Kaliopi Bukle: Osmeh je najveće skrivalište tuge, a ja svoj ne krijem, već ga darujem

Kaliopi Bukle: Osmeh je najveće skrivalište tuge, a ja svoj ne krijem, već ga darujem

Autor: | 14/12/2018

0

Jedinstvenim spojem nežnosti i snage u svom vokalu, makedonska pop diva Kaliopi Bukle duže od tri decenije omekšava i najtvrđa srca. Uz njene pesme tuguje se i veseli, a emocija koju raspršuje kada zapeva ima opojnu moć.

Da energiju kojom zrači na sceni poseduje i u privatnom životu nikada nije krila. U intervjuu za “Hello!” vrsna muzička umetnica otvoreno govori o životnim izazovima, odnosu sa bivšim muževima, kompozitorom Romeom Grilom i glumcem Vasilom Zafirčevim, kao i sinu Paku.

Kako neko ko je poznat po širokom osmehu peva tako tužne pesme?

- Osmeh je najveće skrivalište tuge, a ja svoj ne krijem, već ga darujem. Zato i najveće tuge pevam sa osmehom.

I ovog puta sarađivali ste sa bivšim suprugom Romeom. Jeste li vi dokaz da i posle velike ljubavi mogu da ostanu velika prijateljstva?

- Mi smo čist dokaz da je to moguće. No, to ne znači da ne umemo i da se posvađamo. Baš kao što rade najveći prijatelji. (smeh)

Perfektno osluškujete jedno drugo kada je umetnost u pitanju. Iz ove perspektive, šta mislite zbog čega u ljubavi niste bili jednako uspešni?

- U muzici, Romeo i ja smo jedno drugom pola duše. Neverovatno se razumemo i dopunjujemo. Mi smo morali da se sretnemo u ovom životu kako bismo stvarali muziku koju stvaramo. Ne slažem se da u ljubavi nismo bili jednako uspešni, ta emocija je i te kako prisutna među nama, samo je promenila oblik. Mi smo najbolji prijatelji i familija. Zauvek.

Jeste li i sa drugim bivšim suprugom Vasilom Zafirčevim ostali bliski bez obzira na razvod?

- Naravno.

Kako u ovim godinama i sa dvostrukim iskustvom gledate na instituciju braka? Da li biste se ponovo udali?

- Gledam upravo tako, kao na instituciju. Pre bih otpevala deset koncerta u jednoj noći nego ponovo svadbu! (smeh)

Nedostaje li vam sin, da li biste voleli da se i on vrati u Makedoniju?

- Moj sin je odrastao čovek. Često dolazi u Makedoniju, ja ga još češce posećujem u Švajcarskoj, a sada mu je više potrebna žena nego mama, što je i normalno.

Jeste li zadovoljni sobom kao majkom i da li žalite što se niste ponovo ostvarili u toj ulozi?

- Najbitnije mi da je moj sin zadovoljan sa mnom. Naravno da mi je žao što, zbog karijere, nisam stigla da imam više dece, jer ih mnogo volim.

Izjavili ste da ste u jednom trenutku zaboravili na sebe i život podredili drugima. Jeste li uspeli da sebe stavite na prvo mesto?

- Ako sam zaista baš tako izjavila, dozvolite mi da se korigujem. Podrediti život drugima ne znači zaboraviti sebe, već posvećenost. Onog trenutka kad shvatimo da je prvo mesto rezervisano i za naše uspehe i rad, tada smo najbliži najvećem izazovu - životu.

Šta ste sebi najteže oprostili?

- Nikada mi nije bilo teško da opraštam, ni sebi ni drugima. To je čin koji bi trebalo da se obavi sa najvećom lakoćom, jer samo u tom slučaju reč je o istinskom praštanju.

Smatrate li da se u zrelim godinama voli iskrenije nego u mladosti?

- Ne, jer kada se voli, voli se bez obzira na godine.

Deana Đukić Kristijan Teodorov