Predrag - Cune Gojković: U susret „Zlatnoj svadbi“

Predrag - Cune Gojković: U susret „Zlatnoj svadbi“

Autor: | 04/06/2011

0

Malo je brakova na estradi koji mogu da se pohvale dugogodišnjim trajanjem i dostojanstvenim odnosom, punim razumevanja partnera. Predrag - Cune Gojković jedan je od pevača koji sa svojom suprugom Leposavom ima skladan odnos koji nikada nije ukaljan nijednim ružnim gestom. Iskušenja je bilo, ali ovaj vrsni pevač oduvek je znao koje sve zamke estrada nosi, te je ljubomorno čuvao svoj porodični mir i sigurnost kojoj se celog života radovao. Cune nikada nije umeo da se svađa, pa je čak i u trenucima kad je trebalo da zauzme agresivniji stav zadržavao miran ton glasa i brojne nelagodnosti čuvao za sebe i u sebi. U jednom momentu takav teret njegovo srce više nije moglo da podnese. Popularni pevač preživeo je dva infarkta, ali, na svu sreću, uz stručnu pomoć lekara i brigu porodice, uspeo je da prevaziđe zdravstvenu krizu.
Na pragu devete decenije, legendrani pevač sa zadovoljstvom može da kaže da se oseća dobro, raduje se svakom trenutku koji može da provede sa najmilijima, kćerkama Katarinom i Natašom i njihovim mališanima. S velikim ushićenjem iščekuje zlatnu svadbu koju će zajedno sa suprugom Leposavom, prijateljima i kolegama sa estrade proslaviti u jednoj poznatoj beogradskoj kafani.
Ekipu magazinaHello!“ sa velikim osmehom na licu porodica Gojković dočekala je u raskošnom dvorištu svog doma na Julinom brdu. Prostrano, lepo uređeno dvorište, u kome obiluje zelenilo, sa ljuljaškom u dnu vrta, kao i kućicom iz bajke za Ivicu i Maricu, odaju utisak domaćinske, tople porodične atmosfere. U dnu velikog baštenskog stola sedeo je Cune sa suprugom i četrdesetčetvorogodišnjom kćerkom Katarinom.
- Čim se pojave prvi zraci prolećnog sunca, iz kuće izlazimo napolje. Uz prvu jutarnju kafu listamo štampu, a ovde i ručamo i družimo se sa prijateljima. U predvečerje uključimo dvorišne svetiljke i tada se može osetiti sasvim drugačija atmosfera u odnosu na onu preko dana, nekako romantičnija - započinje razgovor za magazin „Hello!“ Predrag - Cune Gojković, okrećući dugme na starinskom radiju iz prošlog veka u pokušaju da nađe neku dobru muziku.


Delujete kao skladna i srdačna porodica.
Cune: To će vam najbolje objasniti moja kćerka Katarina.
Katarina: Drago mi je što ste to primetili. Zaista sam srećna što je to tako. Mislim da je privilegija doći u godine u kojima sam ja sada i osećati privrženost roditeljskom domu. Vidim da i moje dete oseća bakin i dekin dom kao dnevnu sobu sopstvenog stana. Uvek sam crpela snagu iz kuće i kada god mi je u životu bilo teško, znala sam da imam gnezdo, gde i tako velika mogu da se uvučem. Nadam se da će moje dete imati takav odnos prema meni.
Izgleda da se sada vi više brinete o svojim roditeljima nego oni o vama?
Katarina: To je u stvari uzrok-posledica. Ja sam njihovo mladunče i oni su me tako odgajili. Sada ja imam prirodnu potrebu da im istom merom uzvraćam. Veoma sam vezana za njih, možda je to infantilno sa moje strane, ali, sa druge, znam koliko sam ozbiljna, pogotovo što godinama sama odgajam dete.
Lepa: Htela bih da dodam da pored Katarine imamo i stariju kćerku Natašu, koja dugo sa svojom porodicom živi u Los Anđelesu. Moram da priznam da nam ona i njena deca mnogo nedostaju. Što se Katarine tiče, neverovatno je koliko je ona preuzela odgovornost nad nama. Cune ima skoro osamdeset, a ja sedamdeset godina. Brine o nama i Nataša, ali daljina je daljina.
Katarina: Sada sam ja njima kao majka, kontrolišem ih od ranog jutra, da li su jeli, pili, uzeli lekove. Mislim da je dar od boga gledati roditelje u ovim godinama. Uživam gledajući ih sa mojim detetom i to je novo poglavlje u mom životu. Samo neka su mi živi i zdravi.
Lepa: Ona nama kaže: „Ljudi, uživajte sada kada ste uspeli da očuvate i da doživite pedeset godina braka“.
Planirate li da priredite veselje povodom „zlatne svadbe“?
Cune: Naravno. Imamo mnogo rodbine, prijatelja i kumova koje tim povodom želimo da počastimo, a svi oni jedva čekaju odlazak u kafanu i veselje. Godišnjica Lepinog i mog braka pada na moj rođendan, 6. novembra, kada punim osamdeset godina i slavim pedeset godina braka. Ako slučajno bude lepo vreme, ovaj značajan jubilej proslavićemo u dvorištu naše kuće, a ako ne, slavlje ćemo upriličiti u nekoj beogradskoj kafani.


Jeste li se ikada pokajali što ste ušli u brak sa pevačem koji je veći deo vremena provodio van kuće?
Lepa: Nikada. Uvek sam želela da moja deca imaju brak kakav sam ja imala. Posle šezdeset pet godina na estradi, ostati normalan, pažljiv i lepo vaspitan, prema deci i kolegama, zaista je prava retkost. Cune nema tu erupciju koju imamo Katarina i ja. Mi se ispraznimo, ispričamo, a on ćuti.
Katarina: Jednostavno je takav karakter. Ceo život je radio na pošten način, ali je na kraju to platio sa dva infarkta. Negde je morao da plati, nažalost, na sebi, ali zato kuća nikada nije trpela. Herojski je karijeru nosio sam. Hvala bogu, sada se oseća dobro, srećan je jer ima ženu, dve kćerke, tri zdrava unučeta i moju majku, prema kojoj i dan-danas oseća neverovatnu ljubav i poštovanje.
Cune: Mnogi su spremni da kažu: „Sudbina je tako htela“. Ali ja verujem da je čovek taj koji drži sudbinu u svojim rukama. To što je Katarina rekla da ja nikada nisam dao da naša kuća oseti sve moje infarkte, predinfarkte, bolove i padove, ona je apsolutno nasledila od mene, direktno je preuzela moju ranjivost. Moja starija kćerka već dvadeset godina živi u Americi što nam svima teško pada. Ali šta ćete, oni tako žele, svako je kovač svoje sudbine.
Da li ste bili strogi u odgajanju dece?
Cune: Lepa je bila stroga, a tu strogoću je nasledila od svoje majke. Razgovor je rešavao sve probleme. Batine su bile isključene, osim u retkim situacijama.
Katarina: Moja mama je toliko razgovarala sa mojoj sestrom i sa mnom, da smo molile boga da nas udari i da nas pusti da odemo u sobu. Ali ne, ona ljuta kao ris, a sve vreme priča istim tonom, tiho i bez prekida.
Lepa: Sećam se tih scena. Ja pričam polako i tiho, a moje kćerke šapuću i kažu: „Jao, kad bi samo za oktavu podigla ton“.
Cune: Ja ne volim galamu. Ako moja supruga imalo povisi ton, ja se samo ućutim.
Lepa: Meni istog mometa bude žao i odmah idem da ga poljubim i kažem mu: „Cuko ili milice moja, izvini“.


Posećuju li vas često unuke iz Los Anđelesa?
Lepa: Dođu nam u posetu svake godine. Imamo divne unuke i najbolji su đaci. Starija, trinaestogodišnja Mija je pre dva dana postala počasni član udruženja juniora Gimnazije. Bavi se naukom i društvenim radom. Pre neki dan je razgovarala sa pomoćnikom gradonačelnika Los Anđelesa, jer je želela svašta da mu kaže u vezi sa ishranom dece i okruženja. Mlađa, osmogodišnja Ema je umetnički tip, na tetku.
Ceo život ste bili okruženi ženama, a onda je na svet došao Katarinin sin Sergej.
Katarina: Moram da kažem da je moj tata Cune bio užasno zbunjen.
Cune: Do Sergejovog dolaska bio sam okružen ženama. Supruga, dve tašte, dve kćerke, unuka Mija i, na kraju, čak nam je i kuče bilo ženskog roda. Sergej je prekinuo tu žensku lozu.
Katarina: Nama je bilo interesantno i svi smo gledali kako će deda da reaguje.
Lepa: Sergej je moj filozof.
Cune: On je dedin Džordž Kluni, bavi se sportom, ide na plivanje i tenis i voli da sluša muziku.


Znaju li vaše unuke srpski?
Lepa: Starija zna da priča i da piše srpski, a mlađa ima malo problema. Jednog leta kada su boravili kod nas, zove ih otac iz Amerike i pita kako su, a mlađa Ema odgovara: „Tata, ovde je takav grming and kišing“. Držali smo seza stomak od smeha.
Malo je poznato da ste pasionirani kamperi?
Cune: Tako je, celog života smo kampovali na moru, na zimovanju i proputovanjima Evropom. To je mnogo značilo za socijalizaciju naših kćerki, upoznavanje sa mladima iz drugih zemalja. Prijateljstvo sa svim tim ljudima koje su na taj način upoznale traje i danas, sa nekima su se u okumile.
Čija je bila ideja da krenete u kamping avanturu?
Lepa: Moja, jer ja sam najpre kampovala pod šatorom, dok se Cunetu to nije baš dopadalo. Za razliku od mene, koja sam ceo život bubašvabe uzimala rukama, njega je jeza podilazila samo kada bi pomislio na to. Nije smeo ni da pomisli na mogućnost da zmija prođe pored šatora.
Katarina: Čovek jednostavno nije imao kontakt s tim, bio je megazvezda, odsedao je samo u luksuznim hotelima. Mama ga je privolela na kamp.
Lepa: To je lepota. Krenemo u Grčku na more. Stanemo gde god hoćemo, skuvam nam kafu, deci dam sladoled iz frižidera. Ceo dan na plaži. Uveče druženje na obali mora, prelepo.
Cune: Brzo sam se navikao na takvu vrstu putovanja. U kamping avanturu obično smo odlazili na dva meseca. Ja bih malo bio sa svojima, a malo išao u inostranstvo da zaradim, pa se vraćao sa mnogo novca koji smo trošili.
Lepa: Našta starija kćerka je oduvek bila stidljivija od Katarine. Jednom prilikom dok smo bili u Grčkoj, dolazi Nataša sva usplahirena i kaže: „Mama, kakav blam, Katarina priča sa Francuzima, a ne zna ni reč francuskog“. Pogledam, a moja mlađa kćerka priča li priča, izvrće reči, a oni je pažljivo slušaju pokušavajući da je razumeju.
Katarina: Mene je to mnogo zabavljalo. Tako je bilo i sa Mađarima i drugim nacionalnostima.


Za vas more ima poseban značaj, jer ste na obali Jadrana slučajno upoznali vašu sadašnju suprugu Lepu?
Cune: Tako je. Upoznao sam je na Svetom Stefanu.
Lepa: Letovala sam u Bečićima na Crnogorskom primorju, a pošto je padala kiša, otišli smo na izlet na Sveti Stefan. Sedeli smo u autobusu, kad odjednom neko iznenada zakoči koli pored nas. Svi Crnogorci viču: „Viđi ga, Cune Gojković“. Ja sam sedela u autobusu sa kćerkom mog ujaka, koji je bio porodični lekar porodice Gojković. Devojčica je insistirala da izađem sa njom da se upozna sa Cunetom. Ona je toliko navaljivala da sam na kraju izašla. Ispunila sam joj želju. Sutradan je Cune došao ispred mog odmarališta u Bečićima. Čim sam ga videla, pobegla sam u more i počela da ronim. Na kraju je on meni prišao i rekao: „Ja sam došao vas da vidim, a vi ste konstantno pod vodom“. Verili smo se 22. septembra, kada sam saopštila majci da se udajem za Cuneta Gojkovića.
Cune: Njeni roditelji nisu baš bili oduševljeni što se udaje za mene. Oni su bili profesori, obrazovani ljudi sa sigurnom platom, a ja bez plave koverte. Sudbina se poigrala, pa je moja kćerka Katarina umesto stomatologije upisala glumu i tom prilikom sam joj rekao: „Kćerko, nikada nećeš kao ni ja osetiti čar plave koverte“. Odgovorila mi je: „Pa šta nam je falilo?“


Imate li običaj da odlazite na Katarine pozorišne premijere?
Cune: Ne.
Katarina: To je pre svega veliki stres za njih, a onda i za mene. Ja ih obično pozovem na neko treće izvođenje. Lepo odgledaju predstavu i druže se sa dragim ljudima koje tom prilikom sretnu. Jednom rečju, bez ikakvog pritiska uživaju celo veče. Meni je to najvažnije.
Govorilo se da ćete voditi „Grand šou“.
Cune: Postojala je ta ideja. Saša Popović je zamislio da Brena i ja budemo voditelji prve emisije novog „Grand šoua“. Nedavno mi se javio i rekao da su odustali od te zamisli. To je trebalo da bude jedinstven šou koji bi sažimao razgovor, naše pesme i učestvovanje drugih pevača. Možda od jeseni tu ideju i realizujemo.

Piše: Jelena Popović

 

 

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin