Sanja Ilić: Praznici u Italiji

Sanja Ilić: Praznici u Italiji

Autor: | 03/02/2012

0

Poznati muzičar Sanja Ilić, koji sa svojom grupom Balkanika uspešno nastupa po celom svetu, vratio se sa odmora iz Italije prepun lepih utisaka. Sa suprugom Zlatom Petković proveo je nezaboravnih deset dana u Trstu, uživajući u prazničnoj euforiji. Talentovani kompozitor bio je u društvu prijatelja, kao i porodičnog mezimca Arona, francuske pudle koja ga prati skoro na svim putovanjima.
- Koliko je u Srbiji komplikovano bilo gde voditi psa, toliko je to u Italiji prava milina. Sa psom možete da uđete u bilo koju robnu kuću, hotel ili radnju, a čim uđete u restoran, donose vam jastučiće za kuče i čanče sa svežom vodom. Aron, siva patuljasta pudla, svuda je nailazio na oduševljenje prolaznika jer je veoma retke boje. Na svakom koraku viđali smo pse obučene u najrazličitiju garderobu čuvenih svetskih kreatora. U Italiji je pre bih rekao moda nego svest imati psa koji nema pedigre - na početku veselo kaže Sanja, koji je svakog dana sedeo u baštama gradskih restorana i barova.
- Svi kafići imaju moderno dizajnirane, ali i funkcionalne plinske grejače koji omogućavaju da se i pri nižim temperaturama sedi napolju i puši. Tamo je u zatvorenom prostoru pušenje svuda zabranjeno. Inače, Trst je po arhitekturi čudan, sličniji je Beču nego italijanskim gradovima. Naime, grad je dugo bio pod upravom habzburške monarhije. Bio je glavna luka Austrougarske tako da je stil uglavnom austrougarski sa malim francuskim primesama, jer su i Francuzi nekoliko puta u prošlosti nakratko držali ovaj grad u svo jim rukama - govori Sanja, prisećajući se vremena provedenog u tom gradu pre trideset godina.
- Ranije glavno gradsko mesto za trgovinu Ponte Roso, koji je smešten pored Velikog kanala i srpske crkve Sveti Spiridon, sada ima postavljeno klizalište. Na nekadašnjem trgu sa stotine tezgi danas ima svega nekoliko belih šatora sa proizvodima od čokolade  i svežim voćem. Na Kanalu smo uživali sedeći u našem omiljenom kafiću Baccio sul Cannale, što znači Poljubac kod Kanala. Tu uvek poručimo mohito sa ananasom i čuveni italijanski koktel aperol špric - nadahnuto govori muzičar koji se priseća Srba kojih je u prošlosti bilo mnogo u Trstu.
- Ne srećem srpska prezimena. Raspitao sam se i saznao da ih ipak ima dosta, ali, nažalost, uglavnom na srpskom pravoslavnom groblju iz devetnaestog veka koje se nalazi na brdu San Đusto. Kada je u devetnaestom veku Trst postao otvoren grad za trgovinu, mnoge srpske porodice iz Boke i Like došle su u ovaj grad i mahom se obogatile. Luka Trst u to vreme privlačila je i pisce iz Srbije - Dositej Obradović je u nekoliko  navrata tu boravio. Neke od uglednih srpskih familija, recimo Teodorovići, bile su ekstremno bogate. Imali su čitavu flotu, neki od njih i po pedeset brodova koji su plovili uglavnom od Amerike do Indije. Saznao sam da je Dimitrije Frušić ušao u istoriju grada jer je dao veliki doprinos izgradnji velike nove bolnice. Njihovi potomci ne govore srpski jezik, ali su ponovo počeli da se okupljaju, najviše zaslugom gospodina Bogoljuba Stojićevića, predsednika Srpske pravoslavne crkvene opštine u Trstu -  kaže Sanja koji je sa prijateljima dočekao Novu godinu u luksuznom restoranu Al Bragozzo.
- Uživali smo u prelepoj večeri uz proseko. Vlasnik restorana je svim gostima točio šampanjac, a onda smo izašli ispred restorana na ulicu da uz nazdravljanje, čestitanje i ljubljenje pogledamo vatromet koji je trajao skoro pola sata. Sa trga je dopirala muzika uz huk mase koja je slavila dolazak nove godine. Na kraju je u restoranu služen moj omiljeni desert - mus od čokolade. Ako se po jutru dan poznaje, ova godina biće i slatka i uspešna - kroz osmeh završava poznati umetnik.

Piše: Nadežda Jokić

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin