Glumci serije "Preživeti Beograd" o svojim ambicijama i surovosti velegrada

Glumci serije "Preživeti Beograd" o svojim ambicijama i surovosti velegrada

Autor: | 05/05/2020

0

Glumci serije Preživeti Beograd, Nina Nešković, Tamara Šustić, Dejan Maksimović i Nikola Šurbanović, govore o svojim ambicijama, nadama, čežnjama, o tome kako se osamostaljuju i prilagođavaju

Priča o mladim ljudima i njihovim ambicijama, o pridošlicama i starosedeocima Beograda, o nadi i čežnji, usponima i padovima, ekranizovana u seriji “Preživeti Beograd”, lako je našla put do publike. Sa istim interesovanjem prate je momci i devojke koji su tek zakoračili u život, kao i generacije njihovih roditelja, a uz komentare “baš tako je bilo” mnogi bi se zakleli da je scenario pisan na osnovu iskustava kroz koja su lično prošli. Nina Nešković, Tamara Šustić, Dejan Maksimović i Nikola Šurbanović pričali su nam o svojim ambicijama, nadama, čežnjama, osamostaljivanju i prilagođavanju.

Šta bi glumci serije Preživeti Beograd rekli o sebi nekom nepoznatom

Na početku smo ih pitali šta bi još rekli o sebi nekome koga su tek upoznali.

Nina: Kad imam vremena, radim kao turistički vodič na kajak-turama. Zaljubljenik sam u prirodu. Svuda po gradu idem bajsom. Opušta me druženje sa prijateljima, upoznavanje novih ljudi, putovanja, kao i najlepša životna uloga koju sam do sada dobila - uloga tetke.

Tamara: Ranoranilac sam, potrebna mi je jutarnja tišina. Povezana sam sa prirodom. Nestrpljiva sam, brza, osoba od akcije. Treniram kros-fit, idem na jogu, trčim, plivam. I ne volim da kasnim.

Nikola: Volim fizičku aktivnost, u poslednje vreme fokusiran sam na kung-fu. Umem da kuvam. Raduju me susreti sa novim ljudima.

Dejan: Sebe bih opisao kao čoveka sa mnogo prijatelja. Nekada uspešan odbojkaš, a uskoro i diplomirani ekonomista.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Dejan Maksimović (@_maksimovic_) on Jan 17, 2020 at 8:18am PST

Neki bi rekli da umetnici nisu vešti s novcem.

Dejan: To su stereotipi, od nečega se mora živeti. Kad sam upisao glumu, malo se snimalo i profesionalna budućnost nije delovala obećavajuće. Srećom, situacija se menja nabolje. Za razliku od njih troje, koji su oduvek znali da će biti glumci, mene je zanimala ekonomija. Prve dve godine dao sam u roku, a onda sam rešio da polažem prijemni na novosadskoj akademiji. Na klasu me je primio profesor Boris Isaković. Kad sam otišao u studentsku službu na Ekonomskom fakultetu i tražio da se ispišem, gledali su me kao da sa mnom nešto nije u redu. Kasnije sam se vratio na ekonomiju, koju privodim kraju. Glumu sam diplomirao 20. juna, a već 1. jula počeo sam da snimam seriju “Preživeti Beograd”. Ulogu sam, kao svi mi, dobio na kastingu.

Da li ste se poznavali odranije?

Nikola: Sretali smo se jer je posao to zahtevao. Nina i ja upoznali smo se na snimanju “Sinđelića”, dok sam sa Tamarom radio seriju “Grupa”. Dejan i Tamara su, kao i ja, studirali u Novom Sadu, s tim što sam nešto stariji od njih. Serija “Preživeti Beograd” dodatno nas je zbližila. Verujem da je publika prepoznala tu lepu energiju.

Pročitajte: Vojin Ćetković - Ogromna je sreća provoditi život tamo gde si se rodio

Vaši junaci moraju da prežive Beograd, a kako ste vi “preživeli” snimanje prvih dvadeset epizoda?

Dejan: Uloga Žanka je moje “vatreno krštenje” pred kamerama, samim tim osećao sam ogromnu odgovornost, pa i strah. Prve dve nedelje su mi bile stresne, a onda se posao pretvorio u uživanje.

Nikola: U pojedinim trenucima bilo je interesantno i zabavno, a kako je rad odmicao i naporno, ali uglavnom divno.

Nina: Značili su nam saveti i podrška iskusnijih kolega. Meni su, recimo, mnogo pomogli Igor Đorđević i Nebojša Milovanović. Susret sa fantastičnom Mirom Banjac nikada neću zaboraviti. Imale smo jednu scenu i bilo je predivno. Mi mladi smo često razmaženi i mislimo da imamo pravo na sve, a ona je primer profesionalnosti koji treba slediti. Nekoliko puta sam se i posramila jer njoj sa devedeset godina ništa nije teško - strpljivo čeka red, sama ide po kafu...

Kako su se mladi glumci serije Preživeti Beograd osamostaljivali i prilagođavali velikom gradu

Akteri serije moraju da se prilagode novoj sredini ukoliko žele da opstanu. Kakva su vaša iskustva?

Tamara: Fakultet sam završila u rodnom Novom Sadu, ušuškanom gradu gde se svi poznaju, pa su mi studentski dani bili lagodni i bezbrižni. Pre godinu dana upisala sam master i preselila se u Beograd. To je već bio izazov. Samostalan život zahtevao je jednu vrstu odgovornosti koju, dok sam živela sa roditeljima, nisam imala. Čini mi se da sam preko noći odrasla. Mom temperamentu prija užurbani tempo metropole. Srećna sam što ove godine dajem Beogradu.

Dejan: Kada sam pre šest godina došao iz Užica u Beograd, bilo mi je jezivo. Prošao sam sve faze poznate studentima iz unutrašnjosti. Na autobuskoj stanici čekao sam torbe sa hranom koju mi je majka redovno slala. Kući sam odlazio svakog petka i nastojao da se vratim u ponedeljak ujutru, nikako u nedelju uveče. Trebalo mi je vreme da se pronađem u novom gradu. Taman kad je počelo da mi biva lepo, zbog akademije sam se preselio u Novi Sad, i onda sam sve iznova prošao. Moram da priznam da se nikada nisam navikao na tu sredinu, jedva sam čekao da se vratim u Beograd.

Pročitajte: Tamara i Petar za “Hello!” - O braku, deci i ulogama života

Nikola: I ja sam se, poput Dejana, teško privikao na život u Novom Sadu. Srećom, roditelji su mi bili u Beogradu, na sat vremena vožnje. U početku sam delio stan sa trojicom kolega sa klase, neko vreme sam živeo sam, a kasnije sa bivšom devojkom. Imao sam sreću da prođem kroz slične okolnosti kao glavni likovi u seriji. Zašto kažem sreću? Zato što odlazak u drugi grad i razdvajanje od porodice i prijatelja utiče da čovek ranije sazri, sebe dobro upozna, nauči da se nosi sa izazovima... Bio sam posvećen onome zbog čega sam došao u Novi Sad, ali ne mogu da kažem da nije bilo druženja i izlazaka. U jednom trenutku sam od muke naučio da kuvam, a onda sam shvatio da mi se to dopada. Možda je do genetike, deda je bio kuvar. (smeh)

Nina, ni vi nemate iskustva sa životom u studentskom domu, ali ste o tome slušali od roditelja.

Nina: Mama i tata upoznali su se u „Studenjaku“, a o tom periodu života i danas pričaju sve najlepše. Super su se provodili, ali su pre svega bili posvećeni studijama. Bojim se da ja ne bih bila toliko disciplinovana, verujem da bi mi sve drugo bilo zanimljivije od knjige. (smeh) Roditelji su podržali moju želju da postanem glumica. Plan je bio da, ako me ne prime, godinu dana učim jezik i radim, a onda bih probala ponovo. Svakako ne bih odustala.

Pročitajte: Ivana Dudić – Nije mi ni žao ni teško što nemam vremena za privatni život

I vi ste rano započeli samostalan život.

Nina: Imala sam intimna preispitivanja, pa i strahove, ali bila sam sigurna da sam spremna da preuzmem odgovornost. Odluka da ne živim sa roditeljima došla je spontano i prirodno, a svakako mi znači što smo u istom gradu i znam da na njih mogu da se oslonim. Već nekoliko godina delim stan sa najboljim drugaricama sa klase, Martom Bjelicom i Jovanom Stojiljković.

Tamara, kakvi ste vi bili u godinama koje ima vaš lik iz serije?

Tamara: Nikada nisam puštala da me život nosi. I sa 18 sam znala šta želim, a imati viziju već je pola obavljenog posla. Kada se rodila ljubav prema glumi, bilo je to ili ništa. Zahvaljujući velikoj posvećenosti snovi se pretvaraju u realnost. Dragocene su mi uloge koje imam u serijama “Grupa” i “Psi laju vetar nosi”, ali Nevena mi je prirasla srcu. Zajednička nam je volja za životom.

Koji savet biste joj dali?

Tamara: Rekla bih joj da ne rasplinjuje energiju po Beogradu, već da nađe fokus. Njena veza sa Stevanom toliko je iskrena i divna da bih volela da budu zajedno do kraja života. Ipak, čovek se gradi učeći kroz razne ljubavi, pa zato mislim da bi Nevena trebalo da pruži šansu i drugima, iako je njen odnos sa Stevanom pravi, iskonski.

Nikola: Stevan nije otišao od kuće sa željom da uči i napreduje, već zbog ljubavi. Da njegova devojka nije krenula u Beograd na studije, zauvek bi bio srećan u svom selu, prvi u osmoj ligi. Ja bih mu došapnuo da po pitanju ljubavi može da bude miran, ali ne bi bilo loše da se više posveti sebi. Njemu je, zapravo, mnogo dosadno.

Pročitajte: Ivana Dudić i Miloš Đurović- Za pravu ljubav se vredi boriti

Dosta radite, gledamo vas u nekoliko projekata, a kažu da je pevanje vaš skriveni talenat.

Nikola: Pevao sam u nekoliko crtanih filmova i svojevremeno sam učestvovao u studentskim mjuziklima. To je žanr koji me i danas privlači. Kao klinac imao sam tribjut-bend “Vruća kafa”. Vodila me je ideja da, ako postoji “Ladno pivo”, što ne bi i “Vruća kafa”? (smeh) Naravno, to je kratko trajalo, ali smo se lepo družili.

Hoćemo li navijati za ljubav Ružice i Žanka?

Dejan: Nema čoveka koji nije prošao klinačka zaljubljivanja, pa verujem da će se mnogi prepoznati u toj ljubavnoj priči. Dosta ljudi mi je reklo da smo Nina i ja izgradili dobar odnos pred kamerama i da su već posle prve epizode pomislili “ovo dvoje će biti zajedno”. (smeh) Tek će se emitovati epizode u kojima njihova ljubav kulminira.

Šta bi mladi glumci serije Preživeti Beograd izabrali između ljubavi i karijere pročitajte na sledećoj strani..

.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Tamara Šustić (@tamarasustic) on Oct 27, 2019 at 1:18pm PDT

Da morate da vagate između ljubavi i karijere, na koju stranu bi prevagnuo tas?

Tamara: Teško pitanje. Živimo u vremenu kada se od žene očekuje da bude i karijerista, i supruga, i majka, i da dobro izgleda... Dakle, mora da tumači nekoliko različitih uloga. Nije nam lako, ali tražile smo veću samostalnost. Smatram da su ljubav i karijera jednako važne. Ljubav je podstrek da pružimo maksimum na profesionalnom planu. Istovremeno, ako si zadovoljan poslovnom situacijom, miran si i ispunjen. Ja još tražim pravu meru i vijam brzinu za sve što želim da postignem

Nina: Nadam se da se nikada neću naći na toj vrsti klackalice. Trenutno imam partnera koji dobro razume moj posao iako nismo iz iste branše, i ovo nikad nije bila tema oko koje smo se sporili. Najvažnije je da čovek bude profesionalno zadovoljan sobom, jer samo takav i drugom može da bude dobar. Ni ja ne bih partneru postavljala takav ultimatum.

Nikola: Filozofsko pitanje. Svako bira svoj put, ali ako mene pitate, ljubav je prava stvar. Kad imate ljubav, imate i sreću, a kad imate sreću, imate sve što vam je potrebno. Ne doživljavam glumu kao posao, već kao neodvojivi deo sebe. Mlad sam i na početku karijere, još sam gladan uloga.

Pročitajte: Ekskluzivno za “Hello!”: Jelena Svetličić pokazala svoj luksuzni dom (foto)

Verujem da vam je inboks prepun poruka obožavalaca.

Dejan: Otkako je serija počela da se emituje, subotom uveče “zatrpan” sam porukama. Trebalo mi je vreme da se na to naviknem. Zanimljivo je da i stariji i mlađi pišu da su se nalazili u identičnim situacijama, prepoznaju se u nekim ljudima i rečenicama.

Nina: Srećna sam kad mi neko napiše da mu se dopada ono što radim. Takve stvari laskaju, ali i obavezuju. Nadam se da dajemo dobar primer.

Tamara: Do mene su uglavnom stizale lepe reči. Često insistiram da čujem i kritiku, jer je smatram konstruktivnom. Uvek ima prostora za napredak, zašto da ne budemo bolja verzija sebe.

Vas dve ste veoma lepe i negovane. Koliko vam znače neki tipično ženski rituali kao što je šoping?

Nina: Bila bih najsrećnija kada bi mi neko svako jutro donosio odevnu kombinaciju za taj dan. (smeh) Za mene šoping je smaranje i obaveza, osim ako ne kupujem sportsku opremu. U principu, uvek znam šta mi treba. Ako se dvoumim između dve stvari, najčešće ne kupim nijednu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Nina Neskovic (@neskovicnina9) on Jan 27, 2020 at 4:45am PST


Tamara: Nemam vremena da se posvetim sebi onoliko koliko bih želela, ali mislim da bi svaka žena trebalo da vodi računa o izgledu. Moj stil dosta se promenio poslednjih godina. Ranije sam na sebi obavezno imala mnogo boja, sad sam se svela na crnu. Došla sam na to da je manje - više, i to mi prija. Volim minimalizam jer mi dozvoljava da dišem.

 

Eva Čubrović Luka Šarac/Instagram

Pročitajte još