Bojana Stefanović: Suludo je očekivati da sa 38 godina izgledam kao da imam 22

Bojana Stefanović: Suludo je očekivati da sa 38 godina izgledam kao da imam 22

Autor: | 26/10/2018

0


Igrana serija “Pogrešan čovek”, koja se svako veče prikazuje na Televiziji Prva, okupila je brojnu hrvatsko-srpsku umetničku ekipu, a jedna od vodećih uloga, lik Dijane Crnković, pripala je beogradskoj glumici Bojani Stefanović. Televizijski gledaoci pamte je kao Nađu iz serije “Ono kao ljubav”, dok je pozorišna publika zna iz predstava nacionalnog teatra.

Zbog celodnevnog angažmana koji zahteva obiman i ozbiljan projekat kao što je “Pogrešan čovek”, Bojana je bila prinuđena da promeni svakodnevni raspored i da poslovni tempo uskladi sa onim na privatnom planu, koji diktiraju desetogodišnji Matija i četvorogodišnja Višnja. Sa suprugom Istokom Tornjanskim, rediteljem, duže od deceniju deli dobro i zlo, a njihova bračna idila stigla je kao kruna dugog prijateljstva. Poziv da se priključi ekipi serije prihvatila je sa zadovoljstvom, a liku Dijane pristupila je kao velikom izazovu, budući da su njih dve, kako nam je priznala, sušta suprotnost.

- Uloga je potpuno drugačija od svega što sam do sada radila, a dijametralno suprotna i mom karakteru. Reditelji često biraju po inerciji, vođeni nekom karakteristikom koja je data prirodnim habitusom, što je velika grehota. Školovani smo da igramo razne likove, ne samo one nalik nama, i zato je zadatak poput ovog bio pravi izazov.


Kako ste dobili ulogu Dijane?

- Pozvali su me na kasting po preporuci Petra Benčine, koji je već bio u podeli. Kolege iz Hrvatske  nisu me poznavale odranije, tako da nisu bile pod uticajem mojih pređašnjih uloga koje su se kretale u rasponu od “nežne duše” do “blesave plavuše”. (smeh) Srećna sam što sam dobila priliku da se pokažem u novom svetlu.

Kojim argumentima biste one koji još nisu počeli da prate seriju ili im nije legla na prvo gledanje podstakli da joj pruže šansu?

- Žanr je takav da se radnja sporije odvija, treba malo vremena da vas priča „povuče”. Mnogo je likova i linija dešavanja, zbog čega je neophodno ispratiti bar trideset epizoda u kontinuitetu kako biste sagledali lepotu priče i kompleksnost isprepletenih odnosa. Radnja tek kreće da se razgranava, a u nastavku sledi niz zanimljivih obrta.

„Pogrešan čovek”, kao i svaka telenovela, obiluje scenama koje od glumca zahtevaju da pusti suzu. Na akademiji ste savladali to umeće, a da li u privatnom životu lako zaplačete?

- Na setu postoji interna šala da smo glavna glumica Ivana Roščić i ja prva i druga suza serije.

Ne prijaju mi veštačke suze tako da plačem iz lika i radnje, a to ume da bude jako naporno. Tokom prva dva meseca snimanja plakala sam skoro svaki dan, po nekoliko puta. Došao je prvi slobodan vikend, gledala sam neki divan film i u jednom trenutku shvatila da jecam. Posmislila sam: „Da li je moguće da plačem na neradan dan?!”. (smeh) Uvek me dirne emotivan film ili knjiga, a od kada sam majka, i sve što ima veze sa decom.

Lik koji tumačite suočava se sa alkoholizmom, problemom o kojem se retko govori pred kamerama, još ređe u svakodnevnom životu.

- Brojne teme u društvu su marginalizovane, iako bi se njima trebalo ozbiljno pozabaviti. Ja sam neko ko napada problem, ne umem da se pravim da ne postoji. Spremna sam da situaciju raščistim do kraja, kakav god da je epilog. Verujem da će ovaj lik biti inspirativan onima koji se bore sa nekim svojim demonima, a jedna od poruka koje želimo da pošaljemo jeste da su promene moguće i da svako od nas uz podršku bliskih ljudi uvek može da smogne snage makar da pokuša da prevaziđe teškoće.

Vaša junakinja dvoumi se između dva muškarca. Imate li recept kako razlikovati pravog od pogrešnog?

- Tu vrstu dileme nikada nisam imala, pa ne mogu da dam savet na osnovu ličnog iskustva. Svaka moja mladalačka ljubav u tom trenutku bila je prava, a već duže od decenije sam u braku sa čovekom koji je za mene - apsolutno pravi. U partnerskim odnosima bitno je da sebe prikažete u realnom svetlu, sa svim  manama i vrlinama, ali i da, ako primetite da vam nešto smeta, odmah kažete. Tako ćete preduprediti svaki eventualni problem koji bi kasnije mogao da iskrsne. Naravno, svi smo mi, pogotovo u mlađim danima, skloni da zarad ljubavi pravimo ustupke, ali u zrelim godinama očekivano je da imamo izgrađen stav.

Kada ste shvatili da je Istok vaša srodna duša?

- Mi smo, pre nego što smo započeli emotivnu vezu, dugi niz godina bili bliski prijatelji. Za to vreme odlično smo se upoznali, a u jednom trenutku samo smo se prepoznali. Pomislila sam „kako je moguće da je ikad neko drugi postojao?”. Nekako mi je bila najprirodnija stvar na svetu da smo nas dvoje par.

Činjenica da ste iz iste branše, pretpostavljam, ide u prilog vaše kompatibilnosti.

- Verovatno da je tako, jer razumemo specifičnosti posla, odsustvovanja od kuće... Opet, sve je pitanje karaktera. Onaj ko je spreman da prihvati i dobro i loše razumeće partnerovu profesiju.

Uzgred rečeno, kako se u svakodnevnom životu oslovljava čovek koji se zove Istok?

- Neki ga, poput mene, zovu Istok, a neki Istoče. (smeh)

Kad smo kod imena, za ćerku ste izabrali retko, rekla bih, i romantično ime.

- Volim „voćkasta” imena. Jedna od mojih kuma, Jovana, pre mene je dobila ćerkicu, a kada me je pitala koje ime predlažem, rekla sam Dunja ili Višnja. Pošto je ona izabrala Dunja, meni je ostalo Višnja. Volim naša pomalo arhaična imena. Inače, Matija je pre nego što se rodio bio Rastko. Kad sam ga videla, zaključila sam da ne liči na Rastka. (smeh)

Snimanje zahtevnog projekta kao što je „Pogrešan čovek” podrazumeva svakodnevni boravak na setu, od ujutru do uveče. Kako ste se organizovali?

- Prvih mesec i po dana bilo je stvarno naporno. Naivno sam poverovala da ću, kad počnem da radim, nastaviti da živim kao pre, da ću imati dovoljno vremena za kuvanje, kućne poslove, viđanje sa prijateljima. Vrlo brzo mi je postalo jasno da posle dvanaest sati snimanja imam tek toliko snage da se presvučem i legnem da spavam. U međuvremenu sam se istrenirala da ne primetim rasute igračke koje treba pokupiti i zaključila da nije nužno uključiti veš-mašinu čim uđem u kuću, pa je sad mnogo lakše.

Pričom o pospremanju kuće i pranju veša razočaraćete sve one koji veruju da glumci vode glamurozan život.

- Možda u Holivudu. (smeh) Ne znam, moguće je da neke kolege nemaju na spisku obaveza kućna zaduženja, pogotovo oni mlađi koji još nisu formirali porodicu. Imamo pomoć u kući, baka je spremna da pričuva unuke, ali to ne znači da mi je „mirna glava”. Pre neki dan sam, u pauzi snimanja, zvala majstora da popravi cev koja je pukla. Živim sasvim običan život.

Vaša deca odrastaju sa saznanjem da je mama glumica, da joj je radno mesto „na televizoru” ili u pozorištu. Pravite li selekciju uloga koje mogu da vide?

- Naravno. Matija je gledao „Neki to vole vruće” i „Brakolomije”, to su predstave koje mogu da gledaju i deca. Sviđala mu se i serija „Ono kao ljubav”. Novu seriju je počeo da gleda da bi video moje scene, a sada je prilično redovno prati jer ga interesuju i drugi likovi. Višnja je još mala da bi je bilo šta od toga privlačilo, ali voli da se „prilepi” uz brata. Pre neki dan me je sačekala na vratima s rečima: „Brzo, mama, na televiziji si sa drugim mužem.” (smeh)

Ako se uzme u obzir da vaš blog o kuvanju ima na hiljade pratilaca, reklo bi se da vaša porodica ima odličnu kuvaricu.

- Kuvanje je moja velika ljubav, a, srećom, svi uživamo u dobrom zalogaju. Rado pravim sve moguće specijalitete, ali u poslednje vreme za ručak imamo obroke koji se pripremaju u ekspres loncu i mogu da se podgrevaju tri dana. Na meniju su sladak kupus, pasulj, boranija, a nađe se malo vremena i za neki patišpanj sa voćem.

Zašto ste blog nazvali „Fatmama”? Ne delujete kao osoba koja ima problem sa kilogramima.

- Naziv je došao iz kontre. Iako dosta jedem, zbog ubrzanog metabolizma ne mogu da se ugojim. Godinama pokušavam da dođem do 60 kilograma, ali ne ide. Znam da me mnoge žene neće shvatiti ozbiljno, ali za mene je to veliki problem. Na početku snimanja smršala sam dva kilograma i to je bilo strašno.

Kako biste žene koje ne dele vaš entuzijazam u pogledu boravka u kuhinji ubedili da promene mišljenje?

- Kao devojčica sam se igrala Steve Karapandže, što znači da kuvam odmalena. Nema tu velike mudrosti, sve je stvar treninga. Nažalost, prisutan je trend da majke govore deci: „Ja sam ceo život provela pored šporeta, nećeš i ti da robuješ.” U današnje vreme niko ne mora da bude rob kuhinje, možete da naručite hranu, da kupite gotov obrok... Ipak, mislim da nema ničeg lepšeg nego kad spremite jelo za one koje volite, a kuća zamiriše na domaću supu ili gibanicu.

Sudeći po vašoj izjavi „ponosna sam na svoje bore”, nemate tu vrstu ženske sujete?

- Podržavam sve one koji odluče da koriguju neki fizički nedostatak i poprave kvalitet života, ali suludo je očekivati da ja sa 38 godina izgledam kao da imam 22. Istovremeno, to ne znači da ne bih mogla da budem revnosnija po pitanju nege. Moja kozmetičarka Nena, kad god uđem u salon, prokomentariše: „Pašće kiša.” (smeh) Ne pamtim da mi je lice bilo lepše nego sada, iz prostog razloga što se zbog uloge svakodnevno šminkam, ali nanosim i hidrantnu kremu. Znam da s godinama treba više pažnje posvetiti nezi, no, draže mi je da radim neke druge stvari nego da se mackam.

Mlađa sestra Iva krenula je vašim stopama. Da li ste joj bili uzor?

- Verovatno jesam, pošto sam starija skoro jedanaest godina. Kao klinka je išla na časove glume kod Mike Aleksića, ali sve je ukazivalo na to da će jednog dana studirati Muzičku akademiju. U trećoj godini srednje škole rešila je da polaže prijemni za Fakultet dramskih umetnosti. Sela sam sa njom i ispričala joj do detalja sve negativne strane ovog posla koje su mi pale na pamet, ali nije promenila mišljenje. Završila je fakultet i uspešno gradi svoj put. Malo je reći da sam ponosna na njen talenat i marljivost.

Ako sve bude teklo po planu, serija „Pogrešan čovek” imaće 180 epizoda. Plašite li se da će vam u nekom trenutku dosaditi?

- Šta god da radite osam meseci, svaki dan zaredom, neminovno je da dođe do zasićenja i to ne od posla koliko od ustajanja u ranu zoru i određenog ritma. Mnogo je likova i ne mogu svi u isto vreme da budu u fokusu. Dok jedni rade, drugi se malo odmaraju i regenerišu energiju. Osim toga, u životu svih likova konstantno se nešto dešava, ne igramo jedno isto, tako da nema ni govora o dosadi.

Šta bi ljudi kojima svako veče ulazite u kuću trebalo još da znaju o Bojani Stefanović?

- Teško pitanje. Ne volim mnogo da pričam o sebi, samim tim ni da dajem intervjue - osim kad postoji povod. Vrlo sam samokritična, stalno tražim greške koje treba ispraviti, a u vezi s tim razmišljam i šta će reći publika. Poručujem gledaocima da ostanu sa nama do kraja, uz likove sa kojima će zajedno voleti, patiti, smejati se...

Eva Čubrović Luka Šarac/Instagram