Marina Abramović: Sloveni su nostalgični, stalno razmišljaju o "boljoj" prošlosti

Marina Abramović: Sloveni su nostalgični, stalno razmišljaju o "boljoj" prošlosti

Autor: | 22/01/2019

0

-Moje detinjstvo i mladost, sve dok nisam otišla 1975, meni je bila zemlja koju sam tad intenzivno osećala, no s ovom zemljom danas, tom Srbijom, gotovo da ne osećam ikakvu poveznicu. Jedina veza, jedina spona koju sad želim da imam s tom izložbom iduće godine je s mladim ljudima, ne sa svojom generacijom. Jer u svojoj generaciji nikada nisam niti bila zaista prihvaćena. Da, sad me pozivaju, čak radimo i kratki film koji se zove 'Coming home'", rekla je Marina Abramović u intervjuu za Jutarnji list u kom je govorila o retrospektivnoj izložbi "Čistač" zakazanoj za sledeću godinu u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.

-Ne volim retrospektive, retrospektiva zvuči kao: 'OK, radi retrospektivu, za tri godine će umreti.' Ali, jako mi se sviđa taj naziv 'Čistač'. Čišćenje emocija. Čišćenje prošlosti, pogled unatrag s nove točke. To je poput čišćenja i kreiranja nove realnosti, rekla je ona.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Marina Abramovic Institute (@abramovicinstitute) on Feb 16, 2017 at 2:22pm PST


Na pitanje da li Beograd doživljava svojim domom, Abramović je rekla da nijedno mesto ne oseća na taj način.

-Taj osećaj više nemam. Mislim da je to jako slovenski, taj osećaj za domom. Moj je dom moje telo. Gde god da jesam, osećam se dobro u tom telu i to mi je bitno. Jer, mi Sloveni uvek imamo nostalgiju, konstantno razmišljamo o prošlosti, kako je pre bilo bolje, kako sada više nije tako dobro. Ja jedino razmišljam o sadašnjosti, o trenutku u kojem jesam. To je jedina realnost i kad to znaš, zapravo ti se proširi, a ne suzi slika. Jer, sada je zapravo jedino što imamo. Sledeće sekunde asteroid može lupiti o Zemlju i svi ćemo prestati da postojimo, rekla je ona.

Abramović je u intervjuu govorila o svom životu, kao i ponudama da o njemu snimi film, napravi predstavu. Jedan od tih pokušaja predstavlja zamisao reditelja Boba Vilsona koji je, nakon razgovor sa njom, zaključio da bi ta predstava trebalo da bude, ne tragedija, nego urnebesna komedija.

-Najgore je ako od nečeg tragičnog napraviš da izgleda tragično, tada dobiješ - kič. Ali ako to prikažeš na komičan način, zahvatiš zapravo puno dublje. Tako, recimo, radi i Dalaj-Lama. Uvek počne s nečim zabavnim, govori da ako hoćeš ljudima da ispričaš tragičnu istinu moraš prvo da im smehom otvoriš srca, rekla je.

-Što se tiče mene i odnosa prema vlastitoj prošlosti, sad mogu reći da sam konačno, nakon što sam izdala knjigu, nakon što sam živela jako intenzivan život, sad sam sasvim u redu. Mislim da sam oslobođena od prošlosti, o njoj uopte ne razmišljam. Trebalo mi je dve godine da napišem tu knjigu, nakon što sam je završila kao da se više i ne moram sećati prošlosti. Mogu samo da hodam prema budućnosti.

https://www.hellomagazin.rs/domace-vesti/marina-abramovic-hrabrost-je-veoma-bitna-u-suprotnom-imate-ugusen-zivot/

Knjiga je za nju, govori, imala terapeutsku ulogu.

-Posvetila sam je - prijateljima i neprijateljima. Jer, puno je prijatelja koji su, nakon čitanja te knjige, postali neprijatelji, i puno neprijatelja koji su se pretvorili u - prijatelje. Ispisati tu priču bilo je - oslobađajuće. Kad sam je završila, bila sam silno srećna, osećala se olakšano. Kao da je neki novi život ušao u mene. Otvorio se prostor za postojanjem samo u sadašnjosti. Prošlost je završena. Sva ta gorčina, sve te stvari koje sam htela da ispričam i s kojima sam izišla van, a bila sam vrlo iskrena, u prvom redu sam htela da budem iskrena prema sebi i reći šta to pamtim. Jer sećanje je čudno, varljivo. Različiti ljudi iste stvari pamte na sasvim različite načine. Iskreno sam ispričala kako pamtim, ono što je pohranjeno u mojoj memoriji, rekla je Marina Abramović.

Hellomagazin.rs Guliver/Getty, Instagram

Pročitajte još