Dragana Kosjerina:  Gubila sam a veru u sebe, ali raznolikost mojih emisija uporište je mog profesionalnog samopouzdanja

Dragana Kosjerina: Gubila sam a veru u sebe, ali raznolikost mojih emisija uporište je mog profesionalnog samopouzdanja

Autor: | 16/02/2018

0

Ako se dan poznaje po jutru, onda onaj koji počinje sa Draganom Kosjerinom mora biti savršen. Tako bar tvrde pripadnici jačeg pola, koje prirodnim izgledom, profesionalnošću i znanjem ostavlja bez daha. Štaviše, zbog nje su mnogi počeli rano da se bude kako bi im prva poželela “dobro jutro”.

Premijerne televizijske korake zanosna voditeljka napravila je na kanalu “Sport klub”, a nastavila na „Javnom servisu“, kao članica Jutarnjeg programa i još nekih emisija koje usijavaju piplmetre. Uz njen osmeh se, kažu gledaoci, neuporedivo lakše podnose loše vesti, na primer one o povećanju cena, teškoj noći u gradu ili packama iz Brisela.

Trenutno aktuelna je priča o oživljenoj „Beoviziji“, a tridesetogodišnja lepotica, pored nekih malih modnih tajni, otkriva kako se sprema za ovaj zadatak, šta smatra svojim najmoćnijim oružjem i kako je, zahvaljujući živom programu, postala pravi majstor improvizacije.

- Zaista mi je drago što se “Beovizija” ponovo održava. Kao dete, sa porodicom sam rado pratila Festival i sada mi je veliko zadovoljstvo što ću biti deo našeg izbora za predstavnika na “Evrosongu”. Izazov je, koliko svaki novi zadatak, kontekst ili uloga, ali u tome se i krije lepota takvih događaja. Retki su i nose posebnu energiju.

Izvrsno ste se snašli u još jednom zabavno-muzičkom projektu, „Ludoj noći“. Videli smo vas, između ostalog, i kako plešete i pevate. Jeste li išli na časove plesa ili se sve dešavalo spontano, na licu mesta?

- Očigledno mi leže takvi formati i priznajem da se osećam sjajno dok učestvujem u njima. Svaka epizoda emisije “Luda noć” bila je mjuzikl u malom, bilo je zahtevno, ali godinama sam se bavila latinoameričkim plesom, pa mi koreografski zadaci nisu teško padali. Improvizacija je stvar spleta okolnosti i često je poželjna, ali u projektima te vrste ništa ne može da bude sasvim spontano i prepušteno slučaju, jer je produkcija ozbiljna. Imali smo veliku podršku kolega iz svih sektora produkcije „Radio-televizije Srbije“. Poteškoće su se rešavale u hodu, na intenzivnim snimanjima i, mada je dinamika bila naporna, ipak sam u svemu uživala. Napravili smo dobar šou koji su gledaoci zavoleli.

Znači li to da posedujete još neke talente? Imate li možda želju da nam ih predstavite drugačije?

- Dobra strana mog posla je što često imam priliku da se kreativno izražavam. Pre samo nekoliko godina, dok sam vodila sportske emisije, nisam mogla ni da pretpostavim da ću jednog dana u nekom programu morati da igram, pevam i oblačim kostime. Mnogi se nikada ne usude da istraže sopstvene sklonosti, ostaju u okviru zadatih uloga, profesionalnih ili privatnih. Sebi više ne postavljam granice. Ko zna kakvi zadaci me čekaju u budućnosti i kako ću kroz njih testirati svoje kapacitete.

Koliko improvizacije ima u živom programu kao što je jutarnji?

- Svaki program, i zabavni i informativni, ima svoj okvir, manje ili više formalan. No, emisije koje se rade uživo zahtevaju od voditelja da razvijaju moć improvizacije. Program je živ, teče, promene se dešavaju kroz sekunde, a ne minute.

A post shared by La Villa (@la_villa_store) on Nov 29, 2016 at 5:21am PST


Kako izgleda vaš dnevni raspored kada se spremate za posao, a kako kada ujutru ne morate da žurite u studio?

- Jutro mi je omiljeni deo dana. Navike su iste, i kada ustajem u četiri, i kada se budim nešto kasnije. Popijem kafu, pročitam vesti na internetu i, u zavisnosti od obaveza, izdvojim malo vremena za neku aktivnost koja mi prija.

Mnogi su zbog vas počeli da prate Jutarnji program. Štaviše, jedva čekaju da im dan počne sa vašim osmehom. Koliko je energije i možda mašte potrebno da se razbije naša često sumorna svakodnevica?

- Ima dana kada je teško ustati u četiri ujutru i već od šest početi programsa osmehom, čak i kada mnogo volite svoj posao, kao što je slučaj sa mnom. U takvim situacijama vedrom me drži ideja da se baš tog trenutka, kada se spremam da kažem “dobro jutro”, neko budi i uz prve reči voditelja kreće u svoj dan. Na taj način postajemo deo nečijeg doma i naša je uloga da ljudima poklonimo sveže informacije, profesionalnost i osmeh.

U ovu priču ušli ste iz Sportskog programa. Razlike su, bar gledaocima, prilično velike. Kako ste ih prevazišli, ako ste ih uopšte osetili?

- Kroz promene sam prolazila uz mnogo uloženog truda i bila sam spremna da učim. Nikada me nije bilo sramota da kažem da nešto ne umem da uradim. Prošla sam više različitih formata u kratkom roku i, iskreno ću reći - bilo je naporno. Taman se naviknete na određeni zadatak, a sačeka vas novi. Taman steknete utisak da držite stvari pod kontrolom, a eto drugog izazova. Imala sam krize u kojima sam gubila veru u sebe, ali sada je upravo ta raznolikost emisija koje sam radila uporište mog profesionalnog samopouzdanja.

Šta smatrate svojim najmoćnijim oružjem?

- Iskrenost i pravičnost.

Lepota nije jedini adut kojim raspolažete, iako svakako prva upada u oči. Šta je vama važnije, izgled ili neki „peti elementi“?

- Ne doživljavam svoj izgled kao adut. Radim zahtevne formate u kojima nikoga ne zanima kakvu haljinu nosite ukoliko ne umete da sastavite rečenicu.

Šta vaše rodno Sarajevo ima što Beograd nema i šta nedostaje Beogradu da bi bio Sarajevo?

- Ceo moj život, odrastanje, sazrevanje i porodična sećanja podeljena su između ova dva grada. Ne mogu da ih poredim. Kompletna sam tek kada sa oba mesta uzmem ono što mi je potrebno. Za moju liniju je svakako bolje što živim u Beogradu. Ne mogu da odolim sarajevskim specijalitetima.

Živi program je rasadnik lapsusa. Koji je vaš omiljeni kiks?

- Ne pamtim ih, jer nisu retki. Ja volim takve situacije u živim programima. Emisiji daju živost i šarm.

Kako se neguje jedno od najlepših televizijskih lica i da li vam je briga o izgledu lica i tela omiljeni ritual?

- Moj posao je naporan za kožu zbog stalnog šminkanja, stoga najviše pažnje pridajem negovanju lica. Za to ne žalim ni vremena ni sredstava. Treniram kada mi obaveze dozvoljavaju, mada moram da priznam da u poslednje vreme često pronalazim izgovor i vežbanje odlažem posle zimske pauze. Evo, upravo ste me podsetili da bi trebalo da se spremim za proleće.

Kako biste opisali svoj stil?

- Prvo udobnost, pa onda estetika. Volim urednost i svedenost. Eksperimentišem jedino nakitom i detaljima. Rado kupujem prstenje.

Da li odelo čini čoveka ili čovek treba da čini odelo?

- Sve je stvar saradnje.

Ko je za vas večna ikona stila? Jeste li imali neki uzor s obzirom na to da ste prošli i kroz svet mode?

- Koko Šanel, večita inspiracija. Imala sam uzore u mnogima, ne nužno iz modnog sveta. Zapravo, fascinira me svako ko ume da se poigrava detaljima i kreira nešto specifično.

U kojoj garderobi se najkomfornije osećate?

- Zimi u farmerkama i košuljama ili džemperima. Leti uglavnom nosim haljine.

U godinama ste kada mnoge devojke razmišljaju o porodici. Imate li i vi takvih ambicija?

- Prirodno je da se u ovom periodu života jave takve želje, naravno da postoje i kod mene, ali spadam u ljude koji smatraju da se te stvari spontano dešavaju. Sada sam u fazi kada ponovo učim da uživam u svakom trenutku. Čovek to često zaboravlja. Opterećeni smo raznim idejama i ambicijama, a suština života promiče pored nas. Trenutak. Prisutnost.

 

 

Snežana Ilić Mirko Tabašević