Jelena Ćuruvija Đurica: Kad preteram slušajući srce, razum me vrati na pravi kolosek

Jelena Ćuruvija Đurica: Kad preteram slušajući srce, razum me vrati na pravi kolosek

Autor: | 20/04/2019

0

 

Otkriva da kontrolu nad daljinskim upravljačem uvek prepušta suprugu i ćerki, da ne voli da gleda sebe na televiziji i da priprema izložbu u čast svog oca, novinara Slavka Ćuruvije

Šta okupira vašu profesionalnu pažnju ovog proleća?

- Proleće je burno počelo. Snimala sam seriju “Pogrešan čovek”, zatim seriju “Grupa”, koja će se emitovati na „Radio-televiziji Srbije“, i, evo, upravo završavam rad na predstavi “Koferče” u “Madlenianumu”. Pored toga, spremam izložbu povodom dvadesetogodišnjice smrti mog oca Slavka Ćuruvije zajedno sa fondacijom koja nosi njegovo ime.

O čemu ste razmišljali kada ste poslednji put gledali sebe u nekoj televizijskoj sceni?

- Generalno ne gledam sebe, sem ako mi je na snimanju neke scene bilo zanimljivo, pa me zanima da li je ispalo dobro na kraju. Recimo, u seriji “Ubice mog oca” imala sam jednu intenzivnu i emotivnu scenu sa Vukom Kostićem. To sam baš želela da vidim. Bila sam zadovoljna na snimanju, ali i kada sam kasnije scenu pogledala kod kuće.

Pamtite li prvu rečenicu koju ste izgovorili pred kamerama?

- Ne. Kao student snimala sam ispitne filmove mojih kolega reditelja, tako da se prva rečenica desila dosta davno.

Zbog čega gluma, a ne nešto drugo?

- Ja jesam i mnogo toga drugog, ali gluma je primarna zato što je i radost, i muka, i tuga, i veselje, i ludost, i krajnost, i hrabrost, i ekstremnost. Ukratko, uz glumu je život zanimljiv i šaren.

Ko je “gazda” daljinskog upravljača u vašoj kući?

- Moja ćerka Marta. Crtani, crtani, crtani... Onda dođe moj suprug i krene fudbal, fudbal, fudbal...

Kada bi se vaša ćerka pitala, koji crtani junaci bi živeli sa vašom porodicom?

- Sve princeze, Patrolne šape, umizumi, gupiji, Pepa prase, Maša i medved...

Postoji li neka zanimljiva priča o tome kako je Marta dobila ime?

- Jedan dan sam, u već dubokoj trudnoći, počela da čitam ženska imena na nekom sajtu. Sve što je meni bilo zanimljivo suprug i moja mama su odbacivali uz prigodne komentare. Marta je bilo jedino ime oko kojeg su se složili.

Da li je tačno da su njen dolazak na svet pozdravili i glumci Narodnog pozorišta, koji su u kostimima iz predstave došli u porodilište?

- Jeste. Moj suprug Aleksandar te večeri trebalo je da igra “Hedu Gabler”. Pre početka predstave odveo me je u porodilište i pošto je bilo malo napeto oko stanja bebe, on je prepadnut i prebledeo došao u Narodno pozorište, gde su ga čekale kolege iz predstave. Kad su ga ugledali, shvatili su da nešto nije u redu. Otkazali su predstavu i onako našminkani došli u “Narodni front”, gde su čekali da se porodim. Najzanimljivije je što je Milorad Mandić Manda prvi saznao da sam se porodila i da je Marta dobro. Sedeo je u kafani, sasvim slučajno, sa ginekologom koji radi u “Narodnom frontu”. Čim je čuo vesti od supruge Anje, koja je sa mojim mužem bila u porodilištu, tražio je od prijatelja ginekologa da zove dežurnu babicu. Aleksandar, koji je sedeo u kancelariji moje doktorke, saznao je da sam se porodila tako što mu je Manda javio iz kafane. Posle su svi, naravno, završili u toj kafani.

Kako glasi vaš lajtmotiv za dobar početak dana?

- Samo polako.

Ko je zadužen za prvu jutarnju kafu, suprug ili vi?

- Uglavnom prva ustajem, pa skuvam kafu i “smućkam” doručak.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Gloria Magazin Srbija (@gloriamagazinsrbija) on Nov 17, 2018 at 2:24am PST

Za koga ste Jelena i Aleksandar, a za koga Ćura i Đura?

- Za sve ljude iz posla i za prijatelje. To su nam nadimci iz detinjstva, nekako su se složili u kombinaciji kao “Dolce & Gabbana”.

Kada je pravo vreme da se dete povede u pozorište?

- Marta je imala nekoliko meseci kad sam je prvi put odvela da pogleda predstavu za bebe, u našem pozorištu “Duško Radović”. Sad imamo predstavu “Knjiga lutanja”, predviđenu za malu decu. Marta odavno ide u pozorište i to baš voli.

Ima li istine u uvreženom mišljenju da su glumci sujeverni?

- Kako ko i kako kad. Bilo je predstava gde sam tokom procesa pripreme radila uvek iste stvari, pa mi je onda to ostalo i posle premijere. Imam neki osećaj da će se nešto poremetiti ako prekinem tu tradiciju.

Šta smatrate gubljenjem vremena?

- Raspravljanje sa neinteligentnim, bahatim i bezobraznim ljudima.

Koja reč najbolje opisuje vaš karakter?

- Nisam sigurna da je jedna reč dovoljna. Nije lako opisati osobu. Svakome se dajemo drugačije. Pretpostavljam da bi me svako od ljudi koje poznajem drugačije okarakterisao.

Šta ste skoro sebi kupili a da vas je baš obradovalo?

- Uvek se obradujem pažnji koju mi neko pruži, poklon nije važan. Znam da sebe oraspoložim nekom sitnicom, kao što je šarena prolećna košulja koju sam nedavno kupila. Poslednje što me je obradovalo je cveće od Marte.

Dozvoljavate li sebi da isključite mobilni telefon na dan-dva?

- Ne isključujem telefon, ali ga rado stavim na “sajlent” i ne pogledam satima. Kad sam na putu, često ga ostavim u sobi.

Slušate li više srce ili razum?

- Iako ne deluje tako, više slušam srce. Kad preteram, umeša se razum da me vrati na pravi kolosek.

 

Eva Čubrović Duško Filipović

Najnovije vesti