Aleksandar Radojičić i Miona Marković: Dobra energija kao početak bliskog prijateljstva

Aleksandar Radojičić i Miona Marković: Dobra energija kao početak bliskog prijateljstva

Autor: | 06/11/2018

0

Novi projekat Dragana Bjelogrlića “Žigosani u reketu” još nije stigao pred gledaoce, a već izaziva pažnju javnosti. Serija koja govori o prijateljstvu Srbina i Hrvata, ljubavi prema košarci i novim šansama koje život pruža okupila je impozantnu ekipu, u kojoj su se našli i Aleksandar Radojičić i Miona Marković. Šarmantni glumački par upoznao se na kastingu, a u intervjuu za “Hello!” pričao nam je o uspešnoj saradnji iz koje su se rodili lepo drugarstvo, kolegijalnost i popularnost. U susret premijeri koju svi s nestrpljenjem očekuju razgovor smo počeli upravo aktuelnom temom.

Kojoj ciljnoj grupi se obraća serija “Žigosani u reketu”?

Miona: Svaka generacija naći će nešto za sebe. Serija prati porodične odnose, ali istovremeno govori i o sportu, korupciji, današnjem novinarstvu. Ima tu i politike, tabloida, spletki, ljubavnih zapleta.

Aleksandar: Praćenje serije biće zanimljivo i zbog toga što je snimana na više lokacija, pa i u Puli, odakle smo se vratili pre nekoliko dana. U prilog kvaliteta govori i podatak da je sve rađeno filmskom kamerom.

Statistike pokazuju da su uz male ekrane obično žene. Koji sadržaji, po vašem mišljenju, drže pažnju jačeg pola?

Aleksandar: Ako ostavimo po strani konkretne teme, jer sve je pitanje ukusa, rekao bih da muškarci ne vole da čekaju sedam epizoda kako bi videli rasplet određene situacije, već žele da se priča zaokruži u roku od 45 minuta. Dame imaju kulturu gledanja ovog televizijskog formata i strpljivije su po tom pitanju.

Da li glumci imaju veću tremu dok snimaju ili kad dođe vreme da publika iznese svoje mišljenje?

Aleksandar: Mi smo tu da radimo najbolje što znamo i umemo, a obično nemamo predstavu kakav će biti finalni proizvod. Premijeru i sami željno iščekujemo jer često tek tada vidimo finalnu verziju. Publika daje krajnji sud.

Miona: S obzirom na to da još snimamo, ja i dalje imam tremu. U našem poslu svaka nova uloga znači početak i podrazumeva novu dozu odgovornosti, te verujem da ću uvek osećati te pozitivne žmarce.

Pretpostavljam da ste tako osećali i pred početak prikazivanja serije “Jutro će promeniti sve”?

Miona: Apsolutno, tim pre što je serija drugačija od svega što smo do sada imali u televizijskoj ponudi. Svi junaci su realno prikazani i verujem da je to jedan od razloga što su komentari fantastični. Igram malu, ali šarmantnu rolu, pojavljujem se u pet-šest epizoda, dok je Ana Marija Zečević, koju tumačim u “Žigosanima”, mnogo veća i ozbiljnija uloga.

Vi ste na početku profesionalnog puta. U kom žanru mislite da možete da pružite maksimum?

Miona: Doskoro sam verovala da mi drama više leži, ali sreća da postoje kastinzi. (smeh) Nikad ne znate kakvim očima vas drugi vide. Volela bih sve da probam i baš zato mi se mnogo sviđa što su uloge koje sam do sada radila bile dijametralno suprotne.

Aleksandre, vas smo gledali u različitim ulogama, ali izgleda da od onih sa sportskim bekgraundom ne možete da pobegnete.

Aleksandar: Dovoljno dugo sam trčao za loptom na košarkaškom i fudbalskom terenu, vreme je da avanzujem i postanem makar pomoćni trener. Šalu na stranu, takve uloge su prilično zahtevne, a u ovoj seriji utakmice su prikazane baš realno. Bilo je dana kada smo snimali napolju, na 35 stepeni, a ništa prijatnije nije bilo ni u sali koja nije klimatizovana. Kod ovakvih projekata podrazumeva se da ima dosta prekinutih scena i čekanja. No, već sam prošao “Montevideo” i “Bićemo prvaci sveta” tako da sam znao šta mogu da očekujem.

Šta rade glumci dok čekaju svoj red na setu?

Aleksandar: Mnoge kolege imaju običaj da kažu: „Plaćeni smo da čekamo, glumimo iz ljubavi.“ U pauzama nastojim da se malo odmorim i ujedno razmislim o sledećoj sceni. Oko „Žigosanih“ se okupila odlična ekipa, dobra je energija, dosta se družimo, pa vreme prosto proleti.

Miona: S obzirom na to da sam početnica, sve mi je interesantno. Volim da telefon ostavim sa strane. Sedim sa starijim kolegama i upijam sve što pričaju. Moram da kažem da je Aca bio kolega kakav se samo poželeti može. Mnogo sam mu zahvalna na pomoći koju mi je pružio.

Aleksandar: Nije teško pomoći nekome ko je talentovan ako mu samo nedostaje iskustvo. Svojevremeno sam i sam prolazio kroz situacije u kojima se Miona sada nalazi, dobro pamtim koliko mi je značila podrška starijih kolega.

Miona: Kad god bih „skliznula“ i pred kamerama počela da se ponašam kao Miona, Aca me je vraćao ulozi. Sećam se scene u kojoj mi je najviše pomogao, a kada vide 42. epizodu, gledaocima će biti jasno na šta mislim.

Likovi koje igrate prolaze kroz turbulentan odnos, od ljubavi do mržnje. Da li je vama privatno bilo potrebno vreme da se naviknete jedno na drugo?

Aleksandar: Zaista smo lepo sarađivali, bez ikakvih turbulencija. Nismo se poznavali pre kastinga, a kada sa nekim provodite veći deo dana, neminovno je da poslovni i drugarski odnosi počnu da se prepliću.

Jeste li se nekada pribojavali da se neko druži sa vama ili želi da budete u vezi samo zato što ste poznati?

Aleksandar: Budući da pola Beograda ima moj broj telefona o distanci nema ni govora. (smeh) Kad počnete da se pojavljujete na televiziji, javljaju vam se i ljudi na koje ste možda zaboravili, pitaju vas za razne usluge jer misle da možete sve i svašta. Stvarno nisam težak za komunikaciju, ali takve stvari oduzimaju energiju. U životu je, generalno, tako - kojim god poslom da se bavite uvek će se naći neko ko će pokušati da od vas izvuče korist. Zbog toga je važno da imate stabilnu bazu, da znate ko su vam iskeni prijatelji i na koga možete da se oslonite.

S tim u vezi, Miona, smeta li vam što se uz vaše ime često nađe odrednica „ćerka Predraga Markovića“?

Miona: To će me svakako pratiti dok ne izgradim karijeru. Ne mogu da pobegnem od porekla i porodice, niti želim. Činjenica da su vam roditelji poznati ljudi ima svoje prednosti i mane. S jedne strane, brže te primete, s druge, odgovornost je veća. Naruku mi ide to što je moj tata istoričar, pa sam izbegla poređenja koja neminovno prate decu glumaca.

Kako su roditelji reagovali kada ste im saopštili da želite da studirate glumu?

Miona: To je bila borba. Od 12. godine znala sam čime želim da se bavim, a oni su sve vreme verovali da je to faza koja će proći. Nisam se dala. Jedan prijemni, drugi, treći... I eto mene pred diplomom.

Nije vas demotivisalo to što su vas dva puta odbili?

Miona: Ma kakvi. U horoskopu sam dupli Jarac, upornost mi ne nedostaje.

Studirate u klasi profesora Dragana Petrovića Peleta, koga prati glas da ume da izabere studente koji će postati zvezde, a za vas već govore da ste nova nada našeg glumišta.

Miona: Hvala na lepim rečima. Zadovoljna sam kako sam počela, a vreme će pokazati u kom pravcu će ići moj profesionalni put. U klasi nas je trinaestoro, i svi smo različiti. Nebo i zemlja, kako po izgledu, tako i po energiji. Ipak, zajedno smo dobar sklop kreativnosti. Volimo se i podržavamo, a ujedno smo jedni drugima strogi kritičari. Pele nas je od početka učio da je vrlo bitno jedinstvo klase i da ćemo kao individue mnogo teže uspeti. Verujem da su baš zbog toga njegove klase najuspešnije, a većina iz moje uveliko radi.

Koliko su u poslu kojim se bavite važni fizički izgled i lepo vaspitanje? Za oboje kažu da ih posedujete.

Aleksandar: U poslednje vreme upoznao sam mnogo mladih kolega i svi do jednog su izuzetno talentovani i pristojni ljudi. Međutim, retko ćete u medijima naći tekst koji ih predstavlja na taj način, svi se trude da izvuku nešto skandalozno. Što se tiče fizičkog izgleda, bitan je, ali ne u smislu da je važno imati klasičnu lepotu. Poenta je da ste drugačiji, specifični. Lepota može biti mač sa dve oštrice, jer često morate dodatno da se dokazujete. Uvek će se naći neko ko će zaključiti da ste ulogu dobili samo zato što imate skladne crte lica.

Prošlog leta u Rusiji ste snimali film „Balkanska međa“, čiji je koproducent Miloš Biković. Da li ste kolegu i dobrog druga upoznali iz nekog drugog ugla?

Aleksandar: Fasciniran sam koliko stvari on hendluje na relaciji Rusija-Srbija, oduševljen sam idejama koje ima na kulturnom povezivanju dve zemlje, njegovim ambicijama. Mnogo je napredovao i sazreo u poslednjih nekoliko godina. Ponosan sam na svetski uspeh koji je ostvario.

U oktobru ste proslavili rođendan. Šta ste sebi poželeli?

Aleksandar: Kao svake godine, dobro zdravlje za sebe i sve koje volim. Sve dok moj život zavisi od mene biću zadovoljan. Ne očekujem da mi bilo šta padne s neba, ali ukoliko od svog truda i rada mogu da živim, ja sam presrećan.

Miona, šta vas čini srećnom?

Miona: Prijatelji sa kojima se družim od malih nogu. Muzika i ples. Trenirala sam sve što se može zamisliti, od karatea do baleta. (smeh) Priznajem, štreber sam, pa sam najsrećnija kad ispunim sve obaveze koje sam zacrtala za taj dan. Imam rokovnik u koji sve beležim i omiljenu čarapu sa 700 olovaka, koje sam skupljala od detinjstva.

Aleksandar: Dobro je da znam šta da ti kupim za rođendan. (smeh)

Imajući u vidu da vaša ćerka uskoro kreće u prvi razred, i te kako ćete se baviti kupovinom školskog pribora.

Aleksandar: Aja je sada u predškolskom, već su krenule obaveze. Iduće jeseni će biti đak prvak i stvarno sam uzbuđen zbog toga. Dete mi je već veliko, što je najbolji pokazatelj da ulazim u godine. (smeh)

S obzirom na vašu mladolikost, rekla bih da će vam godine uvek biti najmanja briga.

Aleksandar: Iako imam 31 godinu, mnogi se začude kad čuju da sam roditelj. Unapred se radujem avanturi zvanoj škola, a sa ćerkom sam izgradio takav odnos da ne strepim ni od čega što će doći.


Za Acu znamo da uživa u romansi sa manekenkom Cecom Živojinović. Miona, postoji li neko ko je osvojio vaše srce?

Miona: Postoji, već duže vreme. (smeh)

Aleksandar: Uživam u životu, lepo mi je. Činjenica je da je danas teško održati skladne odnose. Moramo da ostanemo zdravi i čitavi u glavi, da se skoncentrišemo na lepe stvari i trudimo da promenimo u nama sve što ne valja. Kada se time vodimo, i emotivna veza i svaki međuljudski odnos mogu samo da napreduju.

 

 

Eva Čubrović Luka Šarac/Instagram

Najnovije vesti