Biljana Jevtić otvara vrata svog toplog doma u kome sa sinom čeka da se Aca Ilić vrati sa Farme

Biljana Jevtić otvara vrata svog toplog doma u kome sa sinom čeka da se Aca Ilić vrati sa Farme

Autor: | 11/10/2010

0

Pre dvadeset sedam godina, tragajući za idealnim mestom gde će započeti  zajedničku budućnost Biljana Jevtić i Aleksandar Ilić opredelili su se za beogradsko naselje Petlovo brdo. Mir i tišinu koje su tamo pronašli ništa ne može da im zameni, pa su se posle rođenja sina Ivana iz stana preselili u dvospratnu kuću koja se nalazila u komšiluku. Biljana i Aleksandar važe za jedan od najskladnijih estradnih parova, koji je uspeo da odoli raznim iskušenjima. Njihova sreća upotpunjena je pre jedanaest godina kada su deceniju posle venčanja dobili sina.
Na iznenađenje mnogih, Aleksandar je prihvatio poziv producenata televizije „Pink“ da se učestvuje u trećem serijali rijaliti šou-programa „Farma“. Njegova porodica podržala ga je u nameri da iskusi nešto novo, a Biljana se pribojava samo jednog - kako će njen suprug reagovati ako mu neko od „farmera“ uputi uvredu.
- Moram da priznam da se sekiram dok gledam Acu na „Farmi“. Dobro ga poznajem. Čim ga vidim, znam kakvog je raspoloženja, da li je lepo spavao i o čemu razmišlja. Za sada sam zadovoljna njegovim ponašanjem, a i vidim da se uklopio sa ostalim ukućanima. Tamo su ljudi koje poznaje odranije, poput Zlate Petrović, ali brzo je stekao prijatelje i među onima koje je tek upoznao. Otkako je na „Farmi“ telefon mi neprestano zvoni. Uglavnom zovu prijatelji. Kolege se još nisu javile, a oni koje sam srela u pojedinim emisijama rekle su mi da su se iznenadili kada su ga videli među „farmerima“ - kaže Biljana na početku razgovora za „Hello!“.

I mnogi gledaoci su bili iznenađeni, jer Aca važi za ozbiljnog čoveka.
- Svestan je toga da ljudi koji ga ne poznaju smatraju da je preozbiljan, da je od sebe napravio nedodirljivu osobu, pa je na neki način i to uticalo da se nađe u Lisovićima. On jeste jedan veliki gospodin i tačno je da je prilikom medijskog nastupa ozbiljan, ali ima i onu drugu stranu koju želi da pokaže u „Farmi“. Aca obožava društvo, zabavu, da digne sve na noge, pozitivna je ličnost. Sigurna sam da će se dobro snaći, izboriće se sa teškim uslovima koji tamo vladaju. Odrastao je u gradu, u Gornjem Milanovcu, ali mu seoski ambijent nije nepoznat, pošto je kao dečak provodio raspuste na selu kod babe i dede. Prilikom ulaska rekao je da su se na istom mestu našle i mnogo veće zvezde od njega, pa zašto ne bi i on.

Kako ste reagovali kada vam je rekao da će prihvatiti poziv producenata?

- Ponuda je stigla dok smo bili na letovanju u Grčkoj. Bili smo zatečeni. Iako je planirao da donese odluku kada se vratimo kući, nešto mu nije dalo mira, pa je na moru odlučio da prihvati izazov. Konsultovao se sa mnom šta mu je činiti, kao što uvek radi. Rekla sam mu da ima moju veliku podršku, a na to da producentima potvrdno odgovori mnogo je uticao i naš sin Ivan koji je želeo da vidi kako će mu se tata snaći u jednom rijalitiju.

Da li vam teško pada razdvojenost?
- Već mi nedostaje, ali je pogrešno mišljenje onih koji kažu da smo nas dvoje uvek zajedno. Kada smo postali roditelji, dogovorili smo se da ja više ne idem na daleka putovanja, tako da je bez mene odlazio na turneje po Australiji i Americi. Tada smo bili razdvojeni po mesec i po dana. Sada je  teže, jer tako je blizu a tako daleko. Teško je kada znate da je vaš voljeni čovek tridesetak kilometara udaljen od vas, a sa njim ne možete da imate nikakav kontakt. Ne znam kako ću izdržati naredna tri meseca bez njega.

Vi ste jedan od malobrojnih estradnih parova koji je opstao. Kako vam je to uspelo?
- Da bi bračni partneri normalno funkcionisali, mora da postoji visoki prag tolerancije. Nas dvoje se o svemu dogovaramo, u našoj porodici niko nije glavni, ravnopravni smo. Dešavaju se i nama sitne čarke, ali tada neko prvi popusti. Trudimo se da za svaki problem nađemo rešenje. Brak u kojem se samo jedan supružnik pita o svemu, a drugi ga slepo sluša, ne može da uspe. Nije fraza, ali zaista nikada nismo imali neku veliku bračnu krizu, u smislu da smo bili pred razvodom. Udala sam se iz velike ljubavi koja i danas traje. Tada sam shvatila da je Aca pravi čovek za mene i nisam pogrešila.

Nedavno vam je bila dvadeset prva godišnjica braka, da li vam je bilo teško što tog dana niste bili zajedno?

- Do sada nam se nije desilo da ne budemo zajedno za godišnjicu braka. Teško mi je palo što tog dana nije bio sa mnom, ali ćemo sve nadoknaditi kada se bude vratio. Kada smo bili mlađi, tim povodom smo organizovali velike žurke na kojima smo se sjajno provodili. Poslednjih godina sa kumovima i najbližim prijateljima izađemo u restoran ili kod kuće pripremim večeru. Iako Aca boravi na „Farmi“, godišnjicu braka sam obeležila sa sinom, kumom i prijateljicom. Nisam želela da prekidam tradiciju. Ukoliko do finala ostane u Lisovićima, propustiće i moj i Ivanov rođendan, što će mu, verujem, najteže pasti. Moram da kažem da je Aca izuzetan suprug koji često ume da me iznenađenjima obori s nogu. On nije od onih muževa koji će svojim suprugama kupovati cveće samo za 8. mart. Zna da mi pokloni razne sitnice, ali mu nije strano da uđe u kuću i kaže mi da se pakujem jer idemo na Zlatibor ili u Rim. Veliki je kavaljer, hedonista, voli da obraduje druge, jer želi da ljudi koji ga okružuju budu zadovoljni.

Je li ljubomoran?
- Onaj ko nije ljubomoran taj i ne voli. Dok smo se zabavljali pokazivao je ljubomoru tako što me je pitao zašto idem negde gde on smatra da ne bi trebalo, ili kada bi u novinama izašla neka fotografija koja mu se nije dopadala, prokomentarisao bi da nije trebalo tako da se slikam. Sigurno je da i danas postoji mala doza ljubomore, ali to nije ono bolesno osećanje. Zaista nemam problem da izađem sa drugaricama kad god hoću, kod nas ne postoji ono udata si žena i moraš da sediš kod kuće. Ni ja njemu ništa ne branim. U našoj kući vladaju demokratija i tolerancija i zato sjajno funkcionišemo i naš brak toliko traje.

Kakav je Aleksandar kao otac?
- Pokušava da bude strog, ali mu to ne polazi za rukom. Tu ulogu je prepustio meni. Ivan zna to da koristi pa mu se dešava da, kada mu ja nešto zabranim, ode kod oca i, ponekada i plačom, ubedi ga da mu to ipak dozvoli. Kada malo popusti u školi, kaznim ga tako što mu zabranim izlaske ili upotrebu kompjutera, ali tata moju kaznu ukine. Njemu Aca naročito nedostaje, jer navikao je da svake večeri, pre nego što ode na spavanje, razgovaraju i šetaju po kraju. Ivan ima jedanaest godina, polako ulazi u pubertet i sa ocem lakše priča o nekim stvarima nego sa mnom. Inače, nikada mi ne otkrivaju o čemu su razgovarali.

Ukoliko se sa „Farme Aca vrati kao pobednik i osvoji sto hiljada evra, da li ćete novac uložiti u još jednu nekretninu, pored dve koje posedujete?

- Te teme nismo se dotakli. Nas dvoje ne robujemo parama, ali nismo gadljivi na novac. Na estradi smo već dvadeset osam godina i sebi i našem detetu obezbedili smo pristojan život. Zadovoljni smo ovim što imamo, a ukoliko osvoji taj novac, lako ćemo odlučiti na šta ćemo ga potrošiti.

Živite u dvospratnoj kući na Petlovom brdu, zbog čega ste odabrali baš ovaj kraj?
- Mi smo ovde, kako često znam da kažem, starosedeoci. Pre dvadeset sedam godina doselili smo se ovde. Živeli smo u stanu od pedeset šest metara kvadratnih nedaleko od naše sadašnje kuće. U to vreme mnogo smo radili, pa nam je takoreći služio samo kao mesto gde ćemo prespavati. Kada se Ivan rodio, postao nam je tesan zbog čega smo morali da kupimo nešto veće. Najpre smo tražili prostraniji stan, ali čim smo videli ovu kuću, na kojoj su bili završeni samo grubi radovi, opredelili smo se za nju. Ostali smo na Petlovom brdu, mirnom i tihom kraju. Kuću smo polako opremali, bez ičije pomoći. Nisam želela da unajmljujem arhitektu i enterijeristu, jer oboje smo obišli ceo svet, ulazili smo u kuće koje su lepše i raskošnije od naše i dobro sam znala šta želim. Sredili smo dom onako kako nama najviše odgovara.

Imate dosta detalja, gde ih nabavljate?
- Uglavnom ih donosim iz inostranstva. Iz svake zemlje koju sam posetila donela sam nešto što je autentično za taj kraj. Te sitnice su mi bitnije od bilo čega drugog. Ove godine sam iz Grčke donela šoljice za kafu po kojima je iscrtana mapa Halkidikija. Volim da se, kada pogledam u neku stvar, setim boravka u toj zemlji. Sve što sam godinama kupovala brižljivo čuvam. Kada smo se Aleksandar i ja venčali, iznenadio me je putovanjem u Johanesburg. To nam je bio medeni mesec. I odande sam donela mnogo figurica i dešava mi se da ih posmatram i razmišljam o danima koje smo proveli u Južnoj Africi.

Sandra A. Rilak

Foto: Andreja Damnjanović

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin

Najnovije vesti