Saša Milošević Mare: I dalje nismo dobili pravog naslednika Zdravka Čolića

Saša Milošević Mare: I dalje nismo dobili pravog naslednika Zdravka Čolića

Autor: | 11/02/2018

0

Ozbiljnost TV emisije "Nikad nije kasno" i njena konačna ideja, koja se ogleda u pružanju šanse pevačima starijim od 45 godina da iskoriste svoj raskošni talenat, naprave karijeru i pesmom zauvek ostave traga u našoj muzičkoj istoriji, motivisali su poznatog kompozitora, tekstopisca i aranžera Sašu Miloševića Mareta da postane njen deo. Međutim, to nije prvi put da se tvorac čuvene "Molitve", sa kojom je Marija Šerifović 2007. u Helsinkiju donela Srbiji pobedu na takmičenju za "Pesmu Evrovizije", nađe u žiriju.

Njegove komentare i ocene pevačkih sposobnosti mladih učesnika slušali smo u "Prvom glasu Srbije" tokom 2011. i 2012, a samo tri godine kasnije otpočeo je saradnju sa iskusnim muzičarima u šou-programu Saše Žike Jakšića. Po svemu sudeći, naš sagovornik uživa u pronalaženju novih talenata i to sa zadovoljstvom čini i danas, svakog ponedeljka od 22.00 na TV Prva.

- Imao sam sreću da budem pozvan na mesto člana žirija od strane dve potpuno različite produkcije. Jedna se bavila mladim pevačima, dok je druga odlučila da u prvi plan istakne one u zrelijim godinama. S obzirom na to da su obe veoma ozbiljno prišle svojim formatima, nisam imao problem da prihvatim učešće. S jedne strane, biti sudija nečijeg pevačkog umeća je nezahvalan posao, ali mnogi kandidati su mi na kraju bili zahvalni, jer sam ja tu, pre svega, zbog njih - ističe Milošević.

Kakvo iskustvo ste stekli učešćem u ovakvim TV projektima?

- Kao i svaki čovek, pamtim samo dobre stvari. Iz oba takmičenja, a posebno iz "Nikad nije kasno", poneo sam mnogo lepih uspomena.

Kolika je odgovornost kada radite sa već iskusnim muzičarima?

- Po mom mišljenju, ni manje ni više nego što je to rad sa mlađim ljudima. Razlika je samo u pristupu i konačnom cilju. Dok su mladi na početku karijere željni dokazivanja sa više neznanja nego umeća, veteranima je, što se tiče pevanja, sve jasno. To su uglavnom formirani izvođači, ali i za jedne i za druge su najvažnije afirmacija i prezentacija širokom auditorijumu. U tom smislu, našu ulogu i vidim pre svega u tome da im pomognemo u isticanju njihovih najboljih pevačkih, ali i ljudskih osobina.

Može li i među veteranima da se odvoji žito od kukolja?

- Istina je da nisu svi učesnici podjednakog kvaliteta, zato takmičenje i ima smisla. Ali s obzirom na to da se za ovaj šou radi ozbiljan kasting, nije nam se desilo da je neko netalentovan izašao pred mikrofon.

Koliko učesnicima gledate kroz prste i da li je razlog to što su se, ipak, pojavili kasno?

- Žiri generalno nema oštar stav i emisija je pre svega zabavnog karaktera. Mi smo tu, najpre, da učesnike ohrabrimo i onim najkvalitetnijim pomognemo u daljoj karijeri. Između ostalog, i publika u studiju, ali i ona što glasa putem društvenih mreža, kod nas je bitan član žirija i učestvuje u odlučivanju o tome koji takmičar prolazi u sledeći krug.

Jesu li zreli pevači spremni da prihvate kritiku?

- Svi takmičari žele da čuju stručno mišljenje, a samim tim su, verovatno, spremni da usvoje određene sugestije. Za to imamo mnogo primera, jer je veliki broj njih započeo ozbiljnu diskografsku karijeru.

Za razliku od Žike Jakšića koji ne krije emocije pred kamerama, vašu suzu još nismo videli. Znači li to da vas niko dosad nije dovoljno ganuo?

- Svaki čovek reaguje na svoj način, jer smo svi mi različiti. To što nisam uhvaćen na delu, ne znači da zapravo nisam dirnut nečijom interpretacijom. Mnogo puta mi se desilo da budem ozbiljno zaprepašćen, u najpozitivnijem smislu, nastupima naših pevača.

Kada je ostvarenje životnog sna u pitanju, igra li vreme bitnu ulogu?

- Za neke stvari u životu je definitivno kasno, ali opet moram da se pozovem na svetle primere, kad su ljudi u veoma zrelim godinama započeli i ostvarili ozbiljnu karijeru. Mnogi su već izdali svoje diskografske prvence, singlove i snimili albume, i na taj način su dokazali da za neke stvari nikad nije prekasno.

Smatrate li da je današnja muzička scena prezasićena?

- Televizija je pre svega komercijalna institucija i da takvi programi nisu najgledaniji, ona ih ne bi ni proizvodila. Bez obzira na broj novih imena koja se pojavljuju, svedoci smo toga da je samo mali broj njih napravio veći uspeh, što je dokaz da tržište samo određuje ko je odabrani. Danas imamo veću ponudu, pa se i izbori lakše prave.

Kakav pevač nam nedostaje?

- Često su sjajni izvođači neharizmatični, i obrnuto. Međutim, na pevanju mnogo više može da se radi nego na harizmi. Najbolje je kada izvođač poseduje oba kvaliteta, a dokaza za to imamo na tržištu otkad ono postoji. Bez obzira na ogromnu ponudu i dalje nismo dobili pravog naslednika Zdravka Čolića, Svetlane Ražnatović, Lepe Brene, Ane Bekute, kantautora poput Đorđa Balaševića, Bore Čorbe, Bajage...

Veliku popularnost beleži i muzičko takmičenje za najmlađe. Da li je potrebno boriti se za svoje parče slave od malih nogu i put do zvezda utabati još kao dete?

- Izuzetno je bitno kako se radi sa mališanima i prilagoditi program njihovim godinama. Uostalom, najveće svetske zvezde birane su upravo u najranijem uzrastu, a među njima su Bijonse, Kristina Agilera i drugi poznati pevači.

Često ste u društvu onih kojima je cilj da postanu ime u svetu muzike, a kako ste se vi na tom polju već ostvarili, o čemu sad maštate?

- Ne sanjarim. Uglavnom odmah počinjem da radim na realizaciji onoga što želim da ostvarim. U poslednje vreme sam se posvetio pisanju malo ozbiljnije poezije, a ne samo stihova za numere koje se kasnije pevaju. Napisao sam svoj prvi pozorišni komad i gotovo da sam završio i prvi filmski scenario. Sve više se bavim primenjenom muzikom, a radio sam je za nekoliko igranih filmova, seriju "Komšije", dokumentarni format "Lepa Brena i godine Slatkog greha", a u planu je i autorski album dečje muzike - kaže Mare i ističe da je ponosan na svaki dosadašnji profesionalni poduhvat.

hellomagazin.rs Antonio Ahel/Stefan Tomašević/ATAImages/Mirko Tabašević/Hello