Aca Lukas: Rođenje ćerke Viktorije me mnogo promenilo, ona mi je mezimca

Aca Lukas: Rođenje ćerke Viktorije me mnogo promenilo, ona mi je mezimca

Autor: | 02/02/2019

0

Ako se zadržimo na konstataciji Ace Lukasa da mu u poslu kojim se bavi nema ravnog, ili kako on ume da kaže - “najbolji sam”, o tom segmentu života popularnog muzičara nema potrebe previše govoriti. Uostalom, to “najbolji sam” potkrepljeno je milionskim pregledima pesama na „Jutjubu“, kao i činjenicom da se za svaki njegov koncert traži karta više. S druge strane, Acin privatni život konstantno je pod lupom javnosti, možda i više nego što bi on želeo. Svestan da je i to u opisu njegovog posla, pušta da stvari idu svojim tokom. U godini za nama proslavio je jubilarni pedeseti rođendan, bez medijske fešte koju bi mnogi na njegovom mestu napravili. Slavlju su prisustvovali tek najbliži članovi porodice, čime je i sebi i drugima jasno stavio do znanja kako je rangirao prioritete. Odluka da okrene novi list došla je spontano, a svaki pogled na sedmoipogodišnju ćerku Viktoriju i osmomesečnu unuku Minju iznova ga podseća da ne postoji cena za sve. Preslatke devojčice bile su ne samo zvezde našeg editorijala već i centralna tema razgovora sa Lukasom koji je, daleko od scene, ponosni deda i otac četvoro dece.

Kažu da koliko god voleli svoju decu, ljudi osete istinsku ljubav tek kada dobiju unuče. Da li je, i na koji način, trenutak kada ste saznali da se rodila Minja bio drugačiji od onih kada su na svet dolazili vaši sinovi i ćerke?

- Pravo da vam kažem mislim da svi koji pričaju da su se osećali ne znam ni ja kako kad im se rodio sin ili ćerka, ili kada su dobili unuče, izmišljaju. Daleko od toga da nisam emotivan, ali meni je sve to isto. Prelepo. Stvarno ne mogu da rangiram kada je emocija bila jača. Znam da je svaki put bilo predivno - i kada sam dobijao decu, i kada se rodila moja prva unuka.

Pretpostavljam da vas bliski prijatelji zovu “deda”. Ljutite li se zbog toga?

- Bolje da vam ne kažem šta im odgovorim kad me oslove sa “deda”, nije za novine. (smeh) Ja se kao nešto bunim, tvrdim da to nisam, a u stvari sam veoma ponosan i uživam. Uostalom, nađite mi jednog dedu koji je nalik meni. Ne postoji. (smeh)

Dok ste se slikali sa Minjom šalili ste se da bi trebalo da napravimo fotografiju na kojoj biste nosili naočare i rešavali ukrštene reči.

- Mnogima je upravo to asocijacija na pojam “deda”, ali ja sam nosio naočare i rešavao ukrštene reči i pre nego što sam zvanično dobio tu titulu.

Meni je, recimo, jedna od asocijacija šetnja sa bebom...

- Možete li da zamislite mene kako guram kolica u parku? Teško. Ne zato što se toga gnušam, nego jednostavno nisam taj tip. Ako je to merilo da li je neko dobar deda, onda ja nisam. A jesam. Super sam deda. Prosto, nije mi svojstveno da na takav način provodim vreme sa decom. U programu mog života nema ni stavke da svake nedelje idem kod majke na ručak, a mnogo je volim. Radim ono što mi se radi, ne što se od mene očekuje.

Da li ste, kad vam je ćerka Miljana rekla da je trudna, pomislili: “Mlad sam ja da budem deda”?

- Ostao sam zatečen kad sam čuo novosti. Uf, ja deda... Kad pre? Ne mislim ni da sam mlad za to, sve je relativno. Nego, ja svoju ćerku i danas posmatram kao dete, iako je žena. I potpuno mi je jasno zašto mene moja majka doživljava kao dete, iako imam 50 godina. Za roditelja će dete zauvek ostati neko o kome treba brinuti i na koga treba paziti, ma koliko godina imao.

Jeste li govorili ćerki: “Polako, ima vremena za brak i decu, uživaj dok možeš”?

- Nisam od roditelja koji se deci mešaju u život do te mere. No, iskustvo mi govori da niko ne bi trebalo da postane roditelj pre tridesete. Ja sam do tada dobio troje, a malo je reći da sam bio nezreo. Šta sam sa 21. godinom znao o roditeljstvu? Kad sam dobio prvo dete, od očinstva mi je bilo poznato samo to da treba da mi pocepaju košulju na proslavi koju ću prirediti. Najiskrenije, toliko sam bio pogubljen da sam zaboravio da kupim pelene, pa je moja majka morala da se pobrine za njih. Da ne bude zabune, daleko od toga da sam bio u fazonu baš me briga za dete. Naprotiv, silno sam se obradovao i baš mi je bilo stalo, ali ništa nisam znao. Tek kad se rodila Viktorija, shvatio sam šta znači biti otac u pravom smislu reči.

Niste zaboravili da kupite pelene?

- Neeee... (smeh) Mnogo sam se promenio posle njenog rođenja. Toliko sam postao osetljiv na sve što ima veze sa decom generalno, da mi krene suza i kad gledam neki film sa tom tematikom. Neizmerno ih volim, ali Viktorija je mezimica. Ne samo moja, nego svih članova porodice.

Kako su ujaci i tetka dočekali Minju?

-Za Lazara i Andreja, koji imaju 23 i 19 godina, njeno rođenje bilo je idealna prilika da naprave proslavu. (smeh) Baš me je zanimalo kako će Viktorija reagovati na bebu. Oduševio sam se kada sam video koliko je nežna. Prvi put kada je ušla u njenu sobu, nije htela da se odvoji od kreveca. Čak nas je poslala napolje, govoreći da će se ona brinuti o svemu. Tako je i danas - mazi je, zasmejava, peva... A Minja je obožava. Presrećne su kad su zajedno.

https://www.hellomagazin.rs/domace-vesti/nova-sansa-za-staru-ljubav-pomirili-se-aca-lukas-sonja-vuksanovic/

Devojčice su na slikanje došle u identičnim haljinicama. Ko je bio stilista?

- Ja sam rekao da idemo na slikanje, a Sonja ih je doterala. Ko će, ako ne ona? (smeh)

Pričalo se da niste u dobrim odnosima.

- Bilo je trzavica, ali sve prođe. Svakog čuda za tri dana. Takav je život. Šta je bilo, bilo je. Idemo dalje.

Stignete li, kada otputujete negde na nastup, da kupite devojčicama poklone?

- Naravno, to se podrazumeva. Ekspert sam za igračke, ali o garderobi nemam pojma.

Može li se reći da vam je unuka stigla kao najlepši poklon za 50. rođendan?

- Minja se rodila u godini kada sam slavio jubilarni rođendan i učinila ga zaista posebnim. U muzičkom svetu merilo uspešnog koncerta ili neke proslave odavno se svelo na ono “ko je bio”. Pošto je i meni to najbitnije, bili su oni koji treba da budu - moja porodica. Možda ću 51. rođendan slaviti za okolinu, da se napravim važan, ali ovaj je bio baš po mojoj meri.

Kada ste poslednji put sa porodicom proveli praznike?

- U ovom estradnom životu nikad. (smeh) Poslednji put sam kod roditelja jeo domaću supu za Novu godinu pre nego što sam počeo da se bavim pevanjem. Iskreno, ne mogu ni da zamislim situaciju da se svaki dan tačno u tri sata okupljamo oko trpezarijskog stola. Ali, to ne znači da nismo bliski i da se ne viđamo. Bogu hvala, svi imamo mobilne telefone i kola, tako da se lako organizujemo. Kad već pomenuh telefon i dogovore, setih se vremena kada smo tek dobili fiksni. Mamina sestra živela je u Francuskoj, pa bi se njih dve dogovarale kog dana će se čuti i u koliko sati. Kad bih pitao majku što se ne čuju odmah i porazgovaraju, samo bi me pogledala kao da ništa ne razumem i nastavila da čeka dogovoreni poziv. Dugo im je trebalo da uđu u štos. (smeh)

Kako izgledaju roditeljski razgovori koje vodite sa decom?

- Da im branim ne mogu ništa, da se protivim neću, mogu samo da pomognem kada sam u prilici. Ne određujem im kako će da žive.

Jeste li se zabrinuli kada je sin odlučio da krene vašim stopama?

- Nije ta estrada tako haotična kao što mnogi misle. Ima zlobe i podmetanja, ali to ne ugrožava život. Ne treba se ni obazirati na takve pojave. Andrej je začas shvatio kako stvari funkcionišu. Sad on meni daje savete, i to dosta dobre. (smeh) Uglavnom me podseća da ne treba da planem za svaku sitnicu. I u pravu je. Koliko puta mi se desilo da se iznerviram i kažem svašta, a odmah zatim pomislim: “Šta mi je ovo trebalo”.

Da li zbog jubilarnog rođendana ili zbog unuke, tek stiče se utisak da drugačije rangirate prioritete.

- Upravo tako. Postoje dva dobra razloga. Deca su mi iznad svega - jedan pogled na Viktoriju i Minju dovoljan je da me smiri i podseti da neke stvari nemaju cenu. S druge strane, znam da sam najbolji u svom poslu. Ko ima pretenziju da mi izađe na crtu, mora prvo da se izbori za tu mogućnost među sebi ravnima, a ja ću na kraju proceniti da li pojedinima uopšte treba pružiti šansu da probaju da se takmiče sa mnom. Mnogi mi nisu ni do kolena, prema svim parametrima, pa i ljudskim.


Izgleda da ste definitivno odlučili da okrenete drugi list.

- Prestao sam da komuniciram sa većinom kolega i vratio se izvornim prijateljima. Ne mogu više da se ljubim sa ljudima za koje znam da mi ne misle dobro, ali se “lepe” za mene vodeći se logikom “ako ne mogu da ga pobedim, pridružiću mu se”. To je jedna tragična priča u koju sam se upleo poslednjih godina, ali ispetljaću se iz te mreže.

Sa kojom željom ste ušli u 2019?

- Da ne ponovim sličnu grešku. Jednom sam dozvolio sebi da postanem privatni deo estrade, i zažalio. Dovoljna mi je bina na kojoj pravim koncerte i ljudi koji će doći da me slušaju, van toga mi ne treba ništa. Na privatnom planu želim da smo svi živi i zdravi.

 

 

Eva Čubrović Luka Šarac/Instagram/Aca Lukas
Tagovi: aca lukas

Najnovije vesti