Saša Milojković: Stil se ne uči, sa njim se rađa, bez obzira na poreklo

Saša Milojković: Stil se ne uči, sa njim se rađa, bez obzira na poreklo

Autor: | 24/10/2018

0

Još dok je bio dete, fascinirali su ga materijali, njihova tekstura i osećaj koji stvaraju pod prstima. Veliki udeo u tome imale su njegova prabaka kostimografkinja i baka krojačica, koje su mu prenele ljubav prema modi. Zahvaljujući tome, čuveni beogradski kreator Saša Milojković vrlo rano je znao čime želi da se bavi, pa je profesionalnu karijeru počeo još kao gimnazijalac. Prvu reviju održao je u osamnaestoj godini. Kada je upisao studije u Firenci, iza sebe je već imao nekoliko kolekcija. U međuvremenu, njegov modni izraz prešao je granice naše zemlje i stigao do daleke Rusije, u kojoj je živeo i stvarao punih osamnaest godina. U Beograd se vratio nedavno, a ove jeseni odlučio je da predstavi nešto potpuno drugačije od svega što je do sada radio. Naime, za 18. oktobar zakazao je reviju „Formula couture”.

- Moj prijatelj, Italijan Paolo Brajnik, koji vozi formulu pod zastavom Srbije, zainteresovao me je za “strast na oktanima”. S obzirom na to da je bolid brendiran mojom modnom markom, kreiranje za tim formule bilo je nešto što se podrazumevalo. Kolekcija „Formula couture” rezultat je svih tih emocija. Potrudio sam se da ostanem dosledan svom stilu, muškarci su sportski elegantni, dok devojke nose perle i perje u stilu “sport couture”.

Iako je na sceni više od tri decenije, i dalje sa istim žarom radi posao koji ga ispunjava još od prvog dana. No, priznaje da je, uz ogromne uspehe, doživeo i velika razočaranja.

- Držim se principa koji mi se često čine “donkihotovski”, posebno kada je u pitanju nešto što je meni veoma važno - modni bonton. Zadatak mode jeste promena, ali praćena “lepim vaspitanjem” – objašnjava Milojković.

- Pošto je moda moja prva ljubav, trebalo bi da pamtim samo lepe trenutke. Međutim, ljubav ne bi bila prava ukoliko bi ostala bez neke male patnje, “pečali” kako Rusi kažu. Čak i bez neke suze. Sve ove godine prožete su pre svega radošću, lepim izazovima, nalaženjem inspiracije u knjigama, muzici, putovanjima, šetnjama skrivenim delovima nekog grada... U svakodnevnom životu, koji čine male stvari. Ali, kao i kod svih umetnika, bilo je nekih sumnji i nesigurnosti koje su mi davale vetar u leđa, što sam tek kasnije spoznao. Prva revija, prva naslovna strana „Bazara”, prva pozorišna predstava sa mojim kostimima u „Beogradskom dramskom” – to su događaji za koje me vežu posebne emocije.

Pre skoro dvadeset godina, u vreme kada je u Srbiji stilizovao ceo diplomatski kor, imao revije u rezidencijama i bio cenjen među domaćim javnim ličnostima, odlučio je da spakuje kofere i preseli se u Rusiju.

- Otišao sam na poziv prijatelja Siniše Lazarevića. Došao sam na zimski odmor i, na moju radost, ostao osamnaest godina. Prve večeri u poznatom klubu „Jazz caffe”, čiji je Siniša idejni tvorac, bio sam opčinjen Ruskinjama, njihovom ženstvenošću i odevanjem. Shvatio sam da se vraća ona carska Rusija i odmah sam poželeo da tu stvaram i ostanem da živim. Klub je bio mesto okupljanja umetničke, intelektualne i političke elite, tako da sam imao sreću da odmah steknem klijente i prijatelje iz tih krugova. Prvi Božić u Rusiji proveo sam na Nikolinoj gori, u domu čuvenog režisera Nikite Mihalkova. Družio sam se i sa Rusima i sa strancima, pošto je Moskva pravi kosmopolitski grad. Na moje revije dolazila je Darija Žukova, tadašnja supruga Romana Abramoviča, Tatjana Mihalkova, poslanik vlade Rusije Maša Milanovska, urednik ruskog izdanja „Harper’s Bazara” Arina Rozova, urednica „Voga” Aljona Doleckaja i mnoge druge poznate dame – otkriva kreator.

Na pitanje da li je Sandra Meljničenko svraćala u njegov atelje i na revije, odgovara da nisu u kontaktu. Oduševljen je našim glumcima koji krče svoj put u ovoj velikoj zemlji.

- Miloš Biković, Ivan Bosiljčić i Milan Marić odskora rade u Rusiji, tako da nisam imao prilike da ih upoznam i sarađujem sa njima. Vrlo su talentovani i radujem se njihovom uspehu.


Iako prednost daje staroj školi stila, u eri modnih blogova jednoj mladoj dami odaje priznanje za njen rad i uticaj na mlade ljude.

- Iz mora blogera koji svakodnevno izviru izdvojio bih jedino Kjaru Feranji i njen „The blonde salad”. Prošle godine „Forbs” ju je proglasio najuticajnijim modnim influenserom – objašnjava modni stručnjak i ističe da trend nije nešto što mora apriori da se prihvati.

- Umerenost, blagost, vaspitanje i doslednost glavne su predispozicije za nadogradnju stila. Uveren sam da se stil ne uči. Sa njim se rađa, bez obzira na poreklo. Samo se tokom života nadograđuje, čisti i uređuje. Uvek za primer navodim vojvotkinju od Vindzora. Modne žrtve po svaku cenu pogubne su za negovanje sopstvenog stila. U njega treba samo da se „ubaci” neki detalj ili boja koju nalaže aktuelna sezona. Što se ove jeseni i zime tiče, damama bih predložio da se prisete junakinja „Dinastije” ili „Povratka u Idn”, i da nenametljivo u modnu stvarnost unesu mali duh tog vremena. Osamdesete su veoma „in”.
Saša priznaje da ga sve više ispunjavaju stvari koje mu vraćaju mir i spokoj, zbog čega koristi svaki trenutak da iz grada pobegne u neku od svojih oaza - na Kosmaj ili Avalu.

- Na korak su od Beograda, a tamo sam daleko od nemira koji izaziva užurbanost savremenog sveta. Pored knjiga i antikvarnih salona, često bežim u prirodu sa svojim ljubimcima – mopsom, prasetom i ježom, i ljudima koji me ne opterećuju. Formula je trenutno jedini adrenalin koji može da me uzdrma.

Deana Đukić Luka Šarac

Pročitajte još