bi danas slavio 75. rođendan

Brus Li: Mali Zmaj bi danas slavio 75. rođendan

Autor: | 27/11/2015

0


Kažu da svaki treći Kinez ima neko Li u imenu, što otprilike čini petnaestinu stanovništva Zemlje. Međutim, samo je jedan Li naglašavao da je „lako udarati drvenu lutku kad daske ne uzvraćaju udarac“. Bilo je, i pre i posle njega, kung fu majstora i boljih glumaca, ali Brus Li je, naprosto, imao lice kojem se verovalo. Uz do detalja prostudiranu veštinu, atraktivan izgled, drske grimase i dečački osmeh, ispostavilo se da je stigao upravo u trenutku kada je svetskoj pozornici bio potreban baš takav heroj i kada je tražila običnog smrtnika koji će brzinom svojih pesnica prokrčiti mesto pravdi. On, doduše, nije mogao da leti ili jednim dahom zaledi jezero, ali je svakako bio biće od krvi i mesa, takozvani junak malih ljudi.

Džejms Din Istoka spretno je pokupio najbolje elemente iz različitih stilova kung fua i pretočio ih u mišiće. Imponovao je svima: Zapadu, jer je posedovao manire vesternizovanog mladog čoveka, dok je za Istok dovoljno učinio time što je ostatku sveta pokazao da „Kinez može mnogo više od onog što mu se s lica može pročitati“.

Zvezda, međutim, nije rođena negde na prostranstvu utvrđenom Kineskim zidom, već u blizini Zlatnih vrata San Franciska, 27.novembra 1940, kao Li Džun Fan. Dok je Grejs Li ležala u porodilištu, a neko od bolničkog osoblja dečaku slučajno dodao i ime Brus, njegov otac nastupao je u njujorškoj Kineskoj operi i doneo odluku da se porodica vrati u Hong Kong. Pod takvim umetničkim okolnostima, Brus se već kao trogodišnjak našao na velikom platnu.

Tokom rane karijere snimio je dvadesetak filmova kantonške produkcije i postao tinejdžerska senzacija Dalekog Istoka. Li stariji nije bio oduševljen što iz njihove kuće izlazi još jedan glumac. Ali, Hong Kong, sa epitetom strašne metropole u punom smislu reči, sa nekoliko miliona duša na 45 kvadratnih kilometara, bio je ring sa ultimativnom parolom radi da bi preživeo. Ukoliko su bili drski i bezobrazni, kriminal je mladim siledžijama nudio laku zaradu, pa je mašta često radila i protiv vaspitanja.


Brus je počeo je da se bavi borilačkim veštinama da bi pobedio strah od huligana. Treninzima drevnog tai-či-čuana posvetio se svom snagom i svim srcem, a bojazan se transformisala u samouverenost, što je rezultiralo uličnim konfliktima. Kada je višak besa pretio da potpuno obuzme buntovnog pubertetliju, još tada poznatog pod nadimkom Mali Zmaj, u pravom trenu stigla je čvrsta ruka učitelja ving-čuna. Shvativši da pred njim stoji inteligentni, energični mladić, rešen da u svemu bude lider, stari majstor otkrio mu je i vekovima čuvane tehnike, pa je uporni Brus uskoro i sam postao ekspert jedne od bazičnih grana kung fua. Prastara kineska veština, mekih i sporih pokreta koji uspostavljaju ravnotežu između misli, duha i tela, pomogla mu je da bolje upozna sebe i okolinu. Živeo je za kung fu i grozničavo se plašio da će mu nešto promaći, da neće stići sve da nauči. I danas, zarobljen negde u kraljevstvu večnosti, verovatno misli isto.

Malo je poznato da je čuveni Kinez bio i šampion Hong Konga u plesu. Naime, već sa 14 godina mu je postalo jasno koliko veliku ulogu u životu igra ritam. Zato je nakon treninga borilačkih veština svake večeri vežbao i plesne zahvate. No, kako se ni pored dodatnih aktivnosti, strast prema uličnim borbama nije stišavala, roditelji su odlučili da ga pošalju preko okeana, u Sietl. Dok je završavao gimnaziju, za džeparac je zarađivao radeći kao kondukter i konobar. Kada je upisao univerzitet u Vašingtonu, noćni rad u restoranu zamenio je davanjem časova kung fua. U međuvremenu je napisao knjigu „Umetnost samoodbrane“, u kojoj je opisao svoju apsolutnu posvećenost spiritualnom i fizičkom razvoju. Po sticanju diplome iz filozofije, venčao se sa plavokosom Šveđankom Lindom Emeri, s kojom je počeo da se zabavlja još tokom prvih studentskih dana. Kada su se, 1964, preselili u sunčanu Kaliforniju, svet je ugledao sin Brendon. Dve godine kasnije porodici se pridružila i kćerka Šeron.

Iako polovinom šezdesetih kosooki glumci nisu previše odgovarali rafiniranim holivudskim ukusima, Brus je uveliko igrao u „Zelenom stršljenu“, upoznavajući američki auditorijum sa lepotom, kreativnošću i moći borilačkih veština poreklom s druge strane Pacifika. Verovao je da će serijal biti njegov big break, ali je Stršljen ukinut već posle prve sezone. Li je morao da se zadovolji pomoćnim ulogama, koje su pretile da njegove ambicije odvedu u sunovrat. Odlučio je da do daljnjeg zamrzne holivudske snove i posveti se profesiji u kojoj mu nije bilo ravnog ni na jednom meridijanu. Otvorio je tri škole džit-kun-doa, nove praktične veštine prilagođene savremenim opasnostima. Među najrevnosnijim učenicima bili su Stiv MekKvin i košarkaš Karim Abdul Džabar, ali i karate šampion Čak Noris.

Brus Li, prijatan i duhovit lik elegantnih pokreta, dovoljno dobar za nosioca glavne uloge, bio je idealan za hongkonške akcione filmove koji su postajali sve popularniji. Ali, snimio je samo četiri filma o borilačkim veštinama. Već je prvi, „Veliki gazda“, napravio haos u bioskopima širom sveta, a harizma i kung fu majstorije bili su dovoljni da od tog čoveka naprave mit. I čuvena borba sa Norisom u rimskom Koloseumu, u em je snimljen najvažniji deo filma „Na zmajevom putu“, ušla je u anale pokretnih slika. Međutim, naj film svih vremena ovog žanra bez sumnje je legendarni „U zmajevom gnezdu“, u kojem se, prvi i poslednji put, čuo Brusov glas na engleskom jeziku. Polomljenu sobu ogledala, njegove izraze lica i ožiljke od čeličnih kandži na grudima svi dobro pamtimo. Kruna Lijeve karijere trebalo je da bude „Igra smrti“. Nažalost, Mali Zmaj nije imao vremena da je dovede do kraja.

Seriju pogrešnih informacija o trenutku smrti legendarnog borca otvorio je producent Rejmond Čou. Saopštio je medijima da se Brus srušio na ulici dok je šetao sa suprugom Lindom. Okolnosti koje su pratile poslednji kadar njegovog života, te 20. julske večeri 1973. godine, verovatno će zauvek ostati pod velom tajne. S obzirom na činjenicu da je, u potrazi za savršenstvom, treninzima do besvesti iscrpljivao svaku ćeliju svog tela, nije toliko teško poverovati da je moždani udar bio uzrok preranog kraja u 33. godini. Brus se, navodno, kobnog dana našao sa Čouom u stanu glumice Beti Ting, gde su razgovarali o završnici snimanja „Igre smrti“. Uveče se požalio koleginici na neizdrživ bol u glavi i popio aspirin. Zaspao je i više se nije budio. Uzalud su pokušavali da ga reanimiraju u kolima hitne pomoći.

Dva meseca pre nego što je izgubio u igri smrti, Brusa je potreslo nekoliko slabijih moždanih udara, a još 1970. godine su mu savetovali da se odrekne treninga jer bi, zbog ozbiljnih problema s kičmom, mogao zauvek da ostane vezan za invalidska kolica. Da ih je poslušao, danas ne bi bio legenda, već samo još jedan Li sa početka ove priče.

Jednog od najvećih filmskih starova svih vremena u večnost su ispratile stotine hiljada ljudi i posthumna histerija. Sahranjen je na brdu iznad Sietla, a na spomeniku piše samo: „Brus Li, osnivač džit-kun-doa“. Tačno tri decenije kasnije, prokletstvo Malog zmaja prenelo se i na njegovog sina Brendona, koji je, pod ništa manje čudnim okolnostima, tragično okončao život na snimanju filma „Vrana“.

Komentari (0)

Loading
Snežana Ilić Printscreen
Tagovi: rodjendan