Vanja Udovičić: Nostalgični "zlatni momak"

Vanja Udovičić: Nostalgični "zlatni momak"

Autor: | 30/11/2011

0

Vanja Udovičić, kapiten vaterpolo reprezentacije Srbije, vrhunski sportista i uzorni, visokoobrazovani mladi čovek, skoro godinu i po dana živi u Zagrebu, gde igra za tamošnji Vaterpolo klub Mladost. Ovaj dvadesetdevetogodišnji mladić izabran je prošle godine za najboljeg vaterpolistu Evrope u izboru magazina Evropske plivačke federacije, kao i za najboljeg vaterpolistu sveta po izboru FINA, svetske plivačke organizacije. Godinu dana ranije bio je proglašen za najboljeg igrača na Prvenstvu sveta u Rimu, na kome je Srbija osvojila zlatnu medalju.
I ova godina je bila izuzetno uspešna za atraktivnog sportistu, rođenog u Beogradu. Vaterpolo reprezentacija Srbije i Vanja, kao njen kapiten, osvojili su Svetsku ligu u Firenci i srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu u Šangaju. Na taj način reprezentacija je postala prva nacionalna selekcija koja je uspela da obezbedi vizu za Olimpijske igre u Londonu naredne godine.
Kapiten naše reprezentacije je nedavno posetio Beograd, ali ovog puta razlog njegovog dolaska nije bio isključivo sportske prirode. Poput njegovih kolega u svetu, Marije Šarapove i Luisa Hamiltona, postao je ambasador satova Tag Heuer.
Visoki momak naočite pojave na prvi pogled osvaja besprekornim manirima i šarmom. Dok govori, odaje utisak osobe koja ne voli preterano da priča u prvom licu, ali je izuzetno sigurna u sebe.
Privatni život, koji intrigira njegove obožavateljke, oduvek je držao podalje od javnosti, te nikada u medijima nije objavljeno ime nijedne njegove izabranice. Govorio je o tome kako je u vezi uvek veran, što očekuje i od partnerke, da je veoma odan drugovima i da mu nije teško da izrazi osećanja u svim životnim okolnostima.
Na početku razgovora za magazin Hello! nekadašnji igrač italijanskog kluba Proreko prvo govori o životu u hrvatskoj prestonici.
- Lokacije najboljih evropskih vaterpolo klubova su uglavnom provincije. U vezi sa tim, posle pet godina življenja u Italiji prelazak u Zagreb mi je omogućio bogatiji sadržaj što se tiče kulturnih i društvenih zbivanja. Raduje me što hrvatska prestonica u ponudi koncertnih aktivnosti ne zaostaje ni za jednom evropskom metropolom.
Koliko ste nostalgični i šta vam tamo nedostaje?
- Nostalgičan sam, uostalom kao i većina profesionalnih sportista. U Zagrebu mi najviše nedostaje Beograd. Kosmopolita sam, ali se najbolje osećam kod kuće. Rizikovaću da zvučim patetično, ali nedostaju mi zagrljaji, prijatelji, pekara na Čuburi, kafa na Cvetnom trgu, klupa ispred zgrade, Avala, šetnje pored Save i, naravno, roditelji.
Nedavno ste diplomirali i upisali master studije na Fakultetu organizacionih nauka. Kako ste uspeli da i pored vrhunske sportske karijere nađete vreme i volje da se u toj meri posvetite obrazovanju?
- Pošto sam pre godinu dana diplomirao na Fakultetu organizacionih nauka rekao bih da je upravo dobra organizacija bila ključ uspešnog završetka fakulteta. Osim toga, da nije bilo motivacije i napornog rada, sigurno ne bih uspeo u tome. Smatram da mladi ljudi moraju da pronađu dovoljno motiva i da ulože puno rada i vremena u sebe i svoje obrazovanje jer je to karta za uspeh.
Koliko vam znači to što ste postali diplomirani inženjer organizacionih nauka?
- Smatram da diploma sama za sebe ne znači ništa, već su vredni znanje, radne navike i praktično iskustvo koje steknete za vreme studiranja. Srećan sam što sam studirao fakultet koji mi je sve to omogućio i ponosan sam na svoju diplomu inženjera. Definitivno to je najvažniji trofej u mojoj karijeri.

Piše: Nadežda Jokić

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin