Luis: Sećanje na muzičkog velikana

Luis: Sećanje na muzičkog velikana

Autor: | 07/08/2012

0

Prošlo je godinu dana otkako nas je jedan od najboljih pevača na prostoru bivše Jugoslavije zauvek napustio. Prošlog vikenda porodica, prijatelji, kolege i poštovaoci dela Ljubiše Stojanovića Luisa okupili su se na groblju „Zbeg“ u Borči da tragično nastradalom pevaču odaju jednogodišnji pomen. Njegovi najbliži su s tugom slušali opelo, pokušavajući da zadrže suze. Luisova supruga Silvana najteže je podnela proteklu godinu. Ostala je sama sa troje male dece i morala je da skupi snagu da im objasni zašto se tata više nikada neće vratiti iz Nemačke, gde je otišao da održi još jedan koncert. Iako su se mali Andrej, Sergij i Ela Mita pomirili sa činjenicom da tatu nikada više neće videti i zagrliti, sigurno je da ga neće zaboraviti jer je  on kroz svoje pesme i priču, kako Silvaninu, tako i njegovo starije troje dece Miodraga, Marka i Maju, nastavio da živi.
- Teško sam podnela proteklu godinu. Ne znam kako bih objasnila tu tugu i tegobu koju osećam. Trudnoća i rođenje kćerke mnogo su mi pomogli u psihičkom smislu, zahvaljujući bebi postala sam stabilnija. Za mene tata nije otišao, on je još na putu, svakog dana je tu negde - jedva izgovara reči Luisova starija kćerka Maja Novaković koja je nedavno postala majka devojčice Tatjane, Luisove prve unuke.
- Postojala je mogućnost da se porodim na tatin rođendan, 25. juna, ali se to nije dogodilo. Beba se rodila jedanaest dana kasnije. Kćerki ću pričati o dedi.
Protekla godina bila je teška i za Luisovog sina Marka. Kao sestra, i on ima utisak da će se njegov otac jednog dana ponovo pojaviti na vratima kuće i da će kao nekada voditi višesatne razgovore o muzici.
- Mnogo mi nedostaje. Teško je pričati o svemu što se dogodilo. Tata je uvek bio na putu pa još imam osećaj da je negde otputovao. Imam utisak da je u mojoj blizini, naročito dok u studiju stvaram nove pesme. Sve vreme su mi u mislima njegove reči kojima je pokušao da mi objasni šta sve nosi poziv muzičara. Sećam se da je pokušavao da mi daje savete. Znao je da mi kaže „uradi ovo ovako“, pa posle nekoliko sekundi se ispravi i kaže da ipak uradim onako kako ja mislim da bi trebalo - priča Marko kome otac veoma nedostaje.
Luisova deca zadovoljna su jer njihov otac je nastavio da živi u srcima fanova koji i danas na njegovom sajtu ostavljaju poruke. Njegova muzika i dalje se sluša. Kada čuje očev glas, Maja ne može da zadrži suze.
- Povremeno pustim njegovu muziku. Ne radim to svakoga dana, već kada se osetim dovoljno jakom da mogu da čujem njegov glas. Kada imam želju da ga čujem, nekoliko sati slušam njegove pesme i tada se isplačem.
- Ponosan sam na sve čemu me je tata naučio, što me je izveo na pravi put, a najviše sam ponosan na njega što je bio veliki čovek koji je mnogo postigao u životu. On će nastaviti da živi kroz svoju muziku. Inače, muzika mi je dala snage da sve prebrodim. Sa bendom „Marakuja“ počeo sam da radim na našem drugom albumu -
kaže Marko koji tvrdi da sa osmehom na licu uvek sa prijateljima razgovara o svom ocu.
- Najlepše je kada mogu da pričam sa njegovim i svojim prijateljima o lepim stvarima koje me vežu za oca. I dalje se nasmejem kada prepričavam neke njegove „fore“. On je bio veseo čovek koji je u svakom trenutku bio raspoložen za šalu. S osmehom pričam o njemu, siguran sam da ne bi voleo da me vidi tužnog - kaže Marko.
Marko i Maja, kao i najstariji Miodrag, koji živi u Nemačkoj, uvek su tu za Andreja, Sergija i Elu Mitu. Pokušavaju da ih zaštite od svega i bar malo im nadomeste nedostatak oca.
- Uvek smo tu za njih, zajedno se držimo. Oni su još mali, ali sam sigurna da im je Silvana sve što se dogodilo objasnila na pravi način. Pokušavamo da ih ne podsećamo na to - kaže Maja koja bi volela da sa bratom snimi  pesmu koju bi posvetili tragično nastradalom ocu.
- Ne verujem da ćemo obraditi neku njegovu pesmu jer sve te pesme su on. Predobro je on to radio da bismo mi nešto menjali. Možda snimimo pesmu u njegovu čast.
Za razliku od nje, Marko nema ništa protiv da prepeva očevu pesmu.
- Slažem se sa Majom da napravimo pesmu njemu u čast, ali ne bežim od toga da obradimo i neku njegovu kompoziciju - kaže na kraju Marko, koji će zajedno sa sestrom njenoj kćerki pričati o dedi i kada poraste puštati joj njegove pesme i snimke kako bi znala koliko je bio cenjen muzičar.

Piše: Sandra A. Rilak

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin