Katarina Radivojević, Nina Seničar i Marija Vicković: Prkosimo balkanskim predrasudama

Katarina Radivojević, Nina Seničar i Marija Vicković: Prkosimo balkanskim predrasudama

Autor: | 11/04/2018

0

Talentom, lepotom i posvećenošću Katarina Radivojević, Nina Seničar i Marija Vicković otvorile su mnoga vrata njihove profesije. Istovremeno, poslovni uspeh primorao ih je da zatvore kapije privatnih odaja, koje ponekad ipak nisu dovoljne da ih zaštite od radoznalih pogleda. Više puta su osetile da breme popularnosti ume da bude nepodnošljivo, a tom teretu dodale su i težinu odluke da u tridesetima karijeru stave ispred porodičnog života. Odvažne u nameri da se suprotstave balkanskim predrasudama, u intervjuu za magazin “Hello!” otkrivaju pozadinu njihovog prkosa, koji su u velikoj meri utkale i u predstavu “Pogledi”, koju su premijerno izvele 30. marta u Beogradu.

Razoružavajućom snagom ženske solidarnosti, na početku razgovora otkrivaju kada se i kako rodila ideja o zajedničkom projektu.

Nina: Sve se desilo spontano, na proslavi Božića kod mog najboljeg prijatelja, koji takođe živi u Los Anđelesu. Milan svake godine organizuje svečani ručak za nas koji živimo preko okeana.

Katarina: Neobavezno smo razgovarale o poslu. U jednom trenutku pitala sam Ninu da li bi, dok odlazimo na kastinge i čekamo uloge, želela da zajedno uradimo predstavu. Pristala je i odmah smo se upustile u dugotrajan i mukotrpan proces, koji je najzad došao do cilja. Želela sam da tekst radi Goran Milenković, a “Gorki list”, kao dugogodišnji pokrovitelj umetnosti, prepoznao je da tema predstave otvara oči javnosti o stvarnom položaju i (ne)poštovanju žena u društvu i krenule smo u potragu za rediteljem. Na veliko zadovoljstvo pronašle smo mladu, hrabru i talentovanu Maju Maletković, koja je fantastično adaptirala tekst.

Kako je Marija postala deo ekipe?

Nina: To se, takođe, desilo spontano. Budući da predstavu radimo u nezavisnoj produkciji, nismo imale prostor za probe, pa nas je Marija velikodušno pustila u svoj dom. Iako prvobitno nije bila deo “Pogleda”, samim prisustvom postajala je deo procesa.

Marija: U scenariju je postojala uloga “glumica izbačena iz drame”, kao i uloga muškarca, koje sam čitala tokom Katarininih i Nininih proba.

Nina: Nije nam trebalo mnogo da shvatimo da bi Marija bila fenomenalna u toj ulozi, tačnije ulogama, jer su joj pripale čak četiri.

O kakvom komadu je reč?

Nina: To je psihološki triler sa elementima pozorišnog pokreta. Predstava govori o raspadu veze dve glumice, koje igramo Katarina i ja, koje su upletene u mrežu maltretmana od strane četiri lika, koje tumači Marija Vicković, njihovih stvarnih i umišljenih demona.

Katarina: Predstava je prevashodno pravljena za američko tržište, međutim, kako Marija trenutno igra sedam pozorišnih naslova, ne znam kako ćemo se uskladiti. Biće to veliki izazov, mada smo spremne i na alternacije.. Inače, ova priča deo je ideje da kroz neprofitnu organizaciju “Balkan Spirit”, čiji sam osnivač, širimo kulturu naroda Jugoistočne Evrope, tako da ćemo “Poglede” igrati ne samo u Srbiji i Americi već širom sveta.

Prostor u kojem će predstava doživeti premijeru prilično je nestandardan.

Nina: Ideja je da se “Pogledi” izvode u alternativnim prostorima, ponajviše zbog teme o kojoj komad govori. S obzirom da ne igramo na klasičnoj pozorišnoj sceni izazov je veći.

Katarina: Igramo na sceni koja ima formu ringa, publika nam je u neposrednoj blizini. Taj ring je našim likovima čitav svet, u koji Marija povremeno ulazi i napušta ga, što dodatno akcentuje dramatičnost. I ma koliko će publika i javnost biti uznemireni predstavom, naša rediteljka je veoma spretna u komičnom žanru, tako da gledaoci neće otići sa osećajem mučnine, iako će se sasvim sigurno zamisliti nad temom o kojoj govorimo.

Postoje li skriveni motivi zbog kojih ste postali deo ove predstave?

Nina: Sve tri “Poglede” radimo srcem, bez skrivenih motiva. Cilj nam je da krajnje iskreno podignemo svest ljudi, na prvom mestu žena.

Katarina: Lično volim da radim stvari koje na neki način uznemiruju društvo, jer time pokreću polemiku na određenu temu. Umetnost valjda tome i služi, ne samo da se pričaju priče iz prošlosti već i da se postavljaju pitanja, da se ostavi pečat.

Marija: U karijeri sam igrala veliki broj pozorišnih naslova, ali prvi put u ovakvim uslovima radim jedan tako intrigantan, provokativan i hrabar komad, koji uistinu uznemiruje. I zaista sam ponosna na čitavu ekipu. Moje kolege su danas prilično zaštićene, pogotovo kao članovi nekog pozorišta. Odlično znam šta nas čeka sa “Pogledima” i svesno sam se upustila u neizvesnost, ali i uzbuđenje, jer ova predstava mnogo govori o vremenu u kojem živimo. Pratim našu scenu i na njoj trenutno ne postoji ništa slično, što je razlog više da publika isprati ovaj komad.

Na plakatu kojim najavljujete predstavu ispisan je čuveni slogan “Sex Sells”, kao i rečenica: “Holivud je u srcu raja, tamo su zavučena vrata kupleraja”. U kojoj meri su vas skandali koji mesecima potresaju “fabriku snova” inspirisali da napravite “Poglede”?

Nina: Reč je o neverovatnoj sličnosti. Naša ideja rodila se prošlog marta, mnogo pre afere “Vajnštajn”. Bile smo šokirane kada je objavljeno da je jedan od najvećih producenata Holivuda optužen za zlostavljanje. Naravno, ne zato što nismo znale da se tako nešto dešava, već što ceo svet govori o temi na kojoj je baziran tekst naše predstave.

Katarina: Da se razumemo, to sa Holivudom bio je samo okidač, zlostavljanja ima u svim profesijama. “Pogledi” su usmereni na osvešćivanje, ne samo žena već svakog člana društva, koji se plaši da se suprotstavi, jer na neki način zavisi od poslodavca.

Marija: Svako ima pravo na izbor. Svako ima pravo da kaže “ne”. Koliko god situacija delovala bezizlazno, izlaz uvek postoji.

Iako je zlostavljanje problem sa kojim se suočavaju oba pola, svedoci smo statistike koja govori da su žene, ipak, lakša meta.

Nina: To je tačno. Imala sam priliku da sa italijanskom organizacijom “Pangea”, koja se bavi zaštitom ženskih prava, posetim Avganistan, u kojem slabiji pol zaista nema lep tretman. Bila sam uverena da su žiteljke ove azijske zemlje u daleko goroj situaciji od naših žena, međutim, jedan aktivista zatekao me je informacijom da je, prema statistikama kojima raspolaže “Pangea”, procenat zlostavljanih žena u Srbiji i Italiji veći nego u tom delu sveta.

Marija: Odupreti se zlostavljanju zahteva veliku hrabrost. S tim u vezi uverena sam da se naša nemoć i slabost kriju u nasleđu. Naš mentalitet je takav da 90 odsto žena i ne razmišlja na tu temu, da nisu svesne da imaju pravo izbora.

Katarina: Za ovo o čemu govorimo sjajan je primer situacija koju je Marija nekoliko puta doživela tokom izvođenja predstave “Agonija”.

Marija: Reč je o starom tekstu Miroslava Krleže, koji je rediteljka Ana Đorđević maestralno i moderno adaptirala, tako da u sadašnjem vremenu prikazuje borbu muškog i ženskog principa. Kolega Radovan Vujović i ja smo pri samom kraju izvođenja u svojevrsnom ringu u kojem odmeravamo snage. U zanosu borbe on počinje da me davi, što stvara atmosferu na ivici incidenta, ali i aplauza u publici. Kada sam jednom prilikom pogledala ko tapše jednoj takvoj sceni, imala sam šta da vidim - i muškarci i žene. Bila sam zapanjena. Zaista je teško prihvatiti takvo stanje svesti našeg društva, posebno žena, ali to je, nažalost, naša surova stvarnost.

Katarina: U Srbiji, pored fizičkog i psihičkog zlostavljanja, izraženo je i ekonomsko, kada je žena materijalno zavisna od muškarca, što joj automatski oduzima pravo glasa i čini je nemoćnom, uplašenom i pokornom.

Uprkos sve većem odzivu inicijativama kao što su “Me Too” i “Time's Up”, te protestu “Women's March”, izgleda da je ženska solidarnost još na niskim granama.

Katarina: Zato žene i jesu slabiji pol. Naša najveća slabost je nedostatak solidarnosti, to što nemamo snage da shvatimo da druga žena, bila ona lepša i pametnija, može da donese samo dobro. Mržnja slabije žene prema jačoj, vođena strahom da će joj biti oduzeto nešto što je njeno, onemogućuje zajedničku borbu za nešto veće i značajnije. Ja sam to, srećom, odavno prevazišla. Sve moje drugarice uvek su bile lepe, zgodne i pametne. Od osnovne škole do danas, jer znam da takve žene uvek donose bolje u život.

Nina: Katarina i Marija druže se duže od dvadeset godina, dok sam ja, prvo u Katarini, potom i u Mariji, prepoznala ono što se samo u jakim ličnostima može pronaći - sigurnost u sebe. Kao takve, operisane su od bilo kakve sujete, tako opasne i razorne po međuljudske odnose. Da su složnije, uverena sam da bi žene zaista vladale svetom.

U borbi za samostalnost žene danas sve češće u prvi plan stavljaju karijeru. Da li je tako i u vašem slučaju, budući da ste sve tri uspešne dame u tridesetima, koje još nisu supruge i majke.

Nina: Društvo apsolutno nije merodavno da ti nameće kada ćeš se udati i dobiti decu. Svako je individua za sebe i sam bira svoj put. Kada čujem onu čuvenu kada ćeš da se smiriš, zapitam se šta li to znači. Svako od nas trebalo bi da teži onome što mu donosi mir, sreću i sigurnost. Nije lako biti žensko, pogotovo ne u današnje vreme. Izazovi su brojni, iskušenja još brojnija, a sve dodatno otežava teret očekivanja i predrasuda.

Katarina: U modernom svetu, kome i same pripadamo, granice su pomerene, žene rađaju tek kada se profesionalno ostvare. Tada su, sasvim sigurno, bolje majke, jer su zadovoljnije sobom. Izbor pravog partnera za mene je najodgovornija odluka u životu. Na taj segment obraćam posebnu pažnju, što ne znači da ću napraviti pravi izbor, ali će on, s obzirom da poznajem sebe, sigurno biti bolji nego što bi bio u mojim dvadesetim godinama.

Marija: Nemam problem da me okolina stavlja u bilo kakav kalup. Lično to ne volim da radim, nisam tako vaspitana. A ljudi su skloni tome, to je fakat, i ne sluteći koliko bismo bili srećniji kada takve stvari ne bismo radili.

Nijedna nije bila pošteđena senzacionalističkih tekstova, Katarina posebno. Kako se nosite sa tim segmentom popularnosti?

Katarina: Neistine o sebi rešavam na sudu. Sa advokatom Dušanom Stojkovićem odlično sarađujem već deset godina.

Marija, za razliku od Nine i Katarine, o vašem privatnom životu ne zna se gotovo ništa.

Marija: Neka tako i ostane. O privatnom životu ne volim da govorim. Meni je interesantan.

Šta najviše cenite jedna kod druge?

Marija: Katarina je zadivljujuće otvorena i iskrena. Volim njenu impulsivnost, mada ume i da pretera, obično na sopstvenu štetu. Ninu sam za kratko vreme zavolela, čemu, inače, nisam sklona. U njoj sam odmah prepoznala dobrotu.

Nina: Katarinina iskrenost i direktnost danas su prava retkost. Impulsivnost je, kao što Marija reče, ponekad mnogo košta, ali toga je i sama svesna. I ono najvažnije, Katarina je dobar čovek. Sa Marijom mi se desilo prepoznavanje na prvi pogled. Njeno prisustvo mi uliva sigurnost, prija mi njena smirenost, valjda zato što meni nedostaje, pa pronalazim savršen balans.

Katarina: Marija i Nina su sjajne devojke. Obe su fleksibilne, što je u ovom poslu izuzetno važno, jednako kao i u životu. Volim ih baš takve kakve jesu.

Nina, osim profesionalnih izazova, “fabrika snova” donela vam je i ljubav. Može li se odoleti famoznim holivudskim zavodnicima?

Nina: Ljudi su uvereni da oni samo čekaju da nas zavedu, ali nije baš tako.

Stranci ili Balkanci? Čijem je šarmu teže odoleti?

Nina: Najteže je odoleti šarmu Balkanca koji živi u inostranstvu. (smeh)

Katarina: Upravo tako. Sa balkanskim duhom iskonski sam povezana, on me privlači i s one strane Atlantika, a najprivlačniji je kada ga muškarac nosi svetski.

Šta vas privlači, odnosno odbija?

Katarina: Slaba sam na progresivnost i poštovanje, dok me odbija primitivizam koji se ogleda u dvostrukim aršinima. Znate ono, muškarac može da vara bez posledica, dok ženi zbog iste stvari ne gine i smrt. Da se razumemo, ne opravdavam preljubu, daleko od toga.

Nina: Sve je u pogledu, i privlačnost i odbojnost. Eto, vratismo se na naziv naše predstave.

Marija: Volim muškarce koji zrače toplinom i, za početak, poznaju osnove bontona. Odbijaju me narcisi.

S druge strane, šta je tajno oružje žena na koje pada svaki pravi muškarac?

Katarina: Detinja iskrenost.

Nina: Privlačna žena je zadovoljna, ispunjena i nasmejana, imala partnera ili ne. Muškarac je tu da se savršeno dopunjuju i zajedno grade nešto što je samo njihovo, nikako da je spasava i da bude njena jedina preokupacija.

Marija: Žena je privlačna kada veruje u sebe.

Deana Đukić Mirko Tabašević