Aleksa Jelić: Moje srce kuca za novim avanturama i pustolovinama

Aleksa Jelić: Moje srce kuca za novim avanturama i pustolovinama

Autor: | 11/09/2014

0

Svestrani umetnik Aleksa Jelić pleni harizmom nestašnog dečaka, koji se, po potrebi, brzinom svetlosti transformiše u ozbiljnog muškarca. Elegancija plesnog pokreta i muzički ritam ispunjavaju svaki segment njegovog života. Pored plesa i pevanja, u televizijskim šou-programima "Tvoje lice zvuči poznato" i "Ples sa zvezdama" publici je pokazao talenat za podgrevanje atmosfere u studiju. Sedmogodišnje iskustvo, koje je stekao živeći i radeći u Barseloni, neizostavno ga je oblikovalo i kao umetnika i kao čoveka, otkrivši mu sfere sopstvene duše u koje do tada nije zalazio. Tridesetsedmogodišnji Beograđanin nedavno je ponovo boravio u ovoj katalonskoj lepotici, u gradu u kome je stekao brojne prijatelje i susreo se sa multikulturalnošću, koja ga je očarala. U razgovoru za magazin "Hello!" Aleksa otkriva razlog za novi "beg" u Španiju, govori o porodičnoj oazi pored Save, komentarišući nove profesionalne izazove koji ga očekuju. U svom duhovitom maniru, šarmantni umetnik govori o želji da uskoro zasnuje porodicu, opisujući osobu koja bi mogla da osvoji srce ovog emotivnog, ali nemirnog umetnika, željnog avanture.

Da li je povod za odlazak u Barselonu bio privatnog ili poslovnog karaktera?

- Išao sam da promenim film. Kada sam dovoljno dugo u jednom ili istom filmu, preti opasnost da postanem zaslepljen. Tada je potrebno da se pomerim, radim stvari potpuno drugačije od onih koje sam radio u poslednje vreme. Dakle, išao sam privatno, mada je bilo i malo poslovnog, ne ide jedno bez drugog.

Čime vas je Barselona osvojila?
- Najviše svojom internacionalnošću. Tamo se svako oseća stanovnikom planete na kojoj želi da živi. Gde god vam pogled padne, sve je lepo, kulturno, ušuškano, vedro i nasmejano. Šezdeset miliona turista godišnje doprinosi univerzalnosti kojom Barsa pleni.

Razmišljate li da se jednog dana vratite u katalonsku lepoticu za stalno?
- Čudni su putevi gospodnji. Voleo bih, ali sam takođe otvoren i za neke nove prilike i gradove, druge kontinente. Toliko toga ima lepog na našoj planeti, želeo bih da se ne fiksiram, već da budem pokretan i spreman kad se nove mogućnosti pojave.

Iskoristili ste boravak i za uživanje na Montseratu.

- To je mesto kome se uvek vraćam. Montserat nadahnjuje, duhovno čisti i pruža spokoj. Pored njega volim i park Citadelu i Monžuik, volim Magične fontane, Tibidabo, Sagradu Familiu i božanstveni park Guelj.

Nedostaju li vam neki bliski ljudi i koliko truda ulažete u te odnose?
- Većina mojih prijatelja ne živi više u Barsi, ali smo često u kontaktu. Drago mi je što sam sa kolegama iz Instituta za teatar "IT Dansa", u kome sam igrao, ostao u sjajnim odnosima. Oduvek sam se divio svojoj majci što ima prijatelje po celom svetu i drago mi je što idem tim putem.

Koje je najdragocenije iskustvo koje ste stekli za tih sedam godina?
- Mislim da sam tamo “porastao” i nekako sazreo. Tome je doprinelo i iskustvo u "IT Dansi", zatim u operi "Liceo", saradnja sa svetskim koreografima, kao i široki dijapazon predstava koje sam igrao.

Deo leta proveli ste i u porodičnoj vikendici u Skeli. Da li se često tako "isključite" iz  brze beogradske svakodnevice?

- Kad god mogu. Skela sa velikim kaminom, drvenim salonima u obliku srca i pogledom na Savu je intima moje porodice. Mir, tišina i ušuškanost. Baš ono što je potrebno i prija.

Uživate u pecanju, ali i vežbanju solarne joge. Da li je to vaša antistres terapija i šta još ulazi u tu vrstu aktivnosti?

- Može se tako reći, jer u Skeli vam ništa ne izaziva stres, već proizvodi mir i sklad. I kad rominja kiša, i kad zavijaju vetrovi, i kad zaveje sneg. Uvek je autentično i intimno, a to stvara toplinu i bezbrižnost.

Na televiziji "Prva" repriziraju se epizode muzičko-plesnog šou-programa "Tvoje lice zvuči poznato". Koliko ste puta odgledali svoje nastupe posle emitovanja i koliko ste zadovoljni onim što ste pokazali na sceni?
- Samo jednom sam gledao i generalno sam zadovoljan onim sto sam uradio. Poslednji nastup bio je loš izbor i gorak ukus u ustima. Sa Madonom sam počeo neki svoj imitatorski period davnih devedestih, pa sam poželeo sa njom i da zaokružim tu priču. Mislim da više nikada neću to raditi.

Uskoro počinje nova sezona. Da li će gledaoci ponovo imati prilike da vas gledaju i u kojoj ulozi?
- Došlo je vreme da taj šou osveže novi učesnici i ja im želim svu sreću i sjajan šou, što on i jeste.

U emisiji "Ples sa zvezdama" pokazali ste i talenat za voditeljstvo. Publika vas poznaje kao baletskog umetnika, muzičara i šoumena. U kom od ovih zanimanja se najviše pronalazite?

- Očigledno u svemu. Nikada nisam verovao da ću jednoga dana poneti epitet voditelja jednog od najpopularnijeg šou-programa na svetu. Plesna magija, divni kostimi i sjajni ljudi doprineli su da donesemo nešto novo, kulturnije, pravu poslasticu.

Priželjkujete li da vodite sopstveni šou-program i kakav koncept bi on imao?
- Što da ne, zvuči zanimljivo. Koncept bi morao da bude izazovan, sa dozom humora i puno šarenila. Dakle, veselo, ono čega uopšte nema u Srbiji. I kada negde ima malo humora, on je sarkastičan, te je bolje da ga nema. Pitam se da li ovde iko više može da napravi nešto sa iskrenim humorom, a da ne liči na nešto staro, od pre dvadeset i trideset godina.

Učestvovanje u "Plesu sa zvezdama" donelo vam je mnogo novih poznanstava, ali i prijateljstvo sa Aleksandrom Josipovićem. Koliko vam je dragocen vaš odnos, s obzirom na to da ste obojica pasionirani ljubitelji plesa?
- Aleksandra sam upoznao prvi put na pripremama za šou. I pored toga što je sjajan umetnik, oduševio me je neposrednošću i duhovitošću. Voleo bih da nastavimo da sarađujemo. Mislim da imamo zajedničku nit, a opet smo različiti. Svi članovi žirija su divni i bilo je lepo iskustvo sarađivati sa njima.

Iako ste mladi umetnik, u profesionalnoj biografiji imate saradnju sa velikim imenima, kao što su Oliver Mandić i Dragan Nikolić, koji su vam ukazali poverenje. Čime ih inspirišete za saradnju?
- Verovatno originalnošću, dobrom muzikom i iskrenošću.

Najavili ste i duet sa Oliverom. Dokle se došlo sa tom idejom?
- Nikada nisam najavio duet, mediji su to pogrešno preneli. Oliver mi je poklonio pesmu "Disko i fank" koju sam prvi put izveo u finalu šou-programa "Ples sa zvezdama".

Koliko su vam saveti oca dragoceni u karijeri ili je vaš umetnički senzibilitet različit?
- Naš umetnički senzibilitet jeste različiti, ali volim da čujem njegov savet. U njemu se čuje iskustvo, ali i miran pristup svemu i uglavnom te savete i poslušam.

Vaš otac je pasionirani ljubitelj motora "Harley Davidson". Da li je i vama usadio tu ljubav?
- Volim motore, ali nisam zaluđenik brzom vožnjom. Više volim manje motore, lakše za manevrisanje. Kod "Harleya" jedva okrenem volan od težine koju ima.

Koji vam je najdragoceniji savet dao kada ste "uplivali" u umetničke vode?
- Da budem istrajan i pošten u onome što radim, kako prema sebi, tako i prema drugima. I da nikada ne odustanem od svog sna.

Kako su vaši roditelji reagovali na odluku da vam umetnost bude životni poziv?
- Nisu imali ništa protiv. Biti umetnik je nešto najlepše što vam se u nekom od života može desiti. Ja sam imao sreću da sam u ovom izabrao divne roditelje i porodicu i posao za koji je vredelo boriti se i čekati da snovi počnu da se ostvaruju.

Jednom prilikom izjavili ste da je vaš san da održite solistički koncert. Da li je on na vidiku?
- Jeste, sve je bliži, bar tako kaže moj radar. Šalu na stranu, za tako nešto potrebni su velika organizacija i vreme, bar kada je reč o mojim pretpostavkama kako bi to trebalo da izgleda. Ali radi se i na tome.

U svemu što radite tražite viši smisao i dodatnu emociju. Koliko je to otežavajuća, odnosno olakšavajuća okolnost za jednog umetnika?
- To jeste otežavajuća stvar, jer vas iscrpljuje. Neprestano misliti da može bolje i tražiti nešto više, može biti pogubno, jer nas stavlja u položaj da nikada nismo zadovoljni urađenim. Zato i imam te izlete kada otputujem negde da bih se pomerio i sagledao pravu sliku.

Na spisak obaveza svakodnevno dodajete neku novu. Da li je teško pronaći osobu koja može da prati vaš životni tempo?
- Iskreno, do sada nisam ni tražio, uglavnom sam bio nađen. Uzimajući u obzir da mi nadolaze promene, one životne, pitam se sa kim ću da delim korake i koja će osoba osvojiti moje srce.

Šta je za vas definicija sreće?
- Stanje uma. Kad me sat ne probudi ujutru, kad vidim da lije kiša, a kola su mi na popravci, a ja miran i zadovoljan. Stanje uma koji kaže da je sve što mi se dešava plan moje duše. Robert Švarc napisao je knjigu o tome i hvala mu što mi je pomogao da bolje shvatim prirodu i poredak dešavanja.

Sa pratiocima na društvenim mrežama podelili ste fotografiju sa venčanja vaše sestre. Vidite li sebe uskoro u ulozi mladoženje?
- Vidim, samo još da nađem mladu.

Porodica je vaš oslonac u životu. Razmišljate li o osnivanju sopstvene?
- Biološki sat kuca, ali i moje srce kuca za novim avanturama i pustolovinama. Sigurno ima i devojaka pustolova, sa nekom takvom bih voleo da zasnujem dom. Negde na našoj planeti.

Koje ste ciljeve sebi zacrtali u narednom periodu?
- Planova imam ali sve je, kao i vreme, promenljivo. Jedno zvono telefona može sve da promeni.

Intervju: Deana Đukić, Life Content
Foto: Mirko Tabašević, Life Content
Stilistkinja: Iva Radovanović
Šminka i frizura: Ana Spasojević za „Minibarstudios“, Cara Nikolaja 17, tel: 011 / 244-25– 21, mob: 063 / 210-377
Mesto snimanja: „Jazz Bašta“, Male stepenice Beograd, 062 / 871-14- 75

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Pročitajte još