Jelena Gavrilović o ulozi u "Nemanjićima": O Evdokiji se mnogo govorilo, a zapravo niko ništa nije znao

Jelena Gavrilović o ulozi u "Nemanjićima": O Evdokiji se mnogo govorilo, a zapravo niko ništa nije znao

Autor: | 10/04/2018

0

Zbog serije "Istine i laži" glumica Jelena Gavrilović u istom danu bude i nesigurna punačka srednjoškolka i zavodljiva osvetnica, što u malom simboliše silne transformacije kroz koje glumac prolazi tokom karijere. Te promene nisu joj strane, jer se uspešno oprobala i u pozorištu, i na malim i velikim ekranima.

- Neobično je igrati isti lik u dva životna doba. Kada treba da postanem srednjoškolka sa viškom kilograma, stavljaju mi masku četiri sata. To je dosta fizički naporno, ali je i veliki izazov, što je odlično za glumca. Kasnije igram istu devojku koja je doživela i fizičku i emotivnu transformaciju. Ljudi mi ponekad na ulici kažu da im delujem zastrašujuće, jer me doživljavaju kroz tu ulogu, iako sa njom nemam nikakve veze - kaže, za "Novosti", Jelena Gavrilović.

- Doduše, ne postoji nijedan lik koji ne poseduje neku crtu koju i glumac ima. Uvek morate to da izvučete iz sebe i tako potražite ulaz u lik koji tumačite. Sada, kada sam se pronašla, zadovoljna sam što sam dobila da tumačim nešto što je drugačije od mene.

Šta vas je najviše zaintrigiralo u životu Evdokija Anđel koju igrate u "Nemanjićima"?

- Pre svega to što se o njoj skoro ništa ne zna, iako je značajna za našu istoriju. Kontaktirala sam s mnogim prijateljima istoričarima, koji su mi rekli da je bila čudnovata osoba. O njoj se mnogo govorilo, a niko zapravo ništa nije znao. Zna se da je dovedena na srpski dvor sa 12 godina, iako je u seriji prikazano da je bila malo starija, i da je u braku rodila troje dece. Bila je ljubimica tadašnjeg vizantijskog cara, obrazovana je poput muškarca. O tome zašto je proterana sa dvora, spekuliše se i danas. U seriji je ostavljeno gledaocima da zaključe da li su presudni bili politički razlozi jednog mudrog vladara kakav je bio Stefan Prvovenčani ili razlog leži u preljubi. Pričalo se da je Stefan nju varao, da je ona varala njega, ali veo tajni prekriva i taj brak i Evdokijinu pojavu na dvoru. Njena ljubavna snaga ju je mnogo koštala i završila je na kraju sama. Potpuno drugačija od ostalih žena, izgleda kao Marija Antoaneta tog vremena.

Mnogi kao da su zapamtili samo one scene kada ste se u jednoj epizodi pojavili delimično obnaženi. Da li je golo telo na ekranu i dalje tabu u Srbiji?

- To su, izvinite na izrazu, gluposti. Glumcu je telo instrument. Na Akademiji sam naučila da stid ne postoji. Ako je film imitacija života i ako su umetnici odvajkada slikali i vajali golo telo, zašto bismo se i danas tome čudili? Golotinja nije tabu nego je uvek prisutna, pa, čak i u Srbiji u 12. veku. Stefan Prvovenčani je zaista Evdokiju sa dvora oterao polugolu.

Gledaoci su vas videli i u epizodnoj roli u seriji "Ubice mog oca". Kako vam se dopala uloga advokata?

- To je mala uloga kojoj sam se veoma radovala, jer sam sa uživanjem gledala celu prvu sezonu. Pročitala sam samo svoj deo scenarija, jer se scenario serije čuva u velikoj tajnosti, tako da zapravo ne znam šta će se dešavati sa mojim likom, koliko će se često ubuduće pojavljivati ili koji je njegov cilj. Kao i to ko je ubica.

Šta vam u glumi najviše prija?

- Smatram da su "daske" prve, da je pozorište za glumca neophodna osnova. Posebno volim mjuzikle, u kojima sam se najkomotnije osećala. To je najteži žanr, jer od aktera istovremeno traži glumu, igru i pesmu. Potpuno je zasebna disciplina, mnogo se više proba, jer svaki put pred predstavu moraš da ponoviš i celu koreografiju. Filmovi i serije imaju drugačije zakonitosti. Na filmu te tvoj izled određuje i pomalo te gura u kalup. Naročito ako reditelji nisu dovoljno maštoviti, pa ne podrazumevaju da glumci mogu da se menjaju. Onda te doživljavaju onako kako te vide. Ipak, uvek sam više volela film. Glumom sam i počela da se bavim zbog njega, a najveću podršku dobijala sam od svojih najbližih.

Često ističete da vam je porodica bila oslonac...

- Dolazim iz vrlo tradicionalne porodice i za mene je ona najvažnija na svetu. Sa njom ću i provesti slobodne dane za uskršnje praznike - kaže Jelena Gavrilović. - Kada se pomenu ti naši praznici, prva asocijacija su mi moji najmiliji. Volela sam i Novu godinu, ali Uskrsu sam se nekako najviše radovala, pogotovo dok su bili živi bake i deke. Odrastala sam okružena ljubavlju i sa dekom kojeg se i dan-danas sećam. Svemu što znam, on me je naučio: osnovnim životnim principima, odnosu prema ljubavi, novcu i ljudima, onome što čini stub jedne ličnosti. I sve što jesam uvek je bila na neki način i njegova zasluga.

hellomagazin.rs Mirko Tabašević