Ivana i Dejan Bodiroga: Letnja kuća iz snova

Ivana i Dejan Bodiroga: Letnja kuća iz snova

Autor: | 20/04/2011

0

Niz strmu padinu koja jednim svojim delom uranja u morsko plavetnilo Tivatskog zaliva, putem koji vijuga između lepih kuća podignutih sa obe strane, stiže se do letnjikovca najboljeg evropskog košarkša Dejana Bodiroge i njegove porodice: supruge Ivane i četvorogodišnjeg sina Nikole.
Na samom vrhu poseda, koji se prostire na nekoliko hiljada kvadratnih metara, smeštena je kuća koja svojim spoljnim izgledom podseća na zdanja sa juga Sardinije. Građena od kamena, sa terasama koje se pružaju duž svakog od tri nivoa kuće, belim kaskadnim zidom odvojena je od ostalih vila, pa domaćinima pruža potpunu privatnost.


Na kraju dvorišta prekrivenog "tepihom" zelene trave, iza kojeg štrče stene s maslinama i starim mlinom koji noću, kad se osvetli, postaje nalik nestvarnom zamku, nalazi se lepo uređen porat gde se domaćini i njihovi gosti kupaju i sunčaju.
Slavni košarkaš koji je posle petnaest godina profesionalnog igranja završio sportsku karijeru, pre nekoliko godina je rešio da na ovom mestu sagradi kuću.
- Odavno sam znao za ovaj kraj koji mi se mnogo dopadao. Najvažnije mi je bilo da pronađem lep plac koji ima izlaz na more i koji je dovoljno velik da pruži sve pogodnosti koje su potrebne mojoj porodici, kako bismo na što bolji način ostvarili naše zamisli. I ovo mesto je bilo upravo to šo smo želeli. Kad sam ga kupio, na njemu se nalazila kuća u izgradnji i stari mlin. Kuću smo detaljno rekonstruisali, a mlin zadržli. Uveče, s prvim mrakom, uključimo osvetljenje koje smo instalirali duž kamenih zidova mlina, i tada on poprima nestvarni izgled, poput starog zamka. Ivana u mlin odlaže stvari koje koristimo za plažu. Pored toga, zadržali smo i dve stare masline koje su rasle pored njega. I masline i mlin su deo starog ambijenta koji smo želeli da ostane netaknut - kaže Dejan.

- Otkad smo je sagradili, ova kuća je postala naša baza iz koje odlazimo i kojoj se vraćamo. Aerodrom je udaljen svega dva kilometra, što je prednost. Kad zatreba, za sat ili dva stižemo avionom do Rima, Beograda ili drugih destinacija. Zbog Dejanovih obaveza, tokom leta obično ostajemo svega dvadesetak dana u kući, ali naša rodbina može ovde da boravi koliko god želi. Koristimo svaki trenutak da budemo zajedno jer se tokom godine ne viđamo često. Kad smo odlučili da gradimo kuću, pozvali smo arhitektu i kazali mu da želimo da bude dovoljno prostrana i svetla, kako bismo svi lepo mogli da se smestimo i da nam bude prijatno. Cilj nam je bio da napravimo mesto gde ćemo moći da se okupljamo sa svojom familijom i prijateljima i gde ćemo se svi lepo osećati. Na kraju, uz razne sugestije arhitekte, kuća je bila baš onakava kakvu smo je hteli. Sama gradnja je trajala godinu dana, a onda smo već naredne godine sa sinom Nikolom došli da ovde provedemo odmor.


Prilikom izbora građevinskog materijala, Bodiroge su koristili iskustva italijanskih građevinara. Naime, veći deo kuće, spolja i iznutra, prekriven je italijanskim mermernim i traventino pločama. Sve prostorije opremljene su minimalistički, ručno rađenim nameštajem po meri i od istog materijala.
Na prvom spratu, ispred koga se prostiru dve stepenasto napravljene terase na kojima je Nikola napravio prve korake, smeštene su dnevna soba, kuhinja i trpezarija. U njima se nalaze dva neobična stola. Manji, trpezarijski, na kome stoji nekoliko ikona i Sveto pismo, kupljen je u Barseloni, dok je veći, za kojim obeduju, donesen iz Grčke. - Dok smo živeli u Atini, u prizemlju kuće smo hteli da napravimo tavernu u kojoj ćemo spremati srpske specijalitete kad nam u goste dođu strani košarkaši. Toliko sam se zaljubila u ovaj sto da nisam htela da ga ostavim, mada nisam znala šta ću sa njim. Onda je krenula gradnja kuće i doneli smo ga ovde. Divno se uklopio u ambijent - priča Ivana.



Plakar, krevet i komoda smešteni su ispod dva bela lavaboa, dok je lepo dizajnirano kupatilo odvojeno prozirnim staklom od ostatka prostorije, što ambijentu daje sofisticiran izgled. Prednji zid je čitavom svojom dužinom odvojen staklenim vratima od terase koja se nalazi ispred.

- Ponekad leškarimo u krevetu i po dvadesetak minuta, a ujutro, čim se probudimo, ugledamo more, ostrva, deo zaliva. To je čaroban trenutak. Kad je vreme toplo, otvorimo vrata i slušamo udaranje talasa o portu. Vetar zimi donosi vlagu, pa za spoljna vrata i prozore nismo koristili drvo, nego smo se odlučili za praktičnije materijle. Ivana i ja volimo da pijemo kafu na nekoj od terasa, ali nam je omiljena ona u prizemlju. Najpre je bilo zamišljeno da se preko drvenih greda koje natkriljuju terasu prostre belo platno, ali kad smo videli kako brzo raste loza koju smo zasadili pored, odustli smo od toga. Na trećem spratu je smeštena teretna. Nikola već zna kako se koristi trenažni bicikl, ali priznaje da je mama najbolji plivač u kući. Najveće zadovoljstvo nam je kad vidimo našeg sina kako se sa drugovima igra u dvorištu ispred kuće. Bilo kako bilo, ovo je naša mirna luka koja nas čeka i u kojoj punimo baterije za nove izazove koji su pred nama - kažu Ivana i Dejan.

Tekst: Vesna Čađenović
Foto: Risto Božović

Komentari (0)

Loading
Tamara Roksandić hellomagazin