Melina i Haris Džinović otkrivaju u čemu je tajna njihovog skladnog braka

Melina i Haris Džinović otkrivaju u čemu je tajna njihovog skladnog braka

Autor: | 23/09/2017

0

Idealan primer da hedonizam i radna etika mogu da čine harmoničan spoj jeste bračni život Meline i Harisa Džinovića. Popularni pevač i uspešna kretorka vešto balansiraju između privatnih užitaka i profesionalnih obaveza, kojima su ovog leta oboje bili posvećeni. Dok Melina radi na širenju brenda “Hamel”, Haris je okupiran novim albumom i pesmama koje će predstaviti u novembru. Energiju za poslovne izazove donedavno su skupljali na hrvatskom primorju, uživajući u šarmantnoj Istri. Sa ćerkom Đinom, sinom Kanom i brojnim prijateljima, u bajovitoj vili u Poreču prepustili su se svim čarima leta. Šezdesetpetogodišnji umetnik i njegova tri decenije mlađa supruga otkrivaju kako su se proveli na svom parčetu jadranskog raja i u čemu je tajna njihovog trajanja i skladnog braka.

Leto je, u vašem slučaju, rezervisano za Crnogorsko primorje i Azurnu obalu, ali ove godine napravili ste izuzetak.

Haris: Kao svake godine, mesec dana smo proveli u Bečićima, u hotelu “Splendid”, potom smo, umesto u Kan, što je do sada bila praksa, otišli u Poreč. Bilo nam je sjajno, doduše kratko za moj ukus. U Beograd smo se vratili nešto ranije, zbog obaveza. Završavam album, a tokom septembra me čeka i nekoliko koncerata, tako da boravak u Istri nije bilo moguće produžiti.

Jeste li bar uspeli da se odmorite?

Melina: Bilo nam je predivno, tu nema govora, ali smo nekako navikli da se u Beograd vraćamo u septembru. Malo smo poremetili taj naš ustaljeni ritam, teže se privikavamo, ali dobro je da je odmor skraćen zbog poslovnih obaveza, a ne zbog nekih drugih stvari.

Haris: Nisam se ja nešto preterano umorio da bih se odmarao, već mi je žao što nisam uživao u pecanju koje mnogo volim. Iskreno, baš sam bio nervozan. Jedva čekam letnji odmor, i onda, umesto da ga produžim, ja ga skratim. Nije problem da sada, recimo, odem sam, nije bio problem ni da ostanem u Poreču, ali volim da je porodica uz mene. Sam mogu bilo gde, međutim, nije mi to gušt.

Kako ste provodili vreme u Istri?

Haris: Svake noći sedeli smo oko vatre. Imali smo božanstveni kamin i, naravno, neizostavni roštilj, tako da smo baš uživali. Pravili smo razne đakonije, družili se s prijateljima... Ja sam imao svoje društvo za tenis, svakodnevno smo ga igrali, pa se posle dobre partije uveče išlo na večeru. Obišli smo nekoliko sjajnih restorana u Poreču i Rovinju, uživali u vrhunskim specijalitetima, a kako važim za nekog ko voli dobru hranu, baš mi je bilo potaman. Preko dana smo se kupali i sunčali, neki su uživali u moru, a nekima je više odgovarala privatnost kuće, pa su bili na bazenu. Svako je radio ono što mu prija, što i jeste suština odmora.

Melina: Ja sam sa decom skoknula do Trsta i Venecije i zaista smo uživali u svakom danu.

Kan i Đina na pragu su tinejdžerskog doba. Da li im je zanimljivo da letuju sa mamom i tatom?

Haris: Zanimljivo im je zato što im mora biti zanimljivo. Kana sam nekoliko puta vodio na svoje koncerte i rekao mi je da se više nećemo razdvajati. Na nastupu u Šibeniku ostao je sa mnom do pet ujutru, prethodno je, naravno, spavao, ali primećujem da mu je sve to sada jako interesantno.

Melina: Đini i meni rekao je da smo mi žene prevaziđene i da mu naše društvo uopšte nije zanimljivo. Veoma je ponosan na oca.

Harise, imate li odgovor na sva Kanova pitanja?

Haris: On je veliki momak. Iako je još dečak, sa svojih dvanaest i po izrazito je pametan i bistar. S obzirom na njegove godine, ne može se još reći da je obrazovan, ali je i te kako informisan. Odlično rezonuje, često me iznenadi nekom interesantnom temom, tako da se sa njim, u tom smislu, zaista može provesti kvalitetno vreme.

Kako se nose sa slavom svojih roditelja, osećaju li neki pritisak?

Melina: Naša deca odrastaju kao i njihovi vršnjaci, nemaju specijalan tretman. Razgovaramo o svemu što priliči njihovim godinama.

Haris: Mnoga deca odrastaju pod sličnim životnim okolnostima, nisu njih dvoje usamljen slučaj. Trudimo se da im omogućimo normalno i što bolje detinjstvo. Da razvijaju maštu, da putuju i obrazuju se. Brzo će odrasti, bezbrižnost će nestati, pa neka uživaju dok još mogu.

Melina Džinović: Meni ništa nije draže nego da budem supruga Harisa Džinovića

Imate li utisak, kao većina roditelja, da su vam deca odrasla dok se trepnuli?

Haris: Kako da ne. Fizički, što se kaže, rastu kao iz vode, a brzo i odrastaju. Ne samo zahvaljujući nama, već i ovoj današnjoj tehnici. Neverovatno je kojom brzinom sve to ide, koju količinu informacija upijaju i kako razmišljaju.

Melina: Naš život je veoma intenzivan, sadržajan i dinamičan, i u tom smislu vreme zaista leti, ali se ne žalim. Uzbudljivo je i, što je još važnije, kvalitetno.

Harise, po povratku u Beograd, vratili ste radu na novom albumu. U kojoj ste trenutno fazi?

Haris: Nedostaju mi još dve-tri pesme. Vladimir Mitrović i ja uveliko pišemo tekstove i lagano sve privodimo kraju. Vlada je, inače, napisao “Muštuluk”, “Pariške kapije”, pesmu “Žal” Šabana Šaulića i mnoge druge. Reč je o veoma uspešnom i talentovanom čoveku, ali i sjajnom saradniku. Valjalo bi snimiti i neki spot, svidelo se to meni ili ne. Naprosto, moram da pružim sve ono što tržište od mene zahteva. Napravio sam dužu pauzu, malo sam se i ulenjio, sve mi je bilo preče od novih pesama, i zato ću sada raditi kako treba. Ili tako ili nikako.

Melina, kako idu vaši poslovi?

Melina: Posla je previše, ali sam presrećna. Trudim se da sve postignem, da zadovoljim tržište, a uveliko pripremam i novu kolekciju. Za sada mi ide dobro.

Vest da je neka svetska zvezda ponela haljinu brenda “Hamel” postala je uobičajena pojava. Imate li i vi takav utisak ili se još radujete kao da je prvi put?

Melina: To što se dešava u Holivudu zaista je neverovatno. Nisam imala velika očekivanja, a ispostavilo se da smo napravili pravi bum. Svakako da mi imponuje kada jedna od najvećih modnih ikona današnjice, što Dženifer Lopez svakako jeste, iznova bira moje haljine i dobija sjajne kritike.

Jeste li na polju mode ostvarili sve svoje snove, kakvi su vam dalji planovi?

Melina: Ne pravim velike planove. Pratim kako se situacija razvija i dajem maksimum. Trenutno sam fokusirana na novu kolekciju, koju će predstaviti na “Hamel online shop”-u i na “Instagramu”. Revija će ove godine izostati, a smatram i da je web-promocija sasvim dovoljna.

Čini se da između porodice i karijere pravite odličan balans. Šta vam je, uz ta dva segmenta, još važno?

Haris: Nema tu neke velike filozofije. Najvažnije je da je čovek živ i zdrav, da je sposoban da radi, sve ostalo dođe samo po sebi. Trudiš se, posvetiš se i radiš, potom ubiraš plodove svega toga. Vrlo je jednostavno.

Harise, u vašem poslu kondicija je veoma važna i nju održavate tenisom. Ipak, za zdrav život važan je, kažu, i zdrav duh. Kako ga negujete?

Haris: Ne znam može li se duh negovati. Rekao bih da on postoji takav kakav jeste. To je nešto što je u svakome od nas, nešto iskonsko, neka dimenzija koju čovek poseduje.

Majstor ste za pravljenje sjajne atmosfere, kako na koncertima, tako i u društvu prijatelja. Ko vama najbolje “štima” za dobar provod?

Haris: Šaban Šaulić i ja znamo se jako dugo, preko četrdeset godina, i baš volim kada se negde zajedno nađemo. Nisu to svakodnevne prilike, naprotiv, sve se ređe okupljamo, ali je uvek kvalitetno. Dok smo bili mlađi, družili smo se intenzivnije, dok se sada srećemo na porodičnim proslavama, rođendanima, slavama, pa nas dvojica dobro “zaglavimo”. To su zaista fantastični momenti.

Koliko često organizujete okupljanja u svom domu?

Haris: Naša kuća je uvek puna. I Melina i ja veliki smo hedonisti, volimo da se družimo, volimo noć, a volimo i dugo da spavamo.

Uprkos svim predrasudama, vaša ljubav traje punih petnaest godina. Kako je negujete?

Haris: Stvar je jednostavna – Melina i ja smo dve kompatibilne osobe, i kao takvi odlično funkcionišemo. Ako ljudi nisu spremni za zajednicu, na silu ne mogu uspeti.

Melina Džinović: Najlepši je prvi odlazak u Pariz na početku moje veze sa Harijem

Jeste li spremni na kompromise?

Haris: Trudimo se da situacija bude okej, pravimo neophodne ustupke i radimo na tome da naša relacija bude što bezbolnija, da je što manje frke, stresa, rasprava, svađe. Da se ne lažemo, svaka veza nosi sa sobom i dobro i lepo, ali i sukobljavanje mišljenja i razmimoilaženje stavova. Bude tu i svađe, normalno, ne živimo pod staklenim zvonom, jedno pod svojim, ono drugo pod svojim, pa da mimikom komuniciramo. A sve i da je tako, bilo bi i svađe kada bi se izašlo iz zvona. Ipak, trudimo se da toga ne bude, da nam život bude što lepši i da se o svemu razgovara. Jedino što smo oboje malo jogunasti, nismo lagane osobe i svako drži nešto svoje. Međutim, sve se mora prevazići ako čovek želi da ide dalje. Ako ostanemo ukopani, desiće se ozbiljni problemi i teško da ćete moći da nastavite. Svaka nejasnoća nosi problem ako se ne reši istog trenutka. Ne u ponedeljak, ako je danas petak, već sada, odmah, istog časa. To je tajna našeg trajanja.

Melina: Da ne bude zabune, mi to ne radimo planski. Samo od sebe se dešava, oduvek. Desi se, kao što Hari kaže, i da dođe do nekih razmirica, da nam se ne podudaraju mišljenja i da hoćemo drugačije stvari u datom momentu, ali uvek uspemo sve da izgladimo i da nađemo rešenje. Suština zajednice je zajednički jezik, da obe strane budu zadovoljne.

Odluku da stupite u brak doneli ste veoma brzo. Da li je to, iz ove perspektive, bilo hrabrost, ludost ili nešto treće?

Melina: Ja sam se u svog muža ludo zaljubila i otišla sa njim ne razmišljajući ni o čemu drugom, što je na kraju ispalo super. Međutim, sa ove tačke gledišta, šanse da se to desi zaista su male. Ne znam koliko je ljudi koji su se “zaleteli” tako kao mi i da im je uspelo da funkcionišu dugo i dobro. Znate kako se kaže - “blic brak, ekspres razvod”. Mi smo se naprosto povezali. Hari me od prvog dana fascinira i svojim stavom, i razmišljanjem, i odnosom prema životu, što se do danas nije promenilo. Maksimalna mi je podrška, ne guši me, već me gura kroz život, pomaže mi da budem bolja u svemu i time me svakodnevno osvaja.

Ako govorimo o konkretnim stvarima, kakav je život sa Harisom?

Melina: Sasvim normalan.

Haris: Melina i ja zaista vodimo običan život, kao svi drugi. Neko ima malo bolji standard, neko lošiji, ali suština je ista. Nema kod nas nikakve pompe. Nema “besnih glista”, fenseraja, snobovskog života...

Uprkos velikom uspehu, zaista delujete prizemno. Kako ste odolevali iskušenjima koja je slava stavljala pred vas?

Haris: Verovali ili ne, iskušenja nije bilo. Ja sam, naprosto, fokusiran na drugačije stvari.

Melina: Ne mora čovek da iskoristi baš svaku mogućnost u životu. Nekih stvari se pametno odričete zarad trajnijeg boljitka. Brinemo o deci, porodici uopšte, gledamo da ugodimo sebi, da nam život bude lep i kvalitetan po našim merilima. To je krucijalna stvar, a na one prolazne ne vredi gubiti dragoceno vreme.

Ovog leta bili ste zanimljivi i tabloidima. Pisalo se kako ste tokom odmora bili razdvojeni zbog bračnih razmirica...

Melina: Ako su nas juče razvodili, a mi smo danas zajedno, šta se zbiva sa tom vešću? Ne znam čemu to, odakle takve ideje... Na nekoliko dana otišla sam do Mikonosa, u posetu sestri, što je, izgleda, bilo sasvim dovoljno da se iskonstruiše senzacionalistički tekst kako smo Hari i ja u svađi, kako nam je brak u krizi i da zbog toga letnji odmor provodimo odvojeno. I nije to najtragičnije u ovoj priči, već činjenica da svako može da napiše šta želi, a da vas prethodno ne pozove i ne pita o čemu je zapravo reč. Srećom, na takve stvari odavno smo oguglali, ne potresamo se. Osećaš se loše prvih sat vremena, onda te prođe i nastaviš da se baviš svojim životom, što bi i drugi trebalo da čine.

Haris: Melinu su takve stvari ranije baš pogađale, a danas, na sreću, sve manje. Mene uopšte ne pogađaju. Jednostavno, navikneš se na neistine i prestane da te interesuje šta tamo neko piše, jer odlično znaš svoju istinu. O meni se svašta i govorilo i pisalo, i šta je trebalo da radim? Da nekome nešto dokazujem? Ne pada mi na pamet. Ako se jednog dana i razvedemo, znaće se, ali nemojte da nas bilo ko unapred razvodi. Danas je malo stida, što jeste generalni problem, ali mi o tome zaista ne razmišljamo. Živimo onako kako želimo, kako nam odgovara, a ne kako bi drugi hteli. I očigledno nam dobro ide.

Deana Đukić Nel Pavletić Gorički/Pixell