Zašto ne živimo sve duže, da li je dostignut maksimum?

Zašto ne živimo sve duže, da li je dostignut maksimum?

Autor: | 06/10/2019

0

Dva poslednja veka životni vek ljudi produžavao se ubrzanim i postojanim tempom.  Tokom 1840-ih godina ljudi su u proseku živeli nešto duže od četrdeset godina, ali posle toga su, ranih 1900-ih, tokom viktorijanskog razdoblja bolja prehrana, higijena, uslovi življenja i razvoj sanitarnog sistema uticali na produženje životnog veka do šezdeset godina.

Kako je odmicao 20. vek, uz izuzetak ratnih godina, ostvaren je daljnji napredak uvođenjem opšte zdravstvene zaštitite i vakcinisanjem u detinjstvu, piše BBC.

Novi je napredak ostvaren sedamdesetih godina prošlog veka nadalje, zahvaljujući zdravstvenim dostignućima u načinu lečenja, posebno pacijenata koji su doživeli moždani i srčani udar.

Ti krupni koraci bili su toliko značajni da je, do početka 21. veka, očekivani životni vek pri rođenju iznosio 80 godina za žene i 75 za muškarce. Trend se nastavljao na način da su demografi stanovnicima dodavali još po godinu dana života otprilike svake četiri godine. Ali potom je taj trend odjednom stao ili preciznije, prilično naglo se usporio, a prekretnica se dogodila 2011. godine.

Devijacija ili dugoročni trend? 

Isprva su se stručnjaci pitali da li je reč o nekoj devijaciji. Naime, godina 2015. bila je izuzetak. Broj smrtnih slučajeva je naglo porastao, posebno tokom zime kada je svetom kružio vrlo snažan soj gripa.  Ali danas je jasno da se tu dogodilo i nešto više osim kratkoročne anomalije. Po zadnjim podacima Nacionalnog zavoda za statistiku za 2016. - 2018., isključene su posledice teške zime.

I premda se u međuvremenu dogodilo manje poboljšanje, brojke su još uvek niže nego što je to bilo ranije. Aktuelni trendovi upućuju na to da će trebati da prođe više od 12 godina da stanovnici Velike Britanije 'dobiju' još jednu godinu života.

Koji su uzroci?

Neki naučnici smatraju da su, posle toliko godina napredovanja ljudi jednostavno dostigli gornju granicu životnog veka.  Najstarija živa osoba u službenoj evidenciji bila je Francuskinja Žan Kalment koja je umrla u 122. godini, ali to je bilo pre više od 20 godina.

Po rezultatima studije čije je rezultate objavio naučni časopis Nature, granica životnog veka čoveka je, ako isključimo ekstreme poput Kalment, oko 115 godina.

Jedan od njih je i američki genetičar Dejvid Sinkleir koji je napisao knjigu "Životni vek", a u njoj piše o tome da bi poboljšanjem gena povezanih s dugovečnošću ljudi možda mogli da žive i duže od Žan Kalment.

Složen raspon činilaca

Stručnjak za pitanja starenja engleske Nacionalne kancelarije za statistiku Edvard Morgan smatra da se iza ovog trenda verovatnije krije složen raspon činilaca. Kaže da bi voleo da proširi istraživanje.

Engleski Zavod za javno zdravstvo već je sprovelo deo istraživanja. Po jednome objašnjenju u poslednjih nekoliko decenija nije bilo većih medicinskih ili zdravstvenih otkrića. Ljudi, na primer ne umiru više u tolikoj meri od jedne bolesti, ali njihovo mesto zauzimaju druge.

Uz veći broj ljudi koji uspevaju da prežive srčane i moždane udare i rak, zabeležen je porast smrtnih slučajeva kao posledica demencije.

I dok medicinska zajednica nastoji da otkrije na koji način da uspori razvoj ove bolesti, rast očekivanog životnog veka je zaustavljen. Zavod za javno zdravstvo Engleske proučavao je i utjicaj siromaštva na dužinu životnog veka, a bivši savetnik WHO-a Majkl Marmont veruje da ono igra određenu ulogu.

hellomagazin.rs Guliver/Thinkstock
Tagovi: život