Pola sata sa...  Lazar Ristovski

Pola sata sa... Lazar Ristovski

Autor: | 23/02/2012

0

Jedan od najvećih umetnika srpskog glumišta Lazar Ristovski proslavljeni je glumac i uposleni filmski producent, scenarista i reditelj. Multitalentovani Lazar, koji je napisao i dva romana, bestselere „Belo odelo“ i „Kako sam dobio Oskara“, svom širokom spektru interesovanja dodao je još jedno - priredio je antologiju pesama sa književnikom Božom Koprivicom. Njihova „Antologija ljubavne poezije“, sa CD na kome Lazar govori stihove, pred čitaocima će se naći 14. februara, na Dan zaljubljenih.
Na početku razgovora za magazin „Hello!“, umetnik koji je u srećnom braku sa suprugom Danicom i ima sinove Jovana i Petra kaže da su „biseri poezije“ lepši poklon od cveća koje uvene. Lazar govori da li je bilo teško izabrati najbolje srpske ljubavne pesme:
- Siguran sam da se ovakve antologije pripremaju čitav život jer je u njih utkano sve naše znanje i obrazovanje, kao i drskost da spojimo naizgled nespojivo - Dučića i Rakića sa Bajagom i Borom Čorbom. Baš zbog toga ova antologija će biti najsveobuhvatnija zbirka ljubavnih srpskih pesama zbog čega će biti drska u tom smislu. Konačno, završava se pesmom “Čupavo” Milene Marković. Sve što radim je uvek bilo na ivici ekscesa. Čini mi se da ni Božo nije drugačiji. Ipak, ovo je u najvećem svom delu klasična antologija gde su zvezde večeri najbolji među najboljima: Laza Kostić, Crnjanski, Dis, Desanka Maksimović, Branko Miljković, Ljubomir Simović, Matija Bećković, Ršumović, Novica Tadić.
U multimedijalnom projektu producentske kuće „Zilion film“ ima preko dvesta pesama. Koju biste izdvojili kao favorita?
- Ovakvi izdavački poduhvati ne mogu se uraditi bez sponzora, naš sponzor je bilo „Dunav osiguranje”. Mi smo im to vratili jednim, prema mom mišljenju, kapitalnim delom, za sva vremena. Antologiju će čitati svi, studentii đaci, radnici, seljaci i poštena inteligencija. Kada je reč o pesmama favoritima, za mene je pesma Laze Kostića “Santa Maria dela salute”, početak srpske poezije, ona je međaš - život i smrt u jednome. Laza, Crnjanski, Dis su pesnici u kojima se večito lome talasi koji te dižu na površinu ispasavaju, a onda te dave i potiru. Taj dualitet me privlači u pesmama. Ponovo sam se zaljubio u poeziju. Tu, rekao bih, pomalo ili podosta zaboravljenu disciplinu i kod nas i u svetu. Pesnici su vrhovi ljudstva. Oni su mislioci koji idu ispred vremena, ili tumače prošlo vreme koje nismo dobro razumeli. Često nam se javljaju i  sa onoga sveta.
Za koju ste ljubavnu pesmu emotivno vezani? Ima li neka od njih istoriju u vašem ljubavnom životu?
- Ja sam kao i svaki čovek na ovome svetu koji je koristio taj Božji dar zaljubljivanja, pa potom neizbežne patnje i praštanja, pisao svoje pesme, pa i ljubavne. Postoje neke koje su nezaobilazne u srpskoj antologiji ljubavnih pesama koje smo koristili za ličnu upotrebu. Kao i sledeće: “Pesmu ženi“, “Možda spava“, “Mala moja iz Bosanske Krupe“, „Jedna suza“, „Što te nema“, „Plavi čuperak“, „Uzalud je budim“.Nadam se da nove generacije imaju svoje ljubavne pesme i svoje omiljene pesnike. Znam da to nije kao nekad, ali imam utisak da bi baš ova antologija mogla da vrati ljubav zahvaljujući ovimpesmama u školske klupe, a ne na splavove iu kafane.
Mislite li da današnje loše stanje institucije braka i sve češći razvodi imaju veze sa nestankom romantike?
- Sve to ima veze i smisla. Uprkos tome najviše se pišu ljubavne pesme i pevači najviše pevaju o ljubavi. To znači dasu ljubav i romantika tu i da ih bez stida treba trošiti. Romantika bar ništa ne košta. Kilo romantike je dva kilograma  sreće.
Godinama ste recitovali najlepše ljubavne stihove. Da li ih preferira starija publika i da li mlađe generacije misle da je romantika prevaziđena?
- Ja baš i nisam mnogo recitovao, inače, ne volim termin recitovanje. Poštenije je reći da se pesme čitaju, ako se ne može više, a ja sam pokušao više. Želim da i deca u školama čuju kako bi trebalo izbeći ono njihovo nerazumljivo pevanje poezije koje je, nažalost, više komično nego ozbiljno. Pesme sam posmatrao kao monologe. Svaka je drugi pesnik i time druga misao. Drugi karakter iz druge drame i pera drugog pesnika. Naslušao sam se pijanih recitatora uz gitaru, kada se izgubei misao i pesme smisao, zarad trenutnog romantičnog trenutka koji odgovara ucveljenim srcima. Poezija je zaslužila više od toga.
Sa sinom Petrom sarađivali ste na snimanju filma “Beli lavovi”. Ima li to i svojih mana?
- Mana? Tu je samo reč o vrlinama.
Postoji li možda neki vaš novi projekat?
- O projektima se ćuti dok se ne pojave. Sada samo najavljujem “Antologiju ljubavne poezijesrpske“ i CD na kojem sam ogulio kožu stida sa sebe. Nisam se krio iza prigodne muzike. Ovde je violinski ključ sama pesma, a jedini instrument moj glas.

Piše: Nadežda Jokić

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin